Nijaz Salkić
Nekada je bilo teško kupiti plac za kuću
u Vražićima. Nije to bezbeli bilo zbog nedostatka novca, većem zaradi kuća zidova
i krovova vražićkih, naslonjenih jedan uz drugog, hudžera, magaza i tijesnih
vražićkih sokaka. Ljudi, naši vražićki bili su upućeni jedni na druge, pomagali
su se u poslu, veselili zajedno onako komšijski, rođački i dijelili tugu, brigu
i jadove žalosne.
Vražićani su dobri pripovjedači prošlosti
i pamtitelji onoga što se događalo u Vražićima. Jedan od njih je i Fahrija Alić.
Kad sam ga zadnji put posjetio, bio je jako oslabio i pričao mi je ko je sve živio
u njegovoj blizini i daljini, i koga više nema u kućama i avlijama vražićkim.
Objavljujući ovaj video zapis, svjedočim da se i dobričina Fahrija preselio na
mezarje ,kod Lipa', gdje se nalazi dobar dio Vražićana o kojima priča rahmetli
Fahrija.
Rahmet duši Fahrijinoj i da mu se
Uzvišeni Allah smiluje i grijehe mu oprosti!
Ni komentarjev:
Objavite komentar