MIMBERA - O ONIMA UZDIGNUTIH GLAVA

Nijaz SALKIĆ

بِسْمِ اللَّهِ الرَّحْمَٰنِ الرَّحِيمِ

U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog! 

Hvala Uzvišenom Allahu, koji je samo sebe odlikovao time da vječno ostane. Hvala Mudrom Allahu, koji je odredio da sve osim Njega jednog dana nestane. Hvala Pravednom Allahu, koji je odredio da smrt čeka kako kafira tako muslimana. Hvala Najznanijem Alimu-Allahu, koji je u Svom znanju odredbe raščlanio, odredivši da ahiret dođe poslije dunjaluka.

Neka je salavat i selam na Allahovog Poslanika, s.a.vs., njegovu porodicu i njegove ashabe koje je Svevišnji Allah posebno odlikovao time što im je u kući spasa posebno mjesto i blagodati pripremio.  Allah, s.v.t.a.,  u suri  Jasin u  8. ajetu kaže:

إِنَّا جَعَلْنَا فِي أَعْنَاقِهِمْ أَغْلَالًا فَهِيَ إِلَى الْأَذْقَانِ فَهُمْ مُقْمَحُونَ  - بِسْمِ اللَّهِ الرَّحْمَٰنِ الرَّحِيمِ  Mi smo učinili da oni kojima je određeno da budu nesretnici budu poput onih kojima su na vratovima okovi koji im ruke vezuju za vrat ispod brade, zbog čega su im glave uzdignute. Stoga Uzvišeni veli: فَهُمْ مُقْمَحُونَ   "Zato su oni glava uzdignutih".

 A zatim, danas je petak, 18. decembar 2009., ili  02. muharrem, 1431. hidžretske godine. Ovo je prva džuma u novoj 1431. hidžretskoj godini.  Cijenjeni džemaate, draga braćo i sestre, esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuh!

Riječ "El-mukmeh" označava nekoga ko je sa podignutom glavom, kao što veli Ummu-Zer' u svome govoru (u podužem hadisu u kome žene govore o svojim muževima): "Pijem pa glavu dignem (etekammehu)", tj. pijem dok se ne zadovoljim, a onda dižem glavu uz ugodan osjećaj. Ovdje se radi o laži i lažnom predstavljanju sebe i ovog svijeta.

Općepoznato je da laž bolest srca koja napada svako ljudsko biće, i samo oni koji žele da postignu istinsko zadovoljstvo svog Gospodara, redovnim namazima, nafilama i povećanim zikrom i drugim vrstama ibadeta, mogu da se izliječe od ove opake bolesti i očiste svoje zatamnjeno i okorjelo srce. “Kada čovjek slaže, melek se udalji od njega milju zbog vonja i smrada koji ispušta taj postupak.” (Tirmizi) zato se u narodu kaže za onoga koji laže, da smradanja, da širi smrad oko sebe.

 Opet, laž je povezana sa nifakom i licemjerjem u ponašanju i govoru, predstavljanju i cjelokupnom životu munafika.

وَمِنَ النَّاسِ مَنْ يُعْجِبُكَ قَوْلُهُ فِي الْحَيَاةِ الدُّنْيَا وَيُشْهِدُ اللَّهَ عَلَىٰ مَا فِي قَلْبِهِ وَهُوَ أَلَدُّ الْخِصَامِ „ - بِسْمِ اللَّهِ الرَّحْمَٰنِ الرَّحِيمِ

 Ima ljudi čije te riječi o životu na ovom svijetu oduševljavaju i koji se pozivaju na Allaha kao svjedoka za ono što je u srcima njihovim, a najljući su protivnici.“ (El-Bekare, 204)

وَإِذَا قِيلَ لَهُ اتَّقِ اللَّهَ أَخَذَتْهُ الْعِزَّةُ بِالْإِثْمِ ۚ فَحَسْبُهُ جَهَنَّمُ ۚ وَلَبِئْسَ الْمِهَادُ   - بِسْمِ اللَّهِ الرَّحْمَٰنِ الرَّحِيمِ „A kada mu se rekne: „Boj se Allaha!“ – on onda iz inada griješi. Njemu je dosta Džehennem, a on je, doista, grozno boravište.“ (El-Bekare, 206)

Iz ovih ajeta se očituju sljedeće osobine munafika:

1. Lijep i zadivljujući govor koji ostavlja jak dojam na srca slušalaca.

2. Allahovo posredovanje, jer on svjedoči ovome govoru i bilježi ga. Ovo je najveći zločin prema Allahu dž.š.

3. Vještost u raspravljanju i velika snaga uvjeravanja kako bi se dotuklo svako protivljenje koje stoji na putu njihovoga cilja.

4. Kada se sakriju i odu od ljudi, trude se u činjenu nepokornosti u vidu širenja nereda po zemlji

5. Kada im se naredi bogobojaznost, uzohole se i obuzme ih ponositost griješenja. Tako zajedno objedinjuju nedjela i oholost, umišljenst i kibur.

Ovo je poput riječi Uzvišenog: وَلَا تَجْعَلْ يَدَكَ مَغْلُولَةً  "Ne drži ruku svoju stisnutu"(17:29), čime se hoće reći da su im ruke pričvršćene za vratove i da nisu u stanju pružiti ih da bi učinili dobro. Ljudi vremenom ostavljajući vjeru, konstantno ponavljaju grijehe i ustrajući na putu grijeha, svjesno okore i oguglaju na sva zla i griješne stvari, otvrdnu i između sebe i Uzvišenog vremenom naraste zid, podigne se  zavjesa, izgradi se perda, koji ih konačno odvoji od Allaha, vjere i vjernika.

Riječi Uzvišenog: "Ispred kojih i iza kojih" "i na oči im koprenu stavili, zato oni ne vide", tj. na njihove oči stavili koprenu, zastor, pregradu, perdu, da Istinu ne vide, pa im dobro nije od koristi, niti su oni u stanju da ga slijede, tj. islam. Ikrime veli: Ebu-Džehl je rekao: "Ako vidim Muhammeda, učiniću...", pa je objavljeno:

"Mi smo učinili da budu kao oni na čije smo vratove sindžre stavili" pa do "zato oni ne vide." Pa su mu govorili: "Evo Muhammeda", a on je govorio: "Gdje je, gdje je?", ne videći ga. Prenosi Ibn-Džerir.

Riječi Uzvišenog: "I njima je svejedno opominjao ih ti ili ih ne opominjao, oni neće vjerovati", tj. oni su neopozivo zalutali i opominjanje im ne koristi, niti utječe na njih. Ovom ajetu sličan je već prethodio na početku poglavlja "El -Bekara".

"Tvoja opomena će koristiti samo onome koji Kur'an slijedi", tj. Tvojom opomenom okoristiće se vjernici koji slijede Uzvišeni Kur'an, "i Samilosnog se boji, iako Ga ne vidi", tj. makar ga niko osim jedinog "Njega obraduj oprostom", tj. njegovih grijeha, "I nagradom lijepom."

إِنَّ الَّذِينَ يَخْشَوْنَ رَبَّهُمْ بِالْغَيْبِ لَهُمْ مَغْفِرَةٌ وَأَجْرٌ كَبِيرٌ -  بِسْمِ اللَّهِ الرَّحْمَٰنِ الرَّحِيمِ "Onima koji se Gospodara svoga boje i kad ih niko ne vidi - oprost i nagrada velika!" (67:12)

Spas vjernika. Uzvišeni Allah, u kazivanju o Junusu a.s. kaže, u prijevodu značenja ajeta:    فَاسْتَجَبْنَا لَهُ وَنَجَّيْنَاهُ مِنَ الْغَمِّ ۚ وَكَذَٰلِكَ نُنْجِي الْمُؤْمِنِينَ „Odazvasmo i tegobe ga spasismo, eto tako Mi spašavamo vjernike.“ (El-Enbija, 88)

Vjernici imaju prefinjene osobine i velika djela. Uzvišeni Allah, ih je opisao i iznio pohvalu o njima. Od ovih osobina koje se mogu navesti za primjer a ne da bi se sve pobrojale, su: وَأَطِيعُوا اللَّهَ وَرَسُولَهُ إِنْ كُنْتُمْ مُؤْمِنِينَ  ... إِنَّمَا الْمُؤْمِنُونَ الَّذِينَ إِذَا ذُكِرَ اللَّهُ وَجِلَتْ قُلُوبُهُمْ وَإِذَا تُلِيَتْ عَلَيْهِمْ آيَاتُهُ زَادَتْهُمْ إِيمَانًا وَعَلَىٰ رَبِّهِمْ يَتَوَكَّلُونَ - „ I pokoravajte se Allahu i Poslaniku, ako ste pravi vjernici. Pravi vjernici su samo oni čija se srca strahom ispune kad se Allah spomene, a kad im se riječi Njegove kazuju, vjerovanje im učvršćuju i samo se na Gospodara svoga oslanjaju.“ (Enfal, 1-2)

U ovim ajetima su iznešene velike osobine vjernika:

1. Pokornost Allahu i Njegovom Poslaniku, sallallahu

alejhi ve sellem

2. Bojazan i strah od Uzvišenog Allaha.

3. Povećavanje imana prilikom slušanja Kur’ana i

njihovo pomno razmišljanje o njemu

4. Pouzdanje i oslanjanje na Uzvišenog Allaha.

izvršavanje potrebnih povoda

5. Obavljanje namaza, farzova i nafila sa vanjskim i

unutrašnjim djelima (djela srca i tjelesnih udova)

6. Obavezno trošenje poput zekata, iskupa, trošenje na

one koje je dužnost skrbiti, sadaka na putu dobra

Ljudi se dijele na četiri vrste:

Prvi: Oni koji su dobri i čije dobro prelazi na druge. Ovo je najbolji dio ljudi. Vjernik koji uči Kur’an i naučava vjerske nauke koristan je sebi, a i drugima. Blagoslovljen je gdje god bio.

Drugi: Dobar u duši, nosi dobro ali je vjernik koji nema znanja kojeg bi prenio na druge. Ovo su dva dijela koja predstavljaju najbolja stvorenja. Dobro koje je u njima vraća se na njihov krnjavi iman. Njihovo dobro je prelazno na druge shodno stanju vjernika.

         Treći: To je onaj koji nema dobra, ali njegova šteta ne prelazi na druge.

         Četvrti: Onaj koji je zao prema sebi, ali i prema drugima. Ovo je najgori dio ljudi.

Svo dobro potječe od imana i popratnih stvari koje su vezane za iman, a zlo se vraća na gubitak imana i osobine koje su mu suprotne.

Potom Uzvišeni veli: إِنَّا نَحْنُ نُحْيِي الْمَوْتَىٰ  "Mi ćemo, zaista, mrtve oživjeti", tj. na Sudnjem danu,

وَنَكْتُبُ مَا قَدَّمُوا وَآثَارَهُمْ   "i Mi smo zapisali ono što su uradili", tj. djela. U pogledu riječi Uzvišenog: وَكُلَّ شَيْءٍ أَحْصَيْنَاهُ "I djela koja su iza sebe ostavili" postoje dvije tvrdnje:

Prvo: Zapisujemo njihova djela koja su sami učinili i tragove koje su iza sebe ostavili, kao u riječima Poslanika, s.a.v.s.: /594/ "Ko u islamu uvede lijep običaj, imaće nagradu za to i nagradu za sve koji to budu praktikovali nakon njega, a da ne umanji njihovu nagradu. A ko u islamu uvede ružan običaj, imaće grijeh za to i grijeh svih onih koji to budu činili nakon njega, a da ne umanji njihove grijehe." Prenosi ga Muslim od Džerira Ibn Abdulah el-Bedželija kao merfu', koji je priča o ljudima iz plemena Mudar koji su na sebi imali prugaste košulje. Prenosi ga i Ibn Ebi-Hatim od Džerira kao merfu'.

Drugo: Misli se na tragove njihovih koraka koje su počinili u pokornosti ili griješenju. Postoje hadisi u ovom značenju, od kojih navodimo neke: "Imamo Ahmed prensi od Džabira ibn-Abdulaha da je rekao: 'Prostor oko džamije ostao je prazan, pa je rod Benu-Seleme htio da se preseli bliže džamiji. To je doprlo do Allahovog Poslanika, s.a.v.s., pa im je rekao: 'Saznao sam da želite da se preselite bliže džamiji?' Oni rekoše: 'Da, Allahov Poslaniče, htjeli smo', pa i je Allahov Poslanik rekao: /595/ 'O, Benu-Seleme, ostanite u vašim kućama, vaši tragovi će biti zapisani! O, Benu-Seleme, ostanite u vašim kućama, vaši tragovi će biti zapisani!'" Ovako ga prenosi i Muslim od Džabira.

Između ove dvije tvrdnje nema proturječja o čemu najbolje svjedoči upravo ova druga. Jer ako se pišu ovi tragovi, onda će se tim prije pisati oni po kojima ih neko slijedi u dobru ili zlu, a Allah najbolje zna.

Riječi Uzvišenog: "Sve smo Mi to u Knjizi jasnoj pobrojali", tj. sva stvorenja, su zapisana u ispisanoj i tačnoj Knjizi u "Levhi-mahfuzu". Jasna Knjiga ovdje spomenuta je "Ummi-Kitab". Što se, pak, tiče Knjige djela, to je Knjiga koja sadržava dobra ili loša djela onih koji podliježu obavezi, i na nju se

مَالِ هَٰذَا الْكِتَابِ لَا يُغَادِرُ صَغِيرَةً وَلَا كَبِيرَةً إِلَّا أَحْصَاهَا ۚ وَوَجَدُوا مَا عَمِلُوا حَاضِرًا ۗ وَلَا يَظْلِمُ رَبُّكَ أَحَدًا -  "Kakva je ovo Knjiga - ni mali, ni veliki grijeh nije propustila, sve je nabrojala! I naći će upisano ono što su radili. Gospodar tvoj neće nikome nepravdu učiniti."(18:49)

Dova    

 »Molimo Te Uzvišeni Allahu da nas uputiš na pravi put i da nas na njemu održiš sve dok ne odemo sa dunjaluka. Molim Te Dragi Allahu, da ne dozvoliš našim srcima da skrenu nakon što Si nas uputio.

 Milostivi Gospodaru, usadi nam više ljubavi prema našim džamijama i onima koji nas vode na pravi put. Učini da volimo džamiju, džemat i da jedva čekamo dolazak dana petka i džume u njemu. Ne daj nam da zaboravljamo svoju islamsku zajednicu. Osvijesti nas, otrijezni nas, pa da shvatimo da bez jake i stabilne islamske zajednice, nema ni naše stabilnosti, i naše snage.  

    

 Molimo Te Gospodaru naš, zaštiti nas od loših vođa, od dušmanskih riječi i djela, od pokvarenosti u riječima postupcima i razmišljanju. Primi naše pokajanje, oprosti grijehe nama, roditeljima našim, našim umrlima i svim muslimanima, i naša posljednja dova je:  الْحَمْدُ لِلَّهِ رَبِّ الْعَالَمِينَ  Hvala Allahu gospodaru svih svjetova i neka je salavat i selam na Allahovog Poslanika Muhammeda, s.a.v.s.«

Literatura:

-Tefsir Ibni Kesir

-Sahihul Buhari

-Svjetlost imana i tame nifaka - Svjetlost bogobojaznosti i mrak griješenja; Dr. Seid El Kahtani