10. nov. 2017

Bilo jednom u Vražićima

Nijaz Salkić

Nekada je bilo teško kupiti plac za kuću u Vražićima. Nije to bezbeli bilo zbog nedostatka novca, većem zaradi kuća zidova i krovova vražićkih, naslonjenih jedan uz drugog, hudžera, magaza i tijesnih vražićkih sokaka. Ljudi, naši vražićki bili su upućeni jedni na druge, pomagali su se u poslu, veselili zajedno onako komšijski, rođački i dijelili tugu, brigu i jadove žalosne. 

Vražićani su dobri pripovjedači prošlosti i pamtitelji onoga što se događalo u Vražićima. Jedan od njih je i Fahrija Alić. Kad sam ga zadnji put posjetio, bio je jako oslabio i pričao mi je ko je sve živio u njegovoj blizini i daljini, i koga više nema u kućama i avlijama vražićkim. Objavljujući ovaj video zapis, svjedočim da se i dobričina Fahrija preselio na mezarje ,kod Lipa', gdje se nalazi dobar dio Vražićana o kojima priča rahmetli Fahrija.

Rahmet duši Fahrijinoj i da mu se Uzvišeni Allah smiluje i grijehe mu oprosti!


Ni komentarjev:

Objavite komentar