KURBAN-BAJRAMSKI VAZ

بِسْمِ اللَّهِ الرَّحْمَٰنِ الرَّحِيمِ

LA ILAHE ILLALLAHU VAHDEHU LA ŠERIKE LEHU, ALLAHU EKBERU KEBIRA, VELHAMDU LILLAHI KESIRA, SUBHANALLAHI RABBIL-ALEMIN, LA HAVLE VE LA KUVVETE ILLA BILLAHIL-AZIZIL-HAKIM.

 U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog! Hvala Uzvišenom Allahu, koji je samo sebe odlikovao time da vječno ostane. Hvala Mudrom Allahu, koji je odredio da sve osim Njega jednog dana nestane. Hvala Pravednom Allahu, koji je odredio da smrt čeka kako kafira tako muslimana. Hvala Najznanijem, koji je u Svom znanju odredbe raščlanio, odredivši da ahiret dođe poslije dunjaluka.

 Neka je salavat i selam na Allahovog Poslanika, s.a.vs., njegovu porodicu i njegove ashabe koje je Svevišnji Allah posebno odlikovao time što im je u kući spasa posebno mjesto i blagodati pripremio.

 Allah, s.v.t.a.,  u suri  Jusuf  u  53. ajetu kaže:

 وَمَا أُبَرِّئُ نَفْسِي ۚ إِنَّ النَّفْسَ لَأَمَّارَةٌ بِالسُّوءِ إِلَّا مَا رَحِمَ رَبِّي ۚ إِنَّ رَبِّي غَفُورٌ رَّحِيمٌ

,,Ja ne pravdam sebe, ta duša je sklona zlu, osim one kojoj se Gospodar moj smiluje. Gospodar moj zaista prašta i samilostan je.". (12:53)

 Draga i poštovana braćo, cijenjene džematlije, esselamu alejkum!

 Ovo su posebni trenuci u kojima dijelimo nagomilanu radost, veselje, vjerski zanos i uzbuđenje motivirano i prožeto probranim riječima u dovama preko milijarde i po muslimana nastanjenih u selima, gradovima i državama, na svim kontinentima planete Zemlje koji ovog jutra šapuću dove i slave Allaha, s.v.t.a.  Posebno mi je drago dok gledam ovog jutra na vašim licima vedrinu i veselje. To je zasigurno pokazatelj da volimo svoju vjeru, da cijenimo svoje adete, da čuvamo svoje blagdane, da posjećujemo svoju džamiju i da branimo svoju tradiciju.

 Ovog bajramskog jutra u tradicionalnom vazu koji nam je ostao u amanet od našeg Poslanika, a.s., želim podcrtati i kazati sebi, a belćim i vama, drage džematlije, nekoliko momenata iz našeg života i svakodnevne prakse. Mi smo muslimani hanefijskog mezheba i Uzvišeni nas je naselio i podario nam prostor da se rađamo, živimo i umiremo na Balkanu a Balkan je dio Evrope. 
 Nas muslimane ovog podneblja more razne brige, počevši od borbe za opstanak i preživljavanje na ovim prostorima, pa do egzistencijalnih pitanja uzrokovanih ekonomskom krizom. Mislim da ćete se složiti sa mnom da je veći problem od svega toga naši međusobni odnosi, odnosi koji se tiču mene i tebe, oca i sina, majke i kćerke, brata i brata, sestre i sestre. Dakle, porodični i rodbinski odnosi su jako bitni za naše danas a dahabetile za naše sutra.

Odnosi u porodici

 U školi smo učili da je u povijesti ljudskog postojanja u početku bilo doba matrijarhata, kada je žena - majka bila ta koja je imala glavnu riječ u porodici. Trebalo bi nam puno vremena da pojasnimo odnos žene-majke i da osvijetlimo vrijeme kada je ona imala glavnu riječ. Navešću samo primjer iz jedne studije o položaju žene u Babilonu.

 Žena u Babilonu koliko god je daleko od ravnopravnosti s mužem, ipak je daleko od pokornosti koju poznaju drugi mnogo kasniji pravni sustavi.

Ona je prije svega bila:

- Rodilja, odgojiteljica i domaćica, (takvu ženu muž nema pravo zapostavljati (tad žena ima pravo na razvod), neosnovano optuživati za preljub, napustiti i otići u drugo mjesto.)

- Ima pravnu i djelatnu sposobnost, može biti svjedok, često u pravnom prometu nastupa u vlastito ili muževo ime, vodi obrt, trgovinu.

- Nakon muževe smrti, ili u slučaju razvoda, ona je staratelj svoje djece, upravitelj njihove i vlastite imovine.  Čak i za trajanja braka žena zadržava određenu samostalnost u odnosu prema mužu: može imati vlastitu imovinu koja nije miraz nego ju je stekla prije ili za vrijeme braka i koja nije dio zajedničke imovine

- Roditeljska vlast pripada samo ocu, a na majku prelazi samo smrću oca.

  Kada je period matrijarhata završen i istrošen,  nastupilo je vrijeme patrijarhata, vakat u kome je muškarac-otac, imao glavnu riječ u porodici.   

  Patrijarhat je oblik društvene zajednice u kojoj je osnovna društvena jedinica muški rod, a grupa je povezana srodstvom po muškoj liniji. (sociologija)  

  Patrijarhat - ugovor u sebi sadrži mehanizam koji je ostatak starog svijeta očinskog prava, koje je prethodilo novom građanskom svijetu utemeljenom na ugovoru. Status, koji je svojstven za patrijarhat, općenito može karakterizirati pripisanost, što znači da ljudska bića rađanjem dobivaju određeni društveni položaj uslijed unaprijed pripisanih značajki kao što su spol, dob, boja kože idr. Kroz ugovor, koji je svojstven građanskom društvu, status poprima značenje postignutog položaja, što se smatra odlikom novog građanskog društva. (politologija). 

  Otac

 Sa islamskog stajališta, otac je osoba koja po svojoj prirodi stvari vodi brigu o domaćinstvu, o ženi i djeci, zarađuje, donosi u kuću, ako je ima, školuje djecu iz svoje zarade i brine se (trebao bi) za pravilan odgoj svoje djece. ,,Čuo sam Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve seleme, kako je rekao: ,Svi ste vi pastiri i svi ćete biti pitani za svoje stado: vladar je pastir i biće pitan za svoje stado;  žena je pastirica u kući svoga muža i biće pitana za svoje stado; sluga je pastir u imovini svoga gospodara i biće pitan za svoje stado.  (Mislim da je još rekao): Čovjek je pastir u imovini svoga oca i biće pitan za svoje stado.  Svi ste vi pastiri i svi ste odgovorni za svoje stado. (Buhari, Muslim i Tirmizi) 
 Islam je zadužio čovjeka da poštuje majku i oca i da im bude poslušan i na usluzi do smrti.

  Majka

  Majka je osoba koja nas je rodila, koja se mučila da nas podigne na noge, često puta ne spavajući, ne jedući i bihuzur bivajući, samo da svojoj djeci ugodi. Iz kazivanja naših majki i nena mogle su se čuti priče o velikom trpljenju, mukama i bolovima koje su naše majke podnossile i život iznosile, u mnogim za naše prilike i pojmovanje, neodrživim i nemogućim brakovima. One nisu nisu htjele brak razvrgnuti, ognjište ugasiti, iz samo jednog razloga, nisu mogle i nisu htjele i po cijenu trpljenja i zlostavljanja od strane muževa, svekrvi i ostalih, ostaviti svoju djecu.

 Znamo da je islam počastio ženu, bilo da je to majka ili pak sestra. Počastio je ženu kao majku. ,,Prenosi se da je Ebu-Hurejre, r.a., rekao: ,,Allahovom Poslaniku (sallallahu ‘alejhi ve selleme,) došao je jedan čovjek i upitao ga: ‘O Allahov Poslaniče! Ko je najpreči za moje lijepo druženje i ponašanje prema njemu?'Alejhisselam reče: ,Tvoja majka.' Čovjek tada reče: ,Ko poslije nje?' ,Tvoja majka', odgovori on. ,Ko poslije nje?', ponovo upita čovjek. ,Tvoja majka', ponovo odgovori Alejhisselam. Čovjek ponovo upita: ,Ko poslije nje? ,Alejhisselam tada reče: ,Tvoj otac'" (Buhari, Muslim)

Sin i kćerka

 Naša djeca, sinovi i kćeri, ili obrnutim redom, zavisi kako ko voli da postavlja redoslijed riječi; ta naša djeca su jedvoček, nešto o čemu se mašta godinama, nešto što se priželjkuje da dođe na ovaj svijet. Djeca su mirisno cvijeće naših duša i naših srca. To je evlad koji je rastao na srcu svih naših majki.

 Danas su te kategorije odgoja kod naše djece zanemarene do kraja. Neki ,moderni roditelji' misle da je sa rađanjem, ishranom, odijevanjem i školovanjem djece završena briga o tom Allahovom amanetu. Mnogo se daje na imidž u odijevanju naše djece, zatim svirci, odabiru škole, kupovini stanova i dobrih auta.

 Rezultat takvog kopiranja odgoja od naših ,susjeda' je osnivanje prvih staračkih domova za naše roditelje. Bože Dragi, zar Starački domovi u muslimanskom društvu, u  našoj domaji Bosni! Rezultata ,napretka' ima još,  Često čitamo u dnevnoj štampi tekstove o premlaćivanju roditelja, o pojavi droge i alkohola među našom djecom; dakle, kod naših ,maza', sinova i kćeri i jedvočeka'. Nisu rijetki ,izleti' od kuće po cijelu noć, a dešavaju se i, ,odsustva' bez znanja roditelja, i po nekoliko dana. Naša djeca nam lažu kada ih pitamo kakve su ocjene dobili u školi, zašto kasne kući, sa kime se druže, piju li, da li puše... Sinovi i kćeri nas ,preskaču' u razgovoru, ,presijecaju' u priči, više ,znaju' od nas, viču na nas! Gdje to mi živimo, čemu učimo djecu, kako ih hranimo i čime?! Kako klanjamo i spuštamo lice na sedždu? Jesmo li svjesni svoje odgovornosti za svoju djecu, za našu djecu?

Odnos prema roditeljima

Da vidimo kakve bi relacije trebale biti u odnosima roditelji djeca.

Dobročinstvo prema roditeljima predstavlja jedno od najdražih djela Allahu Uzvišenom. Lijepo postupanje prema njima svrstava se, prema  Kur'anu, odmah nakon vjerovanja u Allaha Uzvišenog.

 Neposlušnost spram roditelja, prema hadisu, definiše se kao najveći grijeh, odmah nakon širka i kufra. Obzirom na važnost našeg odnosa spram roditelja, u nekoliko slijedećih  redaka  analiziraćemo ovu problematiku.

وَوَصَّيْنَا الْإِنسَانَ بِوَالِدَيْهِ حَمَلَتْهُ أُمُّهُ وَهْنًا عَلَىٰ وَهْنٍ وَفِصَالُهُ فِي عَامَيْنِ أَنِ اشْكُرْ لِي وَلِوَالِدَيْكَ إِلَيَّ الْمَصِيرُ

Mi smo naredili čovjeku da bude poslušan svojim roditeljima. Majka ga nosi, a njeno zdravlje trpi, i odbija ga u toku dvije godine. Budi zahvalan Meni i roditeljima svojim, Meni će se svi vratiti. (Lukman,31-14)

Neposlušnost roditeljima uskraćuje ulazak u Džennet 

 Allahov Poslanik, s.a.v.s, rekao: ,,Allah Uzvišeni tri osobe neće na Sudnjem danu ni pogledati: neposlušnog svojim roditeljima, ženu koja se poistovjećuje sa muškarcima i čovjeka koji nema ljubomore (pa mu se u porodici svašta čini)”

Allahov Poslanik, s.a.v.s, rekao: ,,Tri osobe neće u Džennet ući: osoba koja je neposlušna svojim roditeljima, notorni pijanica i onaj koji prigovara i natuca na nos ono što nekome dadne”.  

Dužnosti prema roditeljima:  

- Da poštujemo naše roditelje u svim situacijama, bez obzira da li mi mislimo da su to oni zaslužili ili ne. 

- Da budemo poslušni u granicama šerijata  

- Da ih njegujemo u slučaju da se razbole 

- Da prema njima budemo blagi, poslušni i zahvalni 

- Da ih izdržavamo ako su siromašni  

Prenosi se od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, kako je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, jedne prilike  rekao: ,,Ponižen bio!", i to je ponovio tri puta. Ashabi upitaše: ,,A ko to, Allahov Poslaniče?", odgovorio je: ,,Onaj koji doživi starost svojih roditelja, ili jednog od njih, a on zbog njih, ne uđe u Džennet!" (Muslim).

 Mnogi od nas griješe, pa nekad zbog sunneta ili nekog dozvoljenog djela kojeg radimo ili želimo uraditi ne poslušamo roditelje koji traže da to djelo ostavimo, ili učinimo djelo koje će biti u najmanju ruku razlogom svađe u kući.

 Poslušnost roditeljima, koje je vadžib, preče je izvršiti nego praktikovati sunnet ili neko djelo koje je dozvoljeno činiti (mubah), ili već kako kažu učenjaci da je odagnavanje štete preče nego postizanje koristi.

 Dakle, moramo poštivati naše roditelje u svim situacijama, bez obzira da li mi mislimo da su to oni ,zaslužili’ ili ne. To je njihovo pravo koje im je zagarantovano, čak iako nisu muslimani. U našem postupanju prema njima ne smijemo im reći ni riječi prezira ili omalovažavanja. Moramo pokazati veliku poniznost prema njima. 

 Moramo im biti poslušni u granicama šerijata. Jer, u islamu nema potpune pokornosti niti jednom od Allahovih stvorenja. Svaka vrsta poslušnosti: radnika prema svojim šefovima, djece prema roditeljima, podanika prema vladarima, žene prema mužu - zasniva se na principu opisanom u hadisu: ,,Nema pokornosti stvorenju u nepokornosti Stvoritelju.“

Pojedinac u granicama šerijata treba da bude poslušan svojim roditeljima, čak iako su roditelji bili nepravedni prema njemu u prošlosti. U jednom hadisu Poslanik, s.a.v.s, ponovio je to tri puta ,,čak iako su roditelji bili nepravedni prema njemu.“

Obaveze određene šerijatom ne zahtijevaju odobrenje roditelja, ali dobrovoljne  - zahtijevaju. Na primjer, učenjaci smatraju da je putovanje daleko od kuće s namjerom da se poziva u islam,  iako je to pohvalan čin, zahtijeva odobrenje roditelja muslimana jer je to rad na dobrovoljnoj osnovi.

Takođe, roditeljsko pravo je da se djeca mole za njih (uče dovu) dok su živi, kao i kad umru. Mali su izgledi da će neko, nakon što je činio dovu za svoje roditelje, uraditi nešto što će ih povrijediti.

Dobro postupanje prema roditeljima treba takođe da se proširi i na njihove prijatelje i rođake (tj. da djeca takav stav imaju i prema rođacima i prijateljima svojih roditelja).

Brat  i sestra

 Brat i sestra su bliski rođaci, jedne krvi i djeca koja su najčešće rasla u prijatnoj okolini, zasipana roditeljskom ljubavlju. To su rođaci koji sve jedni o drugima znaju. To je bliska rodbina  za živih roditelja. Mnogo smo slušali o jednoj izreci: ,,Nema brata (sestre) dok ne rodi majka'' da to ne drži, mnogi su se uvjerili. U islamu je poznato da jedino ljubav u ime Allaha je prava ljubav i da su samo mu'mini braća i sestre.

Ljubav u ime Allaha, dž.š.

 Ova ljubav je iskreni osječaj koji u sebi nema primjese interesa, strasti, nije prouzrokovan rodbinskim vezama i odnosima, niti je refleksija na učinjenu uslugu. To je ljubav radi i u ime Allaha izmedu dva mu'mina, moralna, koji su korisni kako ummetu, tako i čitavom čovječanstvu. U Muslimovom ,,Sahihu'' nalazi se hadis u kojem je jedan čovjek želio da posjeti svoga brata (po vjeri), pa mu je Allah, dž.š, poslao meleka u liku čovjeka koji ga upita: ,,Gdje si pošao?'' On odgovori: ,,Idem u posjetu svom bratu tom i tom.'' Melek mu reče: ,,Da li među vama postoji rodbinska veza?'' Čovjek odgovori: ,,Ne.'' ,,Da li ti je on učinio kakvo dobro pa mu na tu uslugu želiš uzvratiti?''  ponovo upita melek. Čovjek opet odrično odgovori. Melek upita: ,,Pa šta je razlog tvoje posjete njemu?'' Čovjek reče: ,,Volim ga u ime Allaha, dž.š,'' na što mu melek uzvrati riječima: ,,Raduj se, Onaj u čije ime voliš dotičnog me poslao da te obradujem viješću da te Allah voli zbog tvoje ljubavi prema tom čovjeku.''

 Ljudi će na Sudnjem danu biti podijeljeni u dvije skupine: oni koji su na dunjaluku bili prijatelji i radi prolaznih interesa sklapali veze i na tome zasnivali svoje odnose, ali će se oni okrenuti jedni protiv drugih proklinjući se međusobno.

 Druga skupina je ona za koju je Allahov poslanik, s.a.v.s, rekao: ,,Među Allahovim robovima ima ljudi koji nisu ni poslanici ni šehidi, a kojima će i jedni i drugi zavidjeti radi njihovog položaja kod Allaha.'' Ustade jedan beduin koji je bio izdaleka, te mahnu rukom i reče: ,Opiši nam ih, Allahov Poslaniče!' ,,To su oni koji su se zavoljeli u ime Allaha nevezani rodbinskom vezom, niti je ta ljubav radi imetka. Tako mi Allaha, njihova lica su ispunjena nurom, oni su na uzvišenjima od svjetlosti, ljudi će strahovati na danu Sudnjem, a oni neće strahovati, ljudi će se jako prepasti tada, a oni neće. Oni su Allahovi prijatelji, neće se imati čega bojati, niti za ičim tugovati.''

 Mi moramo nastojati da dostignemo te stepene i da druge podstičemo na bratska osjećanja i ljubav u ime Allaha, dž.š, a da ukazujemo na opasnost i štetnost odnosa koji počivaju na koristoljublju i prolaznim, niskim interesima. Ako to nismo u stanju, onda se bar nastojmo osloboditi osjećanja prezira i zavisti prema drugim muslimanima, jer na to nas upućuje Kur'an: ,,Gospodaru naš, oprosti nama i braći našoj koja su nas u vjeri pretekla i ne dopusti da u srcima našim bude imalo zlobe prema vjernicima. Gospodaru naš, Ti si, zaista, dobar i milostiv.'' (El-Hašr, 10)

 Islam traži da naša srca budu čista od navedenih bolesti za koje Allahov poslanik, s.a.v.s, kaže: ,,Među vas se uvukla bolest koja je harala u narodima prije vas: zavist i mržnja, a mržnja je opasna poput britve. Ja ne velim da ona brije kosu, već uništava vjeru.''

Relacija muž i žena

 Ova vrsta ljubavi je u islamu dozvoljena pod uslovom da joj čovjek ne hrli kako se to predočava na televiziji, kao i na drugim mjestima i medijima. Ljubav se sama nameće tako da ona hrli čovjeku, a ne suprotno. U arapskom pjesništvu možemo pročitati o čistoj, nevinoj ljubavi i čednosti. Danas ima onih koji tvrde da brak mora proisteći iz ljubavi. Ne, to nije obavezno, postoje naučne studije i statistički podaci koji ukazuju na to da su najsretniji brakovi i oni najtrajniji i čvršći tradicionalni brakovi. Allah, dž.š, kaže: jedan od dokaza Njegovih je to što za vas, od vrste vaše, stvara žene da se uz njih smirite, i što između vas uspostavlja ljubav i samilost; to su, zaista, pouke za ljude koji razmišljaju.'' (Er-Rum, 21)

 Ljubav koja je u ajetu spomenuta dolazi sa lijepim ophođenjem i međusobnim uvažavanjem u braku. Ako se u braku pojavi period u kojem se osjeća netrpeljivost među bračnim drugovima, ne treba donositi ishitrene odluke ili govoriti teške i uvredljive riječi, jer to može biti rezultat trenutačnog stanja, a takve su reakcije kobne po bračni život.

 Mnogi šerijatski pravnici smatraju da je bezrazložni razvod braka zločin i strogo zabranjen (haram). Apsurdno je očekivati da je svaki brak idealan poput opjevane ljubavi između Kajsa i Lejle. Treba graditi korektne odnose na lijepom ahlaku (islamskom odgoju i ponašanju moralnim principima naše uzvišene vjere) i lijepim postupcima koji će proizvesti ljubav. Zato ne treba radi najmanje sitnice ili osjećaja nepodnošljivosti odmah posezati za razvodom braka.

Rezime

 Da zaključim misao o kojoj sam počeo govoriti na početku današnjeg bajramskog vaza. Problem kod nas, savremenih muslimana je razaranje i crvotečenje porodice, netrpeljivost među najbližim rođacima, među braćom i sestrama,  nepoštivanju roditelja. Poznato je da su živi roditelji onaj jaki cement što drži kuću porodice jakom i održivom. Znano je i već viđeno da po smrti roditelja zidovi rodbinstva, bratstva i sestrinstva pucaju, komadaju se i lome najčešće zbog raspodjele imovine i roditeljske zaostavštine. Sve je to jako opasno za nas u vremenu kada smo u Bosni i Hercegovini ionako stiješnjeni na malo područje i mali prostor.

Dova     

 Molimo Te Uzvišeni Allahu da nas uputiš na pravi put i da nas na njemu održiš sve dok ne odemo sa dunjaluka. Molim Te Dragi Allahu, da ne dozvoliš našim srcima da skrenu nakon što Si nas uputio.          

 Milostivi Gospodaru, usadi nam više ljubavi prema našim džamijama i onima koji nas vode na pravi put. Učini da volimo džamiju, džemat i da jedva čekamo dolazak dana petka i džume u njemu. Ne daj nam da zaboravljamo svoju islamsku zajednicu. 

Literatura: Položaj žene u društvu,Angelina Mirković,Sara Semenski,Ružica Ošap,Kristina Skelin,Amila Lelo, VI-2 OŠ,,Nafija Sarajlić”,Sarajevo,  Sehur.net,Wikipedia.                    

Nijaz SALKIĆ