SAMOPOŠTOVANJE

Nijaz SALKIĆ

Mi smo muslimani. To ponavljamo kada nas upitaju koje smo vjere. Molite li se svome Bogu, priupitaju nas znatiželjnici i komšije tamo gdje smo se naselili poslije agresije na Bosnu i Hercegovinu. Hoće nas tim riječima priupitati i belćim provjeriti susjedi koji nisu muslimani. Dakle, klanjate li se još svome Bogu kao što su se vaši djedovi klanjali u Bosni? Ma ne klanjam osim ponekad al' imam čisto srce i nikoga ne mrzim. Ma šta ima veze, pušim, bome i popijem, svejedno mi je šta jedem, mogu i sa pijanicama a mogu i sa trijeznima.
   Helem, mnogi muslimani su raseljeni iz rodnog zavičaja na sve meridijane svijeta. Sa sobom su ponijeli pune albume slika i ponešto sjećanja na pripadnost ummetu Muhammedovom a.s. Što se prakse tiče muslimani sunete djecu sa hodžom i bez alkohola, a većina njih priređuje sunetluke i bez hodže a s alkoholom i muzikom. Žene se i udaju uz šerijatsko vjenčanje bez alkohola a žene se sa šerijatskim vjenčanjem sa alkoholom ili poneko napravi vjenčanje sa hodžom a bez alkohola.
   Zanimljivi smo mi ljudi. Možemo potrošiti na svadbu uz alkohol i po nekoliko hiljada maraka i eura a da ne trepnemo okom i ne požalimo za tim. Ako bi neko savjetujući kazao da je grehota trošiti novac na svadbu uz alkohol, jer je alkohol majka svakog zla i haram, kazao bi mu domaćin, ima se more se, gledaj svoja posla. Opet, kada istim takvim dođu džematski ljudi i zamole te iste domaćine da poravnaju vazifu ili pomognu džemat sa 50 ili 100 evra ili maraka, ovi odgovore, brato moj, nema se, ne mere se, zaobiđi nas.  

Upamet!