POSLOVICA DANA

Priredio: Nijaz SALKIĆ

Drugom jamu kopaj
a o sebi
mjeri.

MUNEBBIHAT – IBNI HADŽER EL-ASKALANI (6)

Priredio: Nijaz SALKIĆ

Babus-sunaijji

Poglavlje sa izrekama od po dva savjeta

Ve an bea'diz-zuhhadi men eznebe zenben ve huve  jadhaku fe innellahe jud hiluhun-nare ve huve jebki ve men etaa ve huve jebki fe innellahe judhiluhul džennete ve huve jud haku.

Neki pobožnjaci su rekli:

»Ko učini jedan grijeh smijući se, Allah dž.š., će ga uvesti u vatru Džehennema, a on će plakati. Ko bude pokoran Allahu dž.š., plačući iz strahopoštovanja, smijat će se kada ga Allah dž.š. bude uvodio u Džennet.«

Ve an bea'del hukemai la tahkirez-zunubes-sigare fe inneha tenšeibu minhez-zunubul kibaru.

Jedan mudrac je rekao: »Ne omalovažavaj male grijehe, jer se oni razgranjuju, pa od njih postaju veliki grijesi.«

Sa arapskog preveo: Hafiz Šemsudin Kavazović

Šta kaže autor u stihu:

Sa arapskog jezika preveo na bosanski,

Muallim, hatib, i imam u džematu Maoči.

Moje rodno mjesto Jelovče selo je,

Općina, heroj  grad Gradačac je,

Gdje se rodi zmaj od Bosne,

Husejn kapetan Gradaščević;

Ja se zovem hafiz Šemsudin Kavazović.

Nastavićemo, inšaAllah!

ROĐENDANI I OBLJETNICE

Nijaz SALKIĆ

Postoje trenuci kada se čovjek raznježi i gane. To je prije svega rođenje djeteta, ženidba, udaja, prvo unuče, odlazak u penziju i još neki momenti čovjeka dobro dirnu i prodrmaju. Rođendan jeste i nije veselje. Čovjeku je drago da je još jednu godinu preturio preko glave, nakon što su ga otpisali u firmi, kod kuće, u komšiluku u društvu jarana… Opet, rođendan znači brojanje nečega što polagano klizi ka provaliji, to je brojanje godina.

Helem da ne duljim, naš komšija Fuad Bašić iz Velenja (rodom iz Humaca, općina Čelić) je obilježio 60 godina svog postojanja i hodanja po planeti Zemlji. Djeca su ga iznenadila tako da su mu naručili pravog harmonikaša koji ga je u predvečerje 60-te godine pratio u njegovom vlastitom izvođenju bosanskih sevdalinki i nekih poznatih narodnjaka. Sve je to bilo uz kahvu, halal sokove, a bez »jovinog hošafa«.

Ejvala ti Fuade!

Fuad vas Ejvala!

Fuad vas Ejvala!

MIMBERA-SPOMINJANJE ALLAHA S.V.T.A., JE LIJEK

 Nijaz SALKIĆ

الْحَمْدُ لِلَّهِ  رَبِّ الْعَالَمِينَ، نَسْتَعِينُهُ وَنَسْتَغْفِرُهُ، وَ نَسْألُهُ الكَرَامَةَ فِيماَ بَعْدَ الْمَوْتِ لَنَا وَ لِجَمِيعِ الْمُؤْمِنِينَ. وَنَعُوذُ بِاللَّهِ مِنْ شُرُورِ أَنْفُسِنَا وَ مِنْ سَيِّئاتِ أعْمَالِنَا. مَنْ يَهْدِهِ اللَّهُ فَلاَ مُضِلَّ لَهُ وَمَنْ يُضْلِلْ فَلاَ هَادِيَ لَهُ.

وَأشْهَدُ أنْ لا إِلَهَ إِلاّ اللَّهُ وَحْدَهُ لاَ شَرِيكَ لَهُ، وَأَشْهَدُ أنَّ مُحَمَّدًا عَبْدُهُ وَرَسُولُهُ، أرْسَلَهُ بِالْحَقِّ بَشِيرًا وَنَذِيرًا وَ سِرَاجًا مُنِيرًا لِيُنْذِرَ مَنْ كَانَ حَيًّا وَ يَحِقَّ الْقَوْلُ عَلىَ الْكَافِرِينَ. صَلَّى اللهُ تَعَالىَ عَلَيْهِ وَ عَلَى آلِهِ الطَّيِّبيِنَ الطَّاهِرِينَ، وَ أصْحَابِهِ الْكِرَامِ الْهُدَاةِ الْمُهْتَدِينَ، وَ سَلَّمَ تَسْلِيمًا كَثِيرًا. نَسْأَلُ اللَّهَ رَبَّنَا أَنْ يَجْعَلَنَا مِمَّنْ يُطِيعُهُ وَيُطِيعُ رَسُولَهُ وَيَتَّبِعُ رِضْوَانَهُ وَيَجْتَنِبُ سَخَطَهُ. يَا خَيْرَ الْمَسْئُولِينَ وَ يَا خَيْرَ الْمُعْطِينَ.

U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog! 

''Hvala Allahu. Njemu se zahvaljujemo, od Njega pomoć i oprost tražimo. Njemu se utječemo od poroka i ružnih djela svojih. Onoga koga Allah na pravi put uputi, niko ga u zabludu ne može odvesti, a onoga koga On u zabludi ostavi niko ga na pravi put ne može uputiti. Svjedočimo da je samo Allah bog i da je Muhammed Njegov rob i Njegov Poslanik, koga je On uistinu poslao da radosnu vijest donese i da opomene prije nego što nastupi Sudnji čas. Onaj ko se pokorava Allahu i Njegovom Poslaniku na pravom je putu, a onaj ko se Njemu i Njegovom Poslaniku ne pokorava u velikoj je zabludi. Molimo Allaha, našeg Gospodara, da nas uvrsti među one koji se Njemu i Njegovom Poslaniku pokoravaju, koji slijede Njegovo zadovoljstvo i koji se čuvaju Njegove srdžbe. Mi smo Allahovi i Njemu pripadamo.

Allah, s.v.t.a., u suri El - Bekare / Krava u 152. ajetu kaže:

بِسْمِ اللَّهِ الرَّحْمَٰنِ الرَّحِيمِ

فَاذْكُرُونِي أَذْكُرْكُمْ وَاشْكُرُوا لِي وَلَا تَكْفُرُونِ "Pa, sjećajte se vi Mene, i Ja ću se vas sjetiti i zahvaljujte Mi, nemojte nevjernici biti."/152

 A zatim, danas je petak, 26. mart 2010., ili  10. rebiu-l-ahir, 1431. hidžretske godine. Ovo je četrnaesta džuma u novoj 1431. hidžretskoj godini.  Cijenjeni džemaate, draga braćo i sestre, esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuh!

U Riječima Uzvišenog Allaha s.v.t.a.

 كَمَا أَرْسَلْنَا فِيكُمْ رَسُولًا مِنْكُمْ يَتْلُو عَلَيْكُمْ آيَاتِنَا وَيُزَكِّيكُمْ وَيُعَلِّمُكُمُ الْكِتَابَ وَالْحِكْمَةَ وَيُعَلِّمُكُمْ مَا لَمْ تَكُونُوا تَعْلَمُونَ  "Kao što smo vam Mi jednoga od vas kao poslanika poslali da vam ajete Naše kazuje, da vas očisti, da vas Knjizi i mudrosti pouči, i da vas ono što niste znali nauči." /151/  فَاذْكُرُونِي أَذْكُرْكُمْ وَاشْكُرُوا لِي وَلَا تَكْفُرُونِ "Pa, sjećajte se vi Mene, i Ja ću se vas sjetiti I za hvaljujte Mi, nemojte nevjernici biti."/152/

Spominjanje Allaha dželle ve ala je u interesu ljudi, kratkotrajnih bića i prolaznika na ovom svijetu,  jer je spominjanje Allaha naš lijek i duševni spas. U vezi sa čestim spominjanjem  Uzvišenog Allaha treba kazati da je zikr- sjećanje na Allaha, s.v.t.a., bolje od same dove, jer je sjećanje na Allaha zahvaljivanje Uzvišenom Bogu, dok je dova molba da nam Allah, s.v.t.a., dadne trenutnu potrebu.

U vrste i načine zikra i sjećanja Uzvišenog Allaha spada:

·       Spominjanje Allahovih lijepih imena (esmaul husna) i svojstava (sifata) kao i zahvaljivanje odnosno zikr (Subhanallah, Elhamdulillah, Allahu ekber).

·       stalno opetovanje i podsjećanje na  Allahove zapovijedi i zabrane, npr. Allah je zabranio... ili Allah je dozvolio...

·       Spominjanje i nabrajanje Allahovih blagodati (ni'meti, zdravlje, nafaka…)

·        Sjećanje na Allaha može biti srcem ili jezikom, a može biti i zajedno, što je najbolje.

·       Spominjanje Allaha čisti i glanca srce, a kada ono oboli, onda ga sjećanje na Gospodara liječi.

·       Sve što više spominjemo Allaha u nama se budi ljubav i nestrpljenje za susretom s Njim.

·       Spominjanje Allaha progoni, muči i suzbija šejtana, a izaziva zadovoljstvo Milostivoga. Ono raspršuje tugu, brigu i žalost, a u srce unosi veselje, radost i razdraganost.

·        U Hadisu Kudsi se navodi: «Kaže Uzvišeni, ko me se sjeti u sebi, Ja se sjetim njega u sebi, ko me spomene u društvu, Ja njega spomenem u još boljem društvu...»

·        Često sjećanje na Allaha najbolja je garancija da će čovjek biti pošteđen licemjerstva, jer se licemjeri rijetko sjećaju Allaha.

Na ovo upozorava i Uzvišeni: »Licemjeri misle da će Allaha prevariti, i On će ih za varanje njihovo kazniti. وَإِذَا قَامُوا إِلَى الصَّلَاةِ قَامُوا كُسَالَىٰ يُرَاءُونَ النَّاسَ وَلَا يَذْكُرُونَ اللَّهَ إِلَّا قَلِيلًا  Kada ustaju da namaz obave, lijeno se dižu, i samo zato da bi se pokazali pred svijetom, a Allaha gotovo da i ne spomenu.« (Sura An-Nisa', 142. ajet).

Allah Uzvišeni podsjeća Svoje robove, vjernike, na blagodati koje im je podario šaljući im Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, koji im kazuje jasne ajete i čisti ih od zla i prljavštine, koji ih izvodi iz idolopoklonstva u monoteizam i poučava ih Knjizi, tj. Kur'anu, i mudrosti, tj. sunnetu, te koji ih uči onome što oni ne znaju. Tako su oni, nakon što su bili u neznanju paganstva i nesuvislosti riječi, blagodareći njegovom poslanstvu, prešli u status dobrih ljudi (evlija), dobivši narav učenih tako da su postali čisti i iskreni, idući uz blagodat Allahovu za Muhammedom, sallallahu alejhi ve sellem. Stoga Allah Uzvišeni ukazuje vjernicima da priznaju ove blagodati i uzvrate na njih sjećanjem na Allaha sa zahvalnošću.

Allah, s.v.t.a., kaže: فَاذْكُرُونِي أَذْكُرْكُمْ وَاشْكُرُوا لِي وَلَا تَكْفُرُونِ  "Pa, sjećajte se vi Mene, i Ja ću se vas sjetiti; i zahvaljujte Mi, nemojte nevjernici biti", tj. kao što sam vam Ja ukazao milost šaljući vam Muhammeda i "vi se Mene sjećajte"!  Od Zejda ibn Eslema navodi se da je Musa, a.s., rekao: "Gospodaru moj! Kako ću Ti se zahvaliti?", a njegov Gospodar mu je odgovorio: "Sjećat ćeš Me se i nećeš Me zaboravljati! Kada Me se sjećaš, tada Mi i zahvaljuješ, a kada Me zaboraviš, tada Me i ne vjeruješ." Hasan el-Basri i neki drugi kažu: "Allah se sjeća onoga koji se Njega sjeća, a još više onoga ko Mu zahvaljuje, i kažnjava onoga ko Ga ne vjeruje."

U vezi s riječima: ا اتَّقُوا اللَّهَ حَقَّ تُقَاتِهِ "...bojte se Allaha istinskom bogobojaznošću" (3:102) neki pripadnici tradicije kažu: "To znači da Mu se pokorava i ne griješi, da se spominje i ne zaboravlja, da Mu se zahvaljuje i ne bude nevjernik." U vezi s riječima: "Pa, sjećajte se vi Mene, i Ja ću se vas sjetiti" Hasan el-Basri kaže: "Sjećajte Me se kroz ono što sam vam dao kao strogu dužnost, pa ću se i Ja vas sjećati onim što sam se prema vama Sam obavezao." U jednom vjerodostojnom (sahih) hadisu kudsiji stoji: /149/ - Uzvišeni Allah kaže: "Ko Me se sjeti kada je sam i Ja se njega sjetim, a ko Me se sjeti na nekom skupu, Ja se njega sjetim još na boljem skupu."

U riječima: "I zahvaljujte Mi, nemojte nevjernici biti!" - Allah Uzvišeni naređuje da Mu se zahvaljuje obećavajući za to veliko dobro, pa kaže:

 وَإِذْ تَأَذَّنَ رَبُّكُمْ لَئِنْ شَكَرْتُمْ لَأَزِيدَنَّكُمْ ۖ وَلَئِنْ كَفَرْتُمْ إِنَّ عَذَابِي لَشَدِيدٌ I kada Gospodar vaš objavi: "Ako budete zahvalni, Ja ću vam, sigurno, još više dati; a ako budete nezahvalni, kazna Moja doista će žestoka biti." (14:7)  Ahmed navodi predanje s lancem prenosilaca od Redža el-Ataridija, koji je rekao: - Došao nam je Imran ibn Husejn noseći na sebi svijetli ogrtač koji na njemu do tada, a ni kasnije, nismo vidjeli, pa je rekao: "Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: /150/ 'Kome Allah podari neku blagodat, On voli da na njemu vidi trag te blagodati', odnosno kaže: '..na Svom robu'".

Zato i jeste spominjanje Allaha, dž.š., jedan od najvažnijih lijekova slabog imana, jer je zikr lijek za srca u bolesti, on je bit dobrih djela. Allah nam ga naređuje riječima: ”O vjernici često Allaha spominjite i hvalite.” i: ”…i Allaha mnogo spominjite da biste postigli ono što  želite.”141 Sjećanje na Allaha je veće od svega: ”…a veličanje Allaha je najveće…” To je ujedno i oporuka Poslanika, s.a.v.s., onome koji nije u stanju činiti druge ibadete: ”Neka ti jezik uvijek bude vlažan od spominjanja Allaha.” Zikrom se postiže zadovoljstvo Milostivog, odgoni šejtan, otklanjaju tuga i briga, povećava opskrba i otvaraju vrata spoznaje. On je džennetsko sjeme, uzrok ostavljanja ružnog govora, ožalošćenim siromasima, koji nemaju šta da udijele, zamjena za sadaku. Allah ga je učinio zamjenom za sva dobra djela, fizička i materijalna, a njegovo ostavljanje uzrokuje mrtvilo i pustoš u srcu. Zbog toga je onome koji želi izliječiti dušu i slabost imana prijeko potrebno da mnogo spominje Allaha, kao što Uzvišeni kaže: ”A kada zaboraviš, sjeti se Gospodara svoga…” Allah pojašnjavajući uticaj zikra na srca kaže: ”…a srca se doista, kad se Allah spomene smiruju.”

Ibn el-Kajjim, govoreći o liječenju srca zikrom, kaže: ”U srcu se nalazi okrutnost koju samo uklanja zikr, pa je na vjerniku da svoje srce liječi spominjanjem Allaha, dž.š.” Neko je Hasanu el-Basriju, Allah mu se smilovao, rekao: “O Ebu Seide, hladno mi je srce. Basri mu reče: “Zagrij ga spominjanjem Allaha.” Kada srce pritisne nemarnost, pritisne ga i okrutnost, pa kada se Allah, dž.š., spomene nestane okrutnosti, kao što drva nestaju u vatri, i ničim boljim od spominjanja Allah Uzvišenog se ne može ona otkloniti. Sjećanje na Allaha je lijek srcu, a nemarnost prema zikru izaziva njegovu bolest. Zapamtimo da je spominjanje Allaha,  s.v.t.a., lijek a spominjanje ljudi bolest.

Jer, «Allah je ljude stvorio da Ga spominju i sjećaju Ga se. Dao im je opskrbu da bi Mu zahvalni bili. No, većina ljudi ne misli o Njemu i svoju zahvalu iskazuje nekome mimo Njega. Osjećaji nevjerstva, poricanja i nijekanja blagodati oduzimanja duše, zato se ne čudi ako neki ljudi poreknu neko tvoje dobro djelo, zaniječu tvoje dobročinstvo i zaborave tvoju dobrotu. Naprotiv, samo zbog toga što si im dobro učinio, očekuj da te neprijatelji napadnu, da ti zavide i mrze te. » A prigovaraju samo zato što su ih Allah, iz obilja svoga, i Poslanik njegov imućnim učinili.« (Et-Tevba, 74) Ako zaviriš u knjigu ovoga života, naići ćeš u njoj na priču o ocu koji je odgojio svoga sina, hranio ga, oblačio, podučavao, koji je bio budan da bi njegov sin mogao spavati, bio žedan da bi on pio, umarao se da bi se on odmarao. No, kada je sin porastao i ojačao, prema ocu ponašao se kao prema psu olinjalom, ponižavao ga, sramotio i tukao. Zato neka se smire oni čiju su dobrotu mnogi ljudi prezreli i zanemarili i čija je volja klonula. Neka se raduju nagradi koju će im dati onaj Čije riznice ne mogu presahnuti. Ovim jetkim riječima ne želim odvratiti od činjenja dobra, nego te savjetujem da budeš spreman na nijekanje i poricanje dobročinstva koje učiniš. Zato ne padaj u očaj kada vidiš ljude kako to čine.«

 

Dova    

     »Molimo Te Uzvišeni Allahu da nas uputiš na pravi put i da nas na njemu održiš sve dok ne odemo sa dunjaluka. Molim Te Dragi Allahu, da ne dozvoliš našim srcima da skrenu nakon što Si nas uputio.

      Milostivi Gospodaru, usadi nam više ljubavi prema našim džamijama i onima koji nas vode na pravi put. Učini da volimo džamiju, džemat i da jedva čekamo dolazak dana petka i džume u njemu. Ne daj nam da zaboravljamo svoju islamsku zajednicu. Osvijesti nas, otrijezni nas, pa da shvatimo da bez jake i stabilne islamske zajednice, nema ni naše stabilnosti, i naše snage.  

      Molimo Te Gospodaru naš, zaštiti nas od loših vođa, od dušmanskih riječi i djela, od pokvarenosti u riječima postupcima i razmišljanju. Primi naše pokajanje, oprosti grijehe nama, roditeljima našim, našim umrlima i svim muslimanima,  i naša posljednja dova je:  الْحَمْدُ لِلَّهِ رَبِّ الْعَالَمِينَ  Hvala Allahu gospodaru svih svjetova i neka je salavat i selam na Allahovog Poslanika Muhammeda, s.a.v.s.«

Literatura:  Prijevod Kur'ana od Besim Korkuta, Tefsir Ibni Kesir, Sahihul Buhari, »Ne tuguj« Aid-El Karni

ONI KOJI KAZUJU I ONI KOJI SLUŠAJU HUTBU

Nijaz SALKIĆ

Hutba je najozbiljnija hatibova sedmična poruka džematu. Ona je savjetovanje, naputak, smjerokaznica kroz hatibovo pomno izabrano gradivo začinjeno Allahovim (kur'anskim) riječima i Poslanikovim savjetima vješto probranim i izvađenim iz najjačih hadiskih zbirki. Zato se hatibi za hutbu danima ozbiljno pripremaju tražeći najbolje riječi i odabirući udarnu i korisnu temu za svoj džemat.

Oni koji kazuju hutbu su sigurno svijetli primjeri za ugled  i hodajuće svjetiljke znanja. Hatibove poruke izrečeno petkom na hutbi sa časne mimbere, moraju biti pouke za njega samoga i smjernice auditoriju koji ih sluša. Hutbe se trebaju usmeno prenositi i prepričavati među džematlijama sve do slijedećeg petka i nove hutbe.

Danas se na džuma-namaz sigurno gleda drugačije nego prije 20 godina. Petak je za moderne muslimane nešto što je neodvojivo od ponosa i pripadnosti vjeri, pa se  i hutba pomnije prati i sluša, više gleda na izbor i prezentaciju tema, te način kazivanja vjere i poruka kroz hutbu.

Ima više kategorija slušalaca hutbi. Prvi i najbrojniji su oni koji hutbu saslušaju zato što je hutba sastavni dio pobožnosti na džuma namazu, jer poslije saslušane hutbe slijedi klanjanje farz namaza. Druga kategorija su slušaoci koji pomno prate i slušaju hutbu u želji da je ocijene, ili da kritikuju hatiba i eventualno nađu govorne ili tematske greške u njoj. Treća  kategorija su ašici (zaljubljenici), koji vole sve što je vezano za džamiju, sve što se tiče džume i sve što se spomene na hutbi.  Takvima svaka tema, svaka izgovorena riječ  i svaki petak predstavljaju veselje i praznik za dušu. Oni čak kopiraju hutbe, nose ih svojoj djeci i dijele onima koji nisu bili na džuma namazu.

Ovih zadnjih iz kategorije  iskrenih vjernika i posjetioca džume namaza je malo baš kao što je malo skupocjenih školjki i bisera. Bez obzira na njihovu rijetkost i malobrojnost, oni su mehlem za džemat, potpora za imame, hatibe i muallime, blagi povjetarac ljudskosti i nade za džemate, perjanice za muslimane i naravno radost za predvodnike džemata, za džematske vođe, za imame. 

DOK KLANJATE, PROBAJTE ZAMISLITI KAKAKV JE TO PRIZOR

Pripremio: Nijaz SALKIĆ

Poslanik je savjetovao: kada klanjate, zamislite da su svi poslanici na vašoj desnoj strani, svi meleci na lijevoj, Džennet ispred vas, Džehennem ispod vas, melek smrti iza leđa, a da vas Allah subhanehu ve te’ala gleda.

Zamislite 124,000 poslanika poredanih sa vaše desne strane dok klanjate. Kako da budete dekoncentrisani?

Zamislite svetost jednog meleka. Svako ljudsko biće ima dva meleka sa sobom koji bilježe njegova djela. Svaki oblak se pokreće jer Allah subhanehu ve te’ala naređuje jednom meleku da to učini. (Al-Infitar, 10-14:   وَإِنَّ عَلَيْكُمْ لَحَافِظِينَ  “A nad vama bdiju čuvari,  كِرَامًا كَاتِبِينَ   kod Nas cijenjeni pisari,  يَعْلَمُونَ مَا تَفْعَلُونَ   koji znaju ono što radite.  إِنَّ الْأَبْرَارَ لَفِي نَعِيمٍ  Čestiti će sigurno u Džennet. وَإِنَّ الْفُجَّارَ لَفِي جَحِيمٍ   A griješnici sigurno u Džehennem”.

 
Zamislite svjetlost od kojeg je svaki melek stvoren, pa sve meleke kako stoje poredani sa vaše lijeve strane, slušajući vas dok klanjate. Kako onda možete biti dekoncentrisani?

Zamislite Džehennem! U jednom hadisu, Allah subhanehu ve te’ala kaže da je Džehennem stvoren od sedam stepena sa vatrom koja gori u njima! A na svakom stepenu su doline vatre, gradovi vatre, kuće vatre, sobe vatre, okeani crnog otrova sa hiljadama škorpija, a svaki od njih ima sedamdeset hiljada repova vatre. U stvarnosti, vatra Džehennema je vrelija od vatre na ovom svijetu, a Džehennem je mnogo gori od ovog opisa.

Zamislite Džennet! U jednom hadisu, Allah subnanehu ve te’ala kaže da Džennet ima sedam kapija sa hiljadama bašti, hiljadama bisernih gradova, hiljadama dvoraca od rubina, hiljadama zlatnih soba, hiljadama stolova i posuda od dragocjenog kamenja, hiljadama vrsta hrane, hiljadama kruna crvenog zlata, oko kojih će biti hiljade rijeka od čiste vode i meda. Na vrhu svakog dvorca, biće hiljade darova od Milostivog, darovi koje nije vidjelo nijedno oko, nije čulo nijednog uho, i koje su iznad naše mašte.

Kaže se, da uprkos ovim užicima, ako bi stanovnici Dženneta vidjeli kažnjavanje nekoga koji je griješio samo sahat vremena na zemlji, oni bi vrisnuli od straha. Uprkos svim kaznama stanovnicima Džehennema, ako bi oni vidjeli nagradu onoga koji je samo jedan sahat vremena činio dobro na zemlji, oni bi zaboravili da su u Džehennemu! 

Sada zamislite ovaj Džehennem ispod vas i otvorena vrata Dženneta ispred vas dok klanjate. Kako onda da budete dekoncentrisani?

Zamislite meleka smrti iza leđa vaših, meleka koji izgleda kao prelijepo stvorenje na samrti onog kojeg Allah voli, a kao oštro stvorenje koje vadi dušu onoga koga Allah ne voli. Zamislite ovog meleka kako vam stoji iza leđa dok klanjate. Kako onda da budete dekoncentrisani ako niste sigurni da ovo može biti vaš posljednji namaz?!

I na kraju, zamislite Stvoritelja svega onoga što je spomenuto do sad, Onoga koji je stvorio beskrajan svemir od čega je ova zemlja samo sićušni dio, a mi kao stvorenja još sićušniji od toga. Kako da budete dekoncentrisani kada vas Allah gleda dok se molite Njemu? 

Zamislite! 

MIMBERA-ČOVJEK JE DOISTA NAGAO

 Nijaz SALKIĆ

بِسْمِ اللَّهِ الرَّحْمَٰنِ الرَّحِيمِ

الْحَمْدُ لِلَّهِ  رَبِّ الْعَالَمِينَ، نَسْتَعِينُهُ وَنَسْتَغْفِرُهُ، وَ نَسْألُهُ الكَرَامَةَ فِيماَ بَعْدَ الْمَوْتِ لَنَا وَ لِجَمِيعِ الْمُؤْمِنِينَ. وَنَعُوذُ بِاللَّهِ مِنْ شُرُورِ أَنْفُسِنَا وَ مِنْ سَيِّئاتِ أعْمَالِنَا. مَنْ يَهْدِهِ اللَّهُ فَلاَ مُضِلَّ لَهُ وَمَنْ يُضْلِلْ فَلاَ هَادِيَ لَهُ.

وَأشْهَدُ أنْ لا إِلَهَ إِلاّ اللَّهُ وَحْدَهُ لاَ شَرِيكَ لَهُ، وَأَشْهَدُ أنَّ مُحَمَّدًا عَبْدُهُ وَرَسُولُهُ، أرْسَلَهُ بِالْحَقِّ بَشِيرًا وَنَذِيرًا وَ سِرَاجًا مُنِيرًا لِيُنْذِرَ مَنْ كَانَ حَيًّا وَ يَحِقَّ الْقَوْلُ عَلىَ الْكَافِرِينَ. صَلَّى اللهُ تَعَالىَ عَلَيْهِ وَ عَلَى آلِهِ الطَّيِّبيِنَ الطَّاهِرِينَ، وَ أصْحَابِهِ الْكِرَامِ الْهُدَاةِ الْمُهْتَدِينَ، وَ سَلَّمَ تَسْلِيمًا كَثِيرًا. نَسْأَلُ اللَّهَ رَبَّنَا أَنْ يَجْعَلَنَا مِمَّنْ يُطِيعُهُ وَيُطِيعُ رَسُولَهُ وَيَتَّبِعُ رِضْوَانَهُ وَيَجْتَنِبُ سَخَطَهُ. يَا خَيْرَ الْمَسْئُولِينَ وَ يَا خَيْرَ الْمُعْطِينَ.

U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog! 

''Hvala Allahu. Njemu se zahvaljujemo, od Njega pomoć i oprost tražimo. Njemu se utječemo od poroka i ružnih djela svojih. Onoga koga Allah na pravi put uputi, niko ga u zabludu ne može odvesti, a onoga koga On u zabludi ostavi niko ga na pravi put ne može uputiti. Svjedočimo da je samo Allah bog i da je Muhammed Njegov rob i Njegov Poslanik, koga je On uistinu poslao da radosnu vijest donese i da opomene prije nego što nastupi Sudnji čas. Onaj ko se pokorava Allahu i Njegovom Poslaniku na pravom je putu, a onaj ko se Njemu i Njegovom Poslaniku ne pokorava u velikoj je zabludi. Molimo Allaha, našeg Gospodara, da nas uvrsti među one koji se Njemu i Njegovom Poslaniku pokoravaju, koji slijede Njegovo zadovoljstvo i koji se čuvaju Njegove srdžbe. Mi smo Allahovi i Njemu pripadamo.

Allah, s.v.t.a., El - Isra / Noćno putovanje u 11. ajetu kaže:

بِسْمِ اللَّهِ الرَّحْمَٰنِ الرَّحِيمِ

وَيَدْعُ الْإِنْسَانُ بِالشَّرِّ دُعَاءَهُ بِالْخَيْرِ ۖ وَكَانَ الْإِنْسَانُ عَجُولًا   "Čovjek i proklinje i blagosilja; čovjek je, doista, nagao." /11/

 A zatim, danas je petak, 19. mart 2010., ili  03. rebiu-l-ahir, 1431. hidžretske godine. Ovo je trinaesta džuma u novoj 1431. hidžretskoj godini.  Cijenjeni džemaate, draga braćo i sestre, esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuh!

Uzvišeni obavještava o naglosti čovjeka i njegovom proklinjaju samoga sebe, svoga djeteta ili svoga imetka i prizivanja smrti, propasti, uništenja i prokletstva i slično tome. Da mu je Allah uslišao njegovu dovu propao bi kao što kaže Uzvišeni:

 وَلَوْ يُعَجِّلُ اللَّهُ لِلنَّاسِ الشَّرَّ اسْتِعْجَالَهُمْ بِالْخَيْرِ لَقُضِيَ إِلَيْهِمْ أَجَلُهُمْ   "Da Allah daje zlo ljudima brzo kao što im se odaziva kad traže dobro, oni bi, uistinu, stradali ." /10:11/ Tako ga tumači Ibn-Abbas i drugi, a to je već istaknuto u hadisu:

"I nemojte proklinjati sebe niti svoj imetak,pa da dođe čas kada Allah uslišava dove." Čovjeka podstiče na to njegovo nestrpljenje i žurba. Zbog toga Uzvišeni kaže: وَكَانَ الْإِنْسَانُ عَجُولًا "Čovjek je, doista, nagao."

Dočekali smo vrijeme velike hiće, trke, stalnog gledanja na sahat, naglih promjena, nestrpljenja i brzopletosti. Čovjek je okusio sve što se može probati. Puno se ekonomski uznapredovalo a duhovno nazadovalo. Sa napretkom komoditetom i blagostanjem, salo se nataložilo na stomake mnogih. Današnje blagostanje se mora platiti a plaća se  tugom, osamljenošću i strahom. Današnji kavm, generacija 'modernih' ljudi ne zna napraviti ravnotežu između dunjalučke pohlepe, te minimalne zarade i troška za prelazak preko sirat ćuprije.

Poznato je da je briga sastavni dio svih generacija.  Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem se molio za spas od brige i tuge koje idu ruku pod ruku. Poslanik se molio  za zaštitu od nemoći i lijenosti, jer i to dvoje idu u paru. Jer rob može propustiti dobrobit ili njenu potpunost zbog nemogućnosti da je postigne. U tom slučaju radi se o nemoći, ili ako je u stanju to uraditi, ali ne želi, to je onda  lijenost. Te dvije osobine uzrokuju gubitak svakog dobra i stizanje svakog zla. U to zlo ubraja se nekorištenje tijela što je kukavičluk i nekorištenje imetka što je škrtost. To uzrokuje dva poraza kod čovjeka, jedan s pravom drugi bespravno, prvi je savladavanje duga, a drugi ljudi. Sve su to gorki plodovi nemoći i lijenosti. U tom kontekstu su i Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem riječi u vjerodostojnom hadisu upućene onome protiv koga je donio presudu. Taj čovjek je rekao: Dovoljan mi je Allah i divan je On zaštitnik. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem mu je rekao: Allah pokuđuje za nemoć, budi domišljat, pa kada te savlada stanje reci: Dovoljan mi je Allah i divan je On zaštitnik. Ovaj je rekao te riječi nakon lične neangažiranosti, a da se angažirao presuda bi bila u njegovu korist. Međutim, da je uradio što je u njegovoj moći, potom bio savladan, ta bi riječ bila na mjestu. Kao u Ibrahimovom a.s.  slučaju kada je uradio što je mogao, što mu je bilo naređeno i pored toga neprijatelj ga je savladao i bacio u vatru, on je rekao: Dovoljan mi je Allah i divan je On zaštitnik. Tada je ta riječ bila na pravom mjestu i imala pravi utjecaj.

Kada vjernik bude pravilno razumio svoju dunjalučku misiju koju mu je Uzvišeni odredio, pa potom sagleda i procijeni svoje ljudske mogućnosti i potrebe, onda će se pravilno postaviti prema sebi, svojim bližnjima i ostalom svijetu.

Slijedom citiranog ajeta na početku današnje hutbe zabranjeno je:

-nazivanja nekoga ko to ne zaslužuje pogrdnim imenom,  zatim, proklinjanje vremena, npr,. da čovjek kaže prokleta je ova kiša što stalno pada, neka je prokleta ova zima, ovaj snijeg ili vjetar, jer proklinjanje se indirektno odnosi na onoga ko upravlja vremenom i događajima,  treba imati na umu, da Allah, azze ve dželle, njih sluša (one koji proklinju vrijeme) propala bi nebesa i Zemlja.

Zabranjen je svaki bestidan i besramnan govor i vjernik ga treba izbjegavati i svoj jezik pažljivo čuvati od onog što ima ružno i razvratno značenje. Ljudi otvoreno pričaju bezobrazne i vulgarne viceve pred djecom, prijateljima a u tim pričama je bezobrazluk, psovka, nemoralne rečenice itd. Poslanik s.a.v.s., jasno je naglašavao potrebu čuvanja jezika od svega toga. Abdullah b. Mes'ud, r.a, prenosi predaju u kojoj je Vjerovjesnik, s.a.v.s., jasno definisao vjernika:

 »Vjernik ne vrijeđa, ne proklinje, nije bestidan i besraman!«

Ukoliko se desi da se nekome omakne pa izgovori ružne i razvratne riječi, pravilo je da izgovori istigfar i zamoli Allaha Uzvišenog da mu oprosti taj grijeh!

Zabranjeno je potvaranje poštenih osoba

Danas se jezik olahko često koristi za potvoru i optužbe čestitih i poštenih osoba, npr. da su počinili bludnu ili neku drugu nečasnu radnju ili čin. To se naročito pokušava imputirati časnim i poštenim vjernicima ili vjernicama, kako bi im se 'udarilo' na njihov, obraz,  autoritet i ugled, kako bi ga se diskreditovalo, onemogućilo u poslu, kako bi se ta osoba bacila u blato i uprljala. Zbog toga Gospodar svjetova otvoreno prijeti u Svojoj jasnoj Knjizi:

إِنَّ الَّذِينَ يُحِبُّونَ أَنْ تَشِيعَ الْفَاحِشَةُ فِي الَّذِينَ آمَنُوا لَهُمْ عَذَابٌ أَلِيمٌ فِي الدُّنْيَا وَالْآخِرَةِ   »One koji vole da se o vjernicima šire bestidne glasine čeka teška kazna i na ovom i na onom svijetu… (En_Nur, 19)«

Ne spada u odlike pravog muslimana da proklinje

Jedan od 'proizvoda' našeg jezika je i proklinjanje, koje je islamom izričito zabranjeno. Poslanik, s.a.v.s., je vjernika jasno definirao, u hadisu Abdullaha b. Mes'uda, r.a: »Vjernik ne vrijeđa, ne proklinje, nije bestidan i besraman!« Vjerovjesnik, s.a.v.s., je zabranio, u predanju Semure b. Džunduba, r.a, da jedni druge proklinjemo, rekavši: »Nemojte se međusobno proklinjati Allahovim prokletstvom, niti Njegovom srdžbom, niti Džehennemom!«

Pogotovo prijatelj ne smije imati osobinu proklinjanja, kao što Vjerovjesnik, s.a.v.s., upozorava u predanju Ebu Hurejre, r.a.: »Prijatelj ne treba biti onaj koji proklinje!«

Ako onaj koga proklinjemo to zasluži i ta kletva ga stigne, kasnije ćemo možda zažaliti. Ako, pak, ne bude zaslužio tu kletvu, ona će se vratiti nama i, opet, ćemo teško zažaliti. To se posebno odnosi na proklinjanje svoje djece. Roditelj, nažalost, to u ljutnji izrekne, a kasnije, kada se ta kletva i proklinjanje ostvari i ispuni, žali i kaje se do kraja svog života. Otuda se čuvanje jezika od takve vrste aktivnosti doima, istinski, mudrim i pohvalnim.

Allahov Poslanik, s.a.v.s. je proklinjanje vjernika uporedio sa njegovim ubistvom, što na upečatljiv način ilustruje tu ružnu osobinu, koja je djelo naših jezika.

Naročito je opasna neopravdana kletva jer po Vjerovjesnikovoj, s.a.v.s., izjavu u kojima se izričito kazuje da će neopravdana kletva stići onoga ko proklinje a ne onoga kojeg neko proklinje. Tako u predanju Ibn 'Abbasa, r.a, Poslanik islama, s.a.v.s., jasno ističe: »Ko prokune nekoga, a on to ne zaslužuje, to se prokletstvo vrati na onoga ko ko je tu kletvu poslao i  izrekao!«

Allahov Poslanik, s.a.v.s., je tu putanju kletve detaljno opisao u predanju Ebu-d-Derda'a, r.a:

»Kada čovjek nešto prokune, to se prokletstvo uzdigne ka nebu, pa se pred njim zatvore nebeske kapije, a zatim se vrati prema zemlji, pa se pred njim zatvore i zemaljske kapije, a onda krene desno i lijevo i kada ne nađe nikakvog izlaza, krene prema onome ko je proklet i spusti se na njega, ako je on to zaslužio, a ako nije, vrati se na onoga ko ga je izrekao!«

Koliko je opasno proklinjanje vidimo iz hadisa koji bilježi Imam Muslim u kojem se jasno uočava da nemamo pravo koristiti ono što smo prokleli.

'Imran b. Husajn, r.a, kazuje: »Dok je Allahov Poslanik, s.a.v.s., bio na jednom od svojih putovanja, deva jedne ensarijke se uzjogunila, pa ju je ona proklela. Kada je to čuo Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao je: »Skinite opremu sa ove deve i pustite je, jer je ona prokleta!« Imran, ashab koji prenosi ovaj hadis, prisjećajući se tog događaja, kaže:

»Kao da sada gledam u tu devu kako slobodno luta, a niko od ljudi ne želi da je uhvati!«

U ovom slučaju radi se o devi, ali analogno tome, sve što prokunemo ne bi trebalo koristiti, kao npr. svoj auto, svoj mobilni, svoj namještaj i sve što smo jednom u stanju nezadovljstva i srdžbe prokleli.

Otuda je, vrlo bitan oprez i svjesno čuvanje jezika da se poslije ne bi kajali!!!

Dova    

     »Molimo Te Uzvišeni Allahu da nas uputiš na pravi put i da nas na njemu održiš sve dok ne odemo sa dunjaluka. Molim Te Dragi Allahu, da ne dozvoliš našim srcima da skrenu nakon što Si nas uputio.

      Milostivi Gospodaru, usadi nam više ljubavi prema našim džamijama i onima koji nas vode na pravi put. Učini da volimo džamiju, džemat i da jedva čekamo dolazak dana petka i džume u njemu. Ne daj nam da zaboravljamo svoju islamsku zajednicu. Osvijesti nas, otrijezni nas, pa da shvatimo da bez jake i stabilne islamske zajednice, nema ni naše stabilnosti, i naše snage.  

      Molimo Te Gospodaru naš, zaštiti nas od loših vođa, od dušmanskih riječi i djela, od pokvarenosti u riječima postupcima i razmišljanju. Primi naše pokajanje, oprosti grijehe nama, roditeljima našim, našim umrlima i svim muslimanima,  i naša posljednja dova je:  الْحَمْدُ لِلَّهِ رَبِّ الْعَالَمِينَ  Hvala Allahu gospodaru svih svjetova i neka je salavat i selam na Allahovog Poslanika Muhammeda, s.a.v.s.«

Literatura:  Prijevod Kur'ana od Besim Korkuta, Tefsir Ibni Kesir, Sahihul Buhari, Muhtesar Zadu-l-me’ad (Opskrba za Ahiret), Proklinjanje, Fuad ef. Ćeman