Nijaz SALKIĆ
Cijeli život se sastoji iz dva stanja. Prvi je radost a drugo stanje je žalost. Ta dva hala (stanja) se smjenjuju, isprepliću, dopunjuju, popunjuju i isključuju. Radost je rođenje, a žalost počinje pri prvim padovima, kada prohođujemo. Radost je polazak u školu, a žalost kada škola ozbiljno krene, pa moradnemo redovno raniti i kasniti iz škole, da nas za to niko i ne pita.
Kada ojačamo valja krenuti od kuće. Tada poželimo jedni druge da noćima sanjamo sve dotadašnje susrete. Od tog momenta majka i otac se ne mogu nagledati sinova i kćeri, a kćeri i sinovi načekati kada će krenuti još jednom u Bosnu da vide svoje ostarjele roditelje, sestre i braću. Radost sastanka, prekida kahar rastanka, i sve do konačnog rastanka, od roditelja. Kada se to desi, splahne i ona vatrica ljubavi do sastanka, i čekanja kada ćemo krenuti 'dole' da ih ponovno vidimo i poradujemo se njihovoj kahvi.
Helem, sve ima svoje vrijeme pa i sastanci, ne treba s njima odugovlačiti, jerbo rastanak će sam kad tad doći.
Upamet!
Ni komentarjev:
Objavite komentar