Nijaz SALKIĆ
Zar može biti ljepše vrijeme, bolji ambijent, draži časi, od onog jedvočeka našeg, onog nečeg, a našeg, što se naviklo čekati u slatkoj tremi. To drago i samo naše je zapretano u tisućljetnom i hiljadugodišnjem lugu vječne vjerske gorljivosti i vatrice, koja se očuvala, tinjala u nama i oko naših muslimanskih sofri, bošči, dok se sa sinije jela čorba, grah, pogača i proha i kiselina. To je adet brižno prenošen s koljena na koljeno i koji očuvan do vakta današnjeg. To je onaj plamen što je gorio na domaćem, pradjedovskog, bosanskom, albanskom, turskom, arapskom, i na ognjištima hiljadu i jednog muslimanskog naroda širom planete Zemlje. Večeras upalimo luči vjere u svojim stanovima, domovima, sobama, mutvacima, hodnicima, a iz drevnih sehara zaborava iznesimo najbolje ruho i obucimo se u najljepše što imamo. 
Zato, neka naše naje, snahe, majke, nene, sestrice, strine, dajdžinice i hanume nakarare i pripreme najljepšu halvu, zerde i baklavu, pelte, hurmašice, sutliju i 101 naš tradicionalni slatkiš. Neka naše kuće, džamije i avlije zasjaju svjetlom ili bar jednom sijalicom. Sutra je baška dan a večeras baška noć.
Sretna, hairli, berićetli, zdrava i ugodna 1431., naša, muslimanska, mu'minska, evropska (mi smo evropljani) nova godina!
Kullu amin, ve entum bi hajr!
Hairli i pamet u glavu narode moj!
Ni komentarjev:
Objavite komentar