29. mar. 2019

MIMBERA – OBIČAJI


الْحَمْدُ لِلَّهِ  رَبِّ الْعَالَمِينَ، نَسْتَعِينُهُ وَنَسْتَغْفِرُهُ، وَ نَسْألُهُ الكَرَامَةَ فِيماَ بَعْدَ الْمَوْتِ لَنَا وَ لِجَمِيعِ الْمُؤْمِنِينَ. وَنَعُوذُ بِاللَّهِ مِنْ شُرُورِ أَنْفُسِنَا وَ مِنْ سَيِّئاتِ أعْمَالِنَا. مَنْ يَهْدِهِ اللَّهُ فَلاَ مُضِلَّ لَهُ وَمَنْ يُضْلِلْ فَلاَ هَادِيَ لَهُ.
وَأشْهَدُ أنْ لا إِلَهَ إِلاّ اللَّهُ وَحْدَهُ لاَ شَرِيكَ لَهُ، وَأَشْهَدُ أنَّ مُحَمَّدًا عَبْدُهُ وَرَسُولُهُ، أرْسَلَهُ بِالْحَقِّ بَشِيرًا وَنَذِيرًا وَ سِرَاجًا مُنِيرًا لِيُنْذِرَ مَنْ كَانَ حَيًّا وَ يَحِقَّ الْقَوْلُ عَلىَ الْكَافِرِينَ.
 صلى الله تعالى عليه وعلى آله وأولاده وأزواجه وأصحابه وأتباعه. وخلفائه الراشدين المرشدين المهديين من بعده. ووزارئه الكاملين في عهده. خصوصا منهم على ساداتنا أبي بكر وعمر وعثمان وعلي. وعلى بقية الصحابة والقرابة والتابعين. والذين اتبعوهم بإحسان إلى يوم الدين،
 رضوان الله تعالى عليهم وعلينا أجمعين. أما بعد، فيا عباتد الله، اتقوا الله وأطيعوه. إن الله مع الذين اتقوا والذين هم محسنون
قال الله تعالى فى كتابه الكريم :
بِسْمِ اللَّهِ الرَّحْمَٰنِ الرَّحِيمِ
وَاذْكُر رَّبَّكَ إِذَا نَسِيتَ
 صدق الله العظيم
U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!       
Zahvala pripada Allahu, dž.š., salavat i selam na posljednjeg Allahovog, dž.š., poslanika, Muhammeda, s.a.v.s., njegovu časnu porodicu, vrle ashabe, sve vjernike i vjernice do Sudnjega dana.
A zatim: dragi brate i poštovana sestro, danas je petak 23. redžeb 1440. ili 29. mart 2019. godine. Ovo je 29. hutba u novoj godini. Prošli petak imasmo temu, ,Bogati musliman, a današnja je, ,Običaji.'
Cijenjeni džemaate!
Najveća zahvala Bogu je namaz koji često preraste u običaj kao i većina drugih ibadeta. Obavljanje namaza se svede na to da imamo želju da se što prije klanja, pa da nam više vremena ostane ,,za nešto gdje ćemo se opustiti, razvedriti, dati sebi oduška.'' Neki vele: ,,Nemam želju za ibadetima". ,,Učenje Kur’ana ne djeluje na mene". ,,Grijeh ne ulazi u usta, već izlazi iz usta..."
Nije teško primijetiti da grijehe uveliko činimo i da smo u nekima ustrajni.  Vremenom nam je svejedno jesu li grijesi veliki ili mali. Osvanemo jednom sa osjećajem da činjenje grijeha nije ništa neobično, jer to svak čini, pa nam grijeh dođe beznačajna stvar. Najgore je da nas nekada nije sramota neke grijehe činiti i javno. Poslanik s.a.v.s., je rekao: ,,Čitavom ummetu je oprošteno, osim onih koji grijeh javno čine.
Nemarni smo spram dženaze. Poznato je da se klanjanjem dženaze dobija velika nagrada koju opisuje Muhammed a.s.: ,,Ko prisustvuje dženazi od kuće pa sve dok se ne klanja, imat će nagradu kirata, a ko prisustvuje sve dok se ne ukopa, imat će nagradu od dva kirata.” Kirat je nagrada u veličini jednog brda. Naši dobri preci, kada bi vidjeli nekoga da griješi, podsjetili bi ga na smrt. Tako je jedan od njih, u čijem prisustvu je neko ogovarao drugoga, opominjući i koreći rekao: ,,Sjeti se pamuka kada ti ga stave na oči.” (kada ti budu kefine oblačili). Žalosno je da se neki ne mijenjaju ni kada kada slušaju o smrti, ni kada čuju da je neko umro, ni kada vide dženazu, nema promjene čak ni kada bi i sami nosili dženazu i sobom zagrtali mejta.
Ono što zabrinjava, je uznemirenost a ne smirenost prilikom obavljanja namaza, učenja Kur’ana i dova u namazu i ne razmišljanje o njihovim značenjima. A Allah Uzvišeni ,,neće primiti dovu onoga čije je srce nemarno.“ Lijeni, smo kada se približi vrijeme namaza, namaz propuštamo, pa nam je namaz često samo fizički pokret a ne duhovna prisutnost. Tu je i neopravdano izostavljanje džume i bez razloga raniji izlazak iz džamije. Lijek je, da bar Fatihu, nekoliko kraćih sura, dove na ruku'u i na sedždi naučimo u prijevodu, i učeći ih u namazu, razmišljamo o Bogu i značenju proučenog.
Ne razumijevajući suštinu vjere, nakupi nam se nešto u duši što nas pritišće pa osjećamo veliki teret, pa smo i zbog najmanje sitnice, svadljivi uzrujani i netolerantni. Poslanik, s.a.v.s., je opisao iman riječima: „Iman su sabur i tolerancija", a za vjernika je rekao: ,,Voli i voljen je, i nema dobra u onome ko ne voli i ko nije voljen.“
Ima nas što smo ravnodušni do učenja Kur’ana. Malo nas dotiču  kur’anska obećanja i prijetnje, naredbe i zabrane, opisi Sudnjega dana. Zakržljali iman prouzrokuje dosadu pa nismo voljni slušati učenje Kur’ana i ne navikavamo se da svakodnevno kod kuće iščitvamo bar po jednu stranicu Kur'ana. Radije bi Kur'an u vitrini gledali, nego Kur'an bar 10 minuta dnevno u rukama držali.
Ne volimo se sjećati svoje smrti i povratka. Ibn el-Kajjim je kazivao: ,,Ako mu’min ispravno razmisli, zaključit će da mora postići uputu koja će mu osvijetliti srce, njome će vidjeti obećanje i prijetnju, Džennet i Džehennem i ono što je Allah u njima pripremio za Svoje odabrane robove i za Svoje neprijatelje. Ljudi će progledati i iz kaburova svojih pohrlit će na poziv Istine; meleki s nebesa će se spustiti i okružiti ih. I doći će Allah, a Njegov prijesto će biti postavljen za suđenje. Zemlja će se osvijetliti svjetlom Gospodara svoga, i Knjiga će biti postavljena, zatim će poslanici i svjedoci biti dovedeni. Vaga će se postaviti a knjige podijeliti. Parničari će se sastati. Svakome će njegovi grijesi biti o vrat okačeni. Ukazat će se Havd, a čaše će se podijeliti. Žeđ će se povećati, a malo je onih koji će se napiti. Zatim će se most za prelazak preko Džehennema postaviti, pa će ljudi biti primorani na njegov prelazak. Svjetla za prelazak će se pravedno rasporediti, a ispod mosta će se vatra razjariti. Broj onih koji će se u nju strovaliti je daleko veći od broja uspješnih.
Nema zikra i želje po zikru. Zikrom se postiže zadovoljstvo Milostivog, odgoni šejtan, otklanjaju tuga i briga, povećava opskrba i otvaraju vrata spoznaje. On je džennetsko sjeme, uzrok ostavljanja ružnog govora, ožalošćenim siromasima, koji nemaju šta da udijele, zamjena za sadaku. Allah ga je učinio zamjenom za sva dobra djela, fizička i materijalna, a njegovo ostavljanje uzrokuje mrtvilo i pustoš u srcu. Zbog toga je onome ko želi izliječiti dušu prijeko je potrebno da mnogo spominje Allaha, kao što Uzvišeni kaže: ,,A kada zaboraviš, sjeti se Gospodara svoga.
Lijek je često učenje dova, npr: ,Molim Te Tvojom moći, i mojom poniznosću da mi se smiluješ; molim Te Tvojom snagom i mojom slabošću, Tvojom neovisnošću od mene, i mojom ovisnošću o Tebi, moje griješno čelo koje je poricalo spuštam pred Tobom. Mnogo je onih koji Te obožavaju osim mene; nema pribježišta niti spasa od Tebe, osim kod Tebe; molim Te kao što prosjak moli, prizivam Te pozivom pokornog i poniznog, molim Te dovom prestrašenog koji se za sebe boji propasti, dovom onoga čija se glava pred Tobom povija, i njegova oholost pred Tobom gubi, i čije oči Tebi suze, i koji je srce svoje Tebi pokorio...” Kada rob dođe sa ovakvim i sličnim riječima, prizivajući svoga Gospodara iman se u njegovom srcu mnogostruko uvećava.
Dova je najbolje sredstvo koje musliman treba iskoristiti u popravljanju i liječenju svoga srca i imana, kao što na to upućuje Poslanik, s.a.v.s.,u svojim riječima:  ,,Iman se troši u vašim dušama kao što se troši odijelo, pa tražite od Allaha da vam obnovi vaš iman.”
Dova
Gospodaru naš, molimo Te Tvojim lijepim imenima i visokim svojstvima da obnoviš iman u našim srcima. Gospodaru naš, učini nam iman dragim i uljepšaj ga u našim srcima, a omrzni nam nevjerstvo, grijeh i nepokornost i učini nas od upućenih.
Milostivi Allahu, podari nam poštovanje prema džamiji i predvodnicima koji nas vode na pravi put. Volimo džamiju, radujmo se petku i džumi namazu. Ne zaboravljajmo svoju islamsku zajednicu. Amin! 

ألا إن أحسن الكلام و أبلغ النظام. كلام الله الملك العزيز العلام. كما قال الله تبارك و تعالي في نظم الكلام: و إذا قريئ القرآن فاستمعوا و أنصتوا لعلكم ترحمون.
أعوذ بالله من الشيطان الرجيم. بسم الله الرحمن الرحيم: إِنَّ الدِّينَ عِندَ اللَّهِ الْإِسْلَامُ.
[جلوس]
بارك الله لنا و لكم و لسائر المؤمنين و المؤمنات و المسلمين و المسلمات الاحياء منهم و الاموات يرحمتك يا أرحم الرحمين
الخطبة الثانية
الحمد لله حمد الكاملين. و الصلاة و السلام علي رسولنا محمد و آله و صحبه أجمعين. تعظيما لنبيه و تكريما لفخامة شأن شرف صفيه. فقال عز و جل من قائل مخبرا و آمرا: إن الله و ملائكته يصلون علي النبي, يا أيها الذين آمنوا صلوا عليه و سلموا تسليما.
اللهم صلي علي محمد و علي آل محمد, كما صليت علي ابراهيم و علي آل ابراهيم, إنك حميد مجيد.
اللهم بارك علي محمد و علي آل محمد, كما باركت علي ابراهيم و علي آل ابراهيم, إنك حميد مجيد.
اللهم أصلح أحوالنا, و أحسن أعمالنا, و بلّغْنا مما يرضيك آمالنا, و ولِّ اُمورنا خيارنا, و لا تولَّ اُمورنا شرارنا, و لا تؤاخذنا بما فعل السفهاء منّا, و كن لنا و لا تكن علينا. اللهم اجعل هذا البلدآمنا, مؤمنا, مطمئنّا و سائر البلاد المسلمين برحمتك يا أرحم الرحمين.
ان الله يأمر بالعدل و الإحسان ، و ايتاء ذي القربي و ينهي عن الفحشاء و المنكر و البغي يعظكم لعلكم تذكرون
 صدق الله العظيم

Literatura:Tefsir ibni Kesir,Sahihul Buhari.

Nijaz Salkić

Ni komentarjev:

Objavite komentar