MIMBERA - O VJERNICI BRINITE SE O SEBI

Nijaz SALKIĆ

بِسْمِ اللَّهِ الرَّحْمَٰنِ الرَّحِيمِ

U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog! 

Hvala Uzvišenom Allahu, koji je samo sebe odlikovao time da vječno ostane. Hvala Mudrom Allahu, koji je odredio da sve osim Njega jednog dana nestane. Hvala Pravednom Allahu, koji je odredio da smrt čeka kako kafira tako muslimana. Hvala Najznanijem Alimu-Allahu, koji je u Svom znanju odredbe raščlanio, odredivši da ahiret dođe poslije dunjaluka.

Neka je salavat i selam na Allahovog Poslanika, s.a.vs., njegovu porodicu i njegove ashabe koje je Svevišnji Allah posebno odlikovao time što im je u kući spasa posebno mjesto i blagodati pripremio.  Allah, s.v.t.a., u suri  El-Burudž kaže:

بِسْمِ اللَّهِ الرَّحْمَٰنِ الرَّحِيمِ

وَالسَّمَاءِ ذَاتِ الْبُرُوجِ ﴿١﴾

وَالْيَوْمِ الْمَوْعُودِ ﴿٢﴾

A zatim, danas je petak, 25. decembar 2009., ili  09. muharrem, 1431. hidžretske godine. Ovo je druga džuma u novoj 1431. hidžretskoj godini.  Cijenjeni džemaate, draga braćo i sestre, esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuh!

Živimo u teškom vremenu za mu'mine-vjernike. Vjernike malo ko razumije i pomaže, a munafici su zauzeli mnoga važna i vidna mjesta i komanduju vjernicima i često ih kinje. Ako ne bi imali jakog imana i čvrstog uvjerenja, mnogi ne bi izdržali na putu islama.

Prenosi Umejje Eš-Ša'bani: "Došao sam kod Ebu Sa'lebe El-Hušenija, pa sam mu rekao: "Kako tumačiš ovaj ajet?" Reče: "Koji ajet?" Rekoh: يَا أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُوا عَلَيْكُمْ أَنْفُسَكُمْ لَا يَضُرُّكُمْ مَنْ ضَلَّ إِذَا اهْتَدَيْتُمْ "O vjernici, brinite se o sebi! „Neće vam naškoditi onaj ko je na krivom putu ako ste upućeni!" Reče: "Tako mi Allaha, za njega sam pitao Poslanika s.a.v.s., pa mi je rekao: "Naređujte dobro i spriječavajte zlo, a kad zavlada  škrtost, kad se bude slijedila strast, kad se ljudi prepuste dunjaluku i kad svak bude držao samo do svog mišljenja – onda pazi na sebe i ostavi masu! Poslije vas će doći vrijeme sabura, u kojem će oni koji se budu držali (islama), biti kao da drže žeravicu. Onaj ko bude u to vrijeme radio za islam, imaće nagradu pedeset ljudi koji rade kao vi." (Tirmizija)

 “Zaista će nastupiti varljive godine. Tada će se vjerovati lažljivcu, a iskreni ugoniti u laž. Povjerenje će se ukazivati varalicama, a pošteni će se potvarati za prevaru. Tada će govoriti er-ruvejbidah! Neko je upitao:”A ko je er-ruvejbidah”? Poslanik je odgovorio:“Glupak koji će govoriti o važnim stvarima Ummeta“! (Revahu Ahmed).

Huzejfe Ibnul-Jemani r.a., prenosi da je Allahovo Poslanik s.a.v.s., rekao: „Prvo što ćete od svoje vjere izgubiti je skrušenost u namazu, a posljednje što ćete napustiti jeste namaz. Zaista će se čvorovi islama razvezivati čvor po čvor, čak će doći vrijeme pa će žene u vrijeme menstruacije klanjati."  Ovaj hadis nam govori o jednoj čudnoj pojavi,  vidimo ljude koji su u namazu, a nemaju pri sebi skrušenosti. Vidimo jednog kako se prebacuje sa noge na nogu, drugi kako se stalno češka, treći gladi bradu, četvrti prati kako klanja onaj ispred njega itd.

    Poslanik a.s., je jedne prilike vidio jednog čovjeka kako u namazu gladi bradu, pa je rekao: „Što se tiče ovoga, da mu je srce skrušeno bile bi i ruke."

    Skrušenost u namazu je odlika istinskih vjernika koji kada staju u namaz su svjesni da stoje pred svojim Gospodarom i da je namaz način na koji mi razgovaramo sa Uzvišenim Stvoriteljem. Danas je doista sve manje skrušenih klanjača, čak se i zamjera ovome ili onome što oduži svoj boravak na sedždi ili rukuu. Neki misle da je dovoljno samo da se klanja a ne vode računa o tome kako klanjaju svoj namaz. Ovdje moramo napomenuti da se mora paziti da čovjek ne pretjeruje u pokazivanju svoje skrušenosti, jer to vodi ka teatralnosti i glumi tako da čovjek biva zadivljen samim sobom i prestaje biti iskren u svom obraćanju Allahu. 

    Od predznaka Sudnjeg dana a koji se veže za džamiju jeste oholost i uzdizanje griješnika u džamijama te da će zli ljudi nadvladati dobre. A u drugom hadisu se kaže da je od predznaka Sudnjeg dana kada griješnici počnu galamiti po džamijama.

Od Ebu-Hurejrea prenosi se da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., na jaciji učio: وَالسَّمَاءِ ذَاتِ الْبُرُوجِ "Tako mi neba zvjezdanog" i "Tako mi neba i Tarika." Uzvišeni se kune nebom i njegovim velikim zvjezdama što je značenje riječi el-burudž. Ibn-Džerir za (El-Burudž) kaže da su to stanice kroz koje prolazi Sunce i Mjesec. U vezi sa riječima Uzvišenog: وَالْيَوْمِ الْمَوْعُودِ "...i Dana već određenog, وَشَاهِدٍ وَمَشْهُودٍ i svjedoka i posvjedočenog", od Ebu-Hurejrea prenosi se da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: /598/"Određeni dan "je Sudnji dan, a 'svjedok' je petak." Sunce nije ni izašlo ni zašlo u odabranijem danu od petka. U njemu je jedan trenutak u kome, kad ga potrefi rob musliman, neće zamoliti ništa dobro, a da mu ga Allah neće dati, niti će u njemu zatražiti zaštitu od zla, a da neće biti zaštićen. Posvjedočeni/"mešhud" dan je Arefata.

قُتِلَ أَصْحَابُ الْأُخْدُودِ "...prokleti bili vlasnici rovova.” Izraz (kutile) ovdje znači ”prokleti." Oblik množine riječi / "uhdudun" je /"ehadidu" i znači: iskopina u zemlji. Ovo je kazivanje o jednom nevjerničkom narodu koji su pohvatali one koji su među njima vjerovali u Allaha, dž.š., zlostavljali ih i mučili da bi se vratili u njihovu vjeru. Kada su odbili to učiniti, ovi su u zemlji iskopali jamu, napunili je vatrom i gorivom i zaprijetili im. Kada nisu ni tada prihvatili da to učine, bacili su ih u vatru. Zato Uzvišeni kaže:

"...prokleti bili vlasnici rovova, النَّارِ ذَاتِ الْوَقُودِ (vlasnici) vatre s gorivom,  إِذْ هُمْ عَلَيْهَا قُعُودٌ kada su oko nje sjedili وَهُمْ عَلَىٰ مَا يَفْعَلُونَ بِالْمُؤْمِنِينَ شُهُودٌ i bili svjedoci onoga što su nevjernicima radili”, tj. svojim očima gledali šta su tim vjernicima radili. Uzvišeni, dalje, kaže: "A svetili su im se samo zato što su u Allaha, Silnoga i Hvale dostojnoga, vjerovali", tj. nisu imali drugog grijeha, nego što su vjerovali u Silnog i Hvaljenog Allaha, Koji ne ostavlja nezaštićenim onoga ko se skloni pod Njegovo sigurno utočište i Koji je u svim svojim riječima, djelima, propisima i određenjima hvaljen. On je Silni i Hvaljeni čak i kad svojim robovima, kao ovom, odredi da će ih od nevjernika zadesiti ovakvo zlostavljanje , iako to većina ljudi ne zna. Uzvišeni, zatim, kaže:

الَّذِي لَهُ مُلْكُ السَّمَاوَاتِ وَالْأَرْضِ ٌ "...čija je vlast i na nebesima i na Zemlji", tj. da je On vladar nebesa i Zemlje, onoga što je na njima i između njih.

ۚ وَاللَّهُ عَلَىٰ كُلِّ شَيْءٍ شَهِيد "...a Allah je svemu Svjedok", tj. ništa Mu nije skriveno ni nepoznato na nebesima i Zemlji.

Komentatori Kur'ana se ne slažu o kome se u ovom kazivanju govori i ko su oni. U pogledu riječi Uzvišenog: "...prokleti bili vlasnici rovova", Esbat, od Es-Suddija, prenosi da je rekao: ”Ibn Ebi-Hatim prenosi da su rovovi kopani na tri mjesta: u Iraku, šamu i Jemenu."

Imam Ahmed, preko Suhejba, navodi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: /599/ "Nekada davno, prije vas, živio je jedan vladar koji je imao svoga čarobnjaka. Kada je čarobnjak ostario, rekao je vladaru: 'Ja sam ostario i smrt mi se približila, pa mi daj jednog dječaka da ga poučim čarolijama.' Tako mu je vladar dao jednog dječaka da ga pouči čarolijama. Na putu, između vladara i čarobnjaka, živio je jedan monah. Dječak je, jednom prilikom, prolazeći pored monaha, navratio kod njega, pa mu se svidjelo kako govori. Kad bi došao čarobnjaku, udarao bi ga i pitao gdje se zadržao. Kad bi se vratio svojima kod kuće i oni bi ga udarali i pitali gdje se zadržao. Dječak se na to požalio monahu, pa mu je ovaj rekao: 'Kad te bude htio udariti čarobnjak, reci da si se zadržao kod kuće, a kad te budu htjeli udariti kod kuće reci da si se zadržao kod čarobnjaka!' Jednoga dana dječak je naišao na jednu ogromnu, i strašnu životinju, koja se ispriječila pred svijet tako da ne mogu prolaziti, pa je pomislio: 'Danas ću vidjeti da li je Allahu draži monah ili čarobnjak...' Uzeo je kamen i rekao: 'Bože, ako ti je draži monah od čarobnjaka, usmrti ovu životinju i nek ljudi prolaze!' Zatim je bacio kamen, pogodio životinju i ubio je, pa je svijet počeo prolaziti. Kasnije je o svemu ovome ispričao monahu, pa mu je monah rekao: 'E moj sine, ti si bolji od mene i bit ćeš stavljen u iskušenje. Ako budeš stavljen na iskušenje, nemoj nikome govoriti za mene!' Dječak je liječio slijepce, gubavce i druge bolesnike i iscjeljivao ih.

Vladar je imao jednog bliskog prijatelja, sugovornika, koji je oslijepio. čuvši za dječaka, on mu je došao s bogatim darovima i rekao: 'Izliječi me, tvoje je sve što ovdje vidiš!' Dječak je rekao: 'Ja ne liječim nikoga, nego Uzvišeni Allah. Ako u Njega vjeruješ, ja ću Allaha zamoliti da te izliječi.' Ovaj je povjerovao, pa je dječak zamolio Allaha i izliječio ga. Zatim je ovaj otišao kod vladara i ponovo sjeo u njegovo društvo kao i ranije, pa ga je vladar upitao: 'Hej ti, ko ti je vratio vid?' On je odgovorio: 'Moj Gospodar!' Na to je vladar rekao: 'Je li ja?' Ovaj je odgovorio: 'Ne, nego Allah, moj i tvoj Gospodar.' Vladar je zatim upitao: 'Zar ti imaš drugog gospodara osim mene?' 'Imam, moj i tvoj gospodar je Allah', rekao je. Zatim ga je počeo mučiti dok mu nije kazao za dječaka, a onda je naredio da mu se dječak dovede. Kad je doveden, upitao ga je: 'Sine, kako svojim čarolijama liječiš slijepce i gubavce i sve ove bolesnike?' 'Ja ne liječim nikoga, nego Allah, dž.š.', odgovorio je. 'Je li ja?', upitao je. 'Ne', odgovorio je. 'Zar ti imaš drugog gospodara mimo mene?', upitao je. On je odgovorio: 'Moj i tvoj Gospodar je Allah.'

Onda je i njega počeo mučiti dok mu nije kazao za monaha. Onda je doveden i monah, pa mu je rekao: 'Poreci svoju vjeru!' Kada je ovaj odbio, to učiniti, uzeo je pilu i razrezao mu glavu na dva dijela, koji su pali na zemlju. Zatim je slijepcu rekao da porekne svoju vjeru, pa kad je i ovaj to odbio, uzeo je pilu i njemu razrezao glavu na dva dijela, koja su pala na zemlju. Onda je dječaku rekao da porekne svoju vjeru, pa kad je i on odbio to učiniti, poslao ga je sa grupom svojih ljudi na tu i tu planinu i rekao: 'Kad se popnete na vrh, ako porekne vjeru, poštedite ga, a ako odbije da to učini, onda ga gurnite.' Kad su ga odveli i s njim se popeli na vrh planine on je zamolio: 'Bože, spasi me od njih, kako Ti hoćeš!' Brdo se zatreslo i svi su se survali. Dječak je, raspitujući se, došao do vladara, koji ga je kad je ušao upitao: 'šta je sa tvojim društvom?' On je odgovorio: 'Allah Uzvišeni me je od njih spasio.' Onda je s njim na lađi poslao drugu grupu i rekao im: 'Kad se otisnete na pučinu, ako porekne svoju vjeru, poštedite ga, a ako ne, bacite ga u more!' Kad su se otisli na more, dječak je zamolio: 'Bože, spasi me od njih, kako Ti hoćeš!', pa su se svi utopili. Dječak se opet vratio, i kad je ušao vladaru, upitao ga je vladar: 'šta je sa tvojim društvom?' On je odgovorio: 'Allah Uzvišeni me od njih spasio.' Zatim je rekao vladaru: 'Ti me ne možeš ubiti dok ne uradiš šta ti ja budem naredio. Ako uradiš šta ti ja naredim ubit ćeš me, a ako ne, nećeš me moći ubiti!' 'A šta to trebam uraditi?', upitao je. On je rekao: 'Skupi sav narod na jednom platou (mjestu), zatim me razapni na jedno stablo, a onda uzmi strijelu iz mog tobolca i reci: - U ime Allaha, Gospodara ovog dječaka! - Ako to uradiš ubit ćeš me.' Tako je i uradio. Uzeo je strijelu, stavio je u luk, nategao i rekao: 'U ime Allaha, Gospodara ovog dječaka', a zatim je odapeo. Strijela je dječaka pogodila pravo u slijepoočnicu. Dječak je na mjesto gdje ga je pogodila strijela stavio ruku i umro. Tada je svijet povikao: 'Mi vjerujemo u Gospodara ovog dječaka!' Vladaru su tada rekli: 'Tako nam Allaha, zadesilo te baš ono čega si se bojao, sav je svijet povjerovao!'

Onda je naredio da se iskopaju jame i u njima nalože vatre i rekao: 'Ko se odrekne svoje vjere, pustite ga, a ko odbije da to učini, gurnite ga u vatru!' Svijet se gurao i utrkivao. Jedna žena sa djetetom, koje je dojila, izgledalo je da se opire da padne u vatru, pa joj je dijete reklo: 'Majko strpi se! Ti si na Istini.'"

إِنَّ الَّذِينَ فَتَنُوا الْمُؤْمِنِينَ وَالْمُؤْمِنَاتِ "Zaista oni koji su stavljali na kušnju vjernike i vjernice...", tj. kažnjavali vatrom, ثُمَّ لَمْ يَتُوبُوا "...a zatim se nisu pokajali", tj. ne prestanu raditi ono šta su radili i ne pokaju se za ranije grijehe, فَلَهُمْ عَذَابُ جَهَنَّمَ وَلَهُمْ عَذَابُ الْحَرِيقِ "...imaće kaznu u Džehennemu i imaće kaznu u ognju", tj. kazna za učinjena zlodjela.

El-Hasan el-Basri kaže: "Pogledajte u ovu plemenitost i dobrotu! Pobili su Njegove miljenike, a On ih poziva da se pokaju pa da im oprosti. Slavljen neka si Ti Gospodaru! Kako si samo Milostiv i plemenit!"  

Dova    

      »Molimo Te Uzvišeni Allahu da nas uputiš na pravi put i da nas na njemu održiš sve dok ne odemo sa dunjaluka. Molim Te Dragi Allahu, da ne dozvoliš našim srcima da skrenu nakon što Si nas uputio.

      Milostivi Gospodaru, usadi nam više ljubavi prema našim džamijama i onima koji nas vode na pravi put. Učini da volimo džamiju, džemat i da jedva čekamo dolazak dana petka i džume u njemu. Ne daj nam da zaboravljamo svoju islamsku zajednicu. Osvijesti nas, otrijezni nas, pa da shvatimo da bez jake i stabilne islamske zajednice, nema ni naše stabilnosti, i naše snage. 

     Molimo Te Gospodaru naš, zaštiti nas od loših vođa, od dušmanskih riječi i djela, od pokvarenosti u riječima postupcima i razmišljanju. Primi naše pokajanje, oprosti grijehe nama, roditeljima našim, našim umrlima i svim muslimanima, i naša posljednja dova je:  الْحَمْدُ لِلَّهِ رَبِّ الْعَالَمِينَ  Hvala Allahu gospodaru svih svjetova i neka je salavat i selam na Allahovog Poslanika Muhammeda, s.a.v.s.«

Literatura:  Tefsir Ibni Kesir, Sahihul Buhari, Mali predznaci Sudnjeg dana X dio, Bilal ef. Hodžić