MIMBERA-ČOVJEK JE DOISTA NAGAO

 Nijaz SALKIĆ

بِسْمِ اللَّهِ الرَّحْمَٰنِ الرَّحِيمِ

الْحَمْدُ لِلَّهِ  رَبِّ الْعَالَمِينَ، نَسْتَعِينُهُ وَنَسْتَغْفِرُهُ، وَ نَسْألُهُ الكَرَامَةَ فِيماَ بَعْدَ الْمَوْتِ لَنَا وَ لِجَمِيعِ الْمُؤْمِنِينَ. وَنَعُوذُ بِاللَّهِ مِنْ شُرُورِ أَنْفُسِنَا وَ مِنْ سَيِّئاتِ أعْمَالِنَا. مَنْ يَهْدِهِ اللَّهُ فَلاَ مُضِلَّ لَهُ وَمَنْ يُضْلِلْ فَلاَ هَادِيَ لَهُ.

وَأشْهَدُ أنْ لا إِلَهَ إِلاّ اللَّهُ وَحْدَهُ لاَ شَرِيكَ لَهُ، وَأَشْهَدُ أنَّ مُحَمَّدًا عَبْدُهُ وَرَسُولُهُ، أرْسَلَهُ بِالْحَقِّ بَشِيرًا وَنَذِيرًا وَ سِرَاجًا مُنِيرًا لِيُنْذِرَ مَنْ كَانَ حَيًّا وَ يَحِقَّ الْقَوْلُ عَلىَ الْكَافِرِينَ. صَلَّى اللهُ تَعَالىَ عَلَيْهِ وَ عَلَى آلِهِ الطَّيِّبيِنَ الطَّاهِرِينَ، وَ أصْحَابِهِ الْكِرَامِ الْهُدَاةِ الْمُهْتَدِينَ، وَ سَلَّمَ تَسْلِيمًا كَثِيرًا. نَسْأَلُ اللَّهَ رَبَّنَا أَنْ يَجْعَلَنَا مِمَّنْ يُطِيعُهُ وَيُطِيعُ رَسُولَهُ وَيَتَّبِعُ رِضْوَانَهُ وَيَجْتَنِبُ سَخَطَهُ. يَا خَيْرَ الْمَسْئُولِينَ وَ يَا خَيْرَ الْمُعْطِينَ.

U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog! 

''Hvala Allahu. Njemu se zahvaljujemo, od Njega pomoć i oprost tražimo. Njemu se utječemo od poroka i ružnih djela svojih. Onoga koga Allah na pravi put uputi, niko ga u zabludu ne može odvesti, a onoga koga On u zabludi ostavi niko ga na pravi put ne može uputiti. Svjedočimo da je samo Allah bog i da je Muhammed Njegov rob i Njegov Poslanik, koga je On uistinu poslao da radosnu vijest donese i da opomene prije nego što nastupi Sudnji čas. Onaj ko se pokorava Allahu i Njegovom Poslaniku na pravom je putu, a onaj ko se Njemu i Njegovom Poslaniku ne pokorava u velikoj je zabludi. Molimo Allaha, našeg Gospodara, da nas uvrsti među one koji se Njemu i Njegovom Poslaniku pokoravaju, koji slijede Njegovo zadovoljstvo i koji se čuvaju Njegove srdžbe. Mi smo Allahovi i Njemu pripadamo.

Allah, s.v.t.a., El - Isra / Noćno putovanje u 11. ajetu kaže:

بِسْمِ اللَّهِ الرَّحْمَٰنِ الرَّحِيمِ

وَيَدْعُ الْإِنْسَانُ بِالشَّرِّ دُعَاءَهُ بِالْخَيْرِ ۖ وَكَانَ الْإِنْسَانُ عَجُولًا   "Čovjek i proklinje i blagosilja; čovjek je, doista, nagao." /11/

 A zatim, danas je petak, 19. mart 2010., ili  03. rebiu-l-ahir, 1431. hidžretske godine. Ovo je trinaesta džuma u novoj 1431. hidžretskoj godini.  Cijenjeni džemaate, draga braćo i sestre, esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuh!

Uzvišeni obavještava o naglosti čovjeka i njegovom proklinjaju samoga sebe, svoga djeteta ili svoga imetka i prizivanja smrti, propasti, uništenja i prokletstva i slično tome. Da mu je Allah uslišao njegovu dovu propao bi kao što kaže Uzvišeni:

 وَلَوْ يُعَجِّلُ اللَّهُ لِلنَّاسِ الشَّرَّ اسْتِعْجَالَهُمْ بِالْخَيْرِ لَقُضِيَ إِلَيْهِمْ أَجَلُهُمْ   "Da Allah daje zlo ljudima brzo kao što im se odaziva kad traže dobro, oni bi, uistinu, stradali ." /10:11/ Tako ga tumači Ibn-Abbas i drugi, a to je već istaknuto u hadisu:

"I nemojte proklinjati sebe niti svoj imetak,pa da dođe čas kada Allah uslišava dove." Čovjeka podstiče na to njegovo nestrpljenje i žurba. Zbog toga Uzvišeni kaže: وَكَانَ الْإِنْسَانُ عَجُولًا "Čovjek je, doista, nagao."

Dočekali smo vrijeme velike hiće, trke, stalnog gledanja na sahat, naglih promjena, nestrpljenja i brzopletosti. Čovjek je okusio sve što se može probati. Puno se ekonomski uznapredovalo a duhovno nazadovalo. Sa napretkom komoditetom i blagostanjem, salo se nataložilo na stomake mnogih. Današnje blagostanje se mora platiti a plaća se  tugom, osamljenošću i strahom. Današnji kavm, generacija 'modernih' ljudi ne zna napraviti ravnotežu između dunjalučke pohlepe, te minimalne zarade i troška za prelazak preko sirat ćuprije.

Poznato je da je briga sastavni dio svih generacija.  Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem se molio za spas od brige i tuge koje idu ruku pod ruku. Poslanik se molio  za zaštitu od nemoći i lijenosti, jer i to dvoje idu u paru. Jer rob može propustiti dobrobit ili njenu potpunost zbog nemogućnosti da je postigne. U tom slučaju radi se o nemoći, ili ako je u stanju to uraditi, ali ne želi, to je onda  lijenost. Te dvije osobine uzrokuju gubitak svakog dobra i stizanje svakog zla. U to zlo ubraja se nekorištenje tijela što je kukavičluk i nekorištenje imetka što je škrtost. To uzrokuje dva poraza kod čovjeka, jedan s pravom drugi bespravno, prvi je savladavanje duga, a drugi ljudi. Sve su to gorki plodovi nemoći i lijenosti. U tom kontekstu su i Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem riječi u vjerodostojnom hadisu upućene onome protiv koga je donio presudu. Taj čovjek je rekao: Dovoljan mi je Allah i divan je On zaštitnik. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem mu je rekao: Allah pokuđuje za nemoć, budi domišljat, pa kada te savlada stanje reci: Dovoljan mi je Allah i divan je On zaštitnik. Ovaj je rekao te riječi nakon lične neangažiranosti, a da se angažirao presuda bi bila u njegovu korist. Međutim, da je uradio što je u njegovoj moći, potom bio savladan, ta bi riječ bila na mjestu. Kao u Ibrahimovom a.s.  slučaju kada je uradio što je mogao, što mu je bilo naređeno i pored toga neprijatelj ga je savladao i bacio u vatru, on je rekao: Dovoljan mi je Allah i divan je On zaštitnik. Tada je ta riječ bila na pravom mjestu i imala pravi utjecaj.

Kada vjernik bude pravilno razumio svoju dunjalučku misiju koju mu je Uzvišeni odredio, pa potom sagleda i procijeni svoje ljudske mogućnosti i potrebe, onda će se pravilno postaviti prema sebi, svojim bližnjima i ostalom svijetu.

Slijedom citiranog ajeta na početku današnje hutbe zabranjeno je:

-nazivanja nekoga ko to ne zaslužuje pogrdnim imenom,  zatim, proklinjanje vremena, npr,. da čovjek kaže prokleta je ova kiša što stalno pada, neka je prokleta ova zima, ovaj snijeg ili vjetar, jer proklinjanje se indirektno odnosi na onoga ko upravlja vremenom i događajima,  treba imati na umu, da Allah, azze ve dželle, njih sluša (one koji proklinju vrijeme) propala bi nebesa i Zemlja.

Zabranjen je svaki bestidan i besramnan govor i vjernik ga treba izbjegavati i svoj jezik pažljivo čuvati od onog što ima ružno i razvratno značenje. Ljudi otvoreno pričaju bezobrazne i vulgarne viceve pred djecom, prijateljima a u tim pričama je bezobrazluk, psovka, nemoralne rečenice itd. Poslanik s.a.v.s., jasno je naglašavao potrebu čuvanja jezika od svega toga. Abdullah b. Mes'ud, r.a, prenosi predaju u kojoj je Vjerovjesnik, s.a.v.s., jasno definisao vjernika:

 »Vjernik ne vrijeđa, ne proklinje, nije bestidan i besraman!«

Ukoliko se desi da se nekome omakne pa izgovori ružne i razvratne riječi, pravilo je da izgovori istigfar i zamoli Allaha Uzvišenog da mu oprosti taj grijeh!

Zabranjeno je potvaranje poštenih osoba

Danas se jezik olahko često koristi za potvoru i optužbe čestitih i poštenih osoba, npr. da su počinili bludnu ili neku drugu nečasnu radnju ili čin. To se naročito pokušava imputirati časnim i poštenim vjernicima ili vjernicama, kako bi im se 'udarilo' na njihov, obraz,  autoritet i ugled, kako bi ga se diskreditovalo, onemogućilo u poslu, kako bi se ta osoba bacila u blato i uprljala. Zbog toga Gospodar svjetova otvoreno prijeti u Svojoj jasnoj Knjizi:

إِنَّ الَّذِينَ يُحِبُّونَ أَنْ تَشِيعَ الْفَاحِشَةُ فِي الَّذِينَ آمَنُوا لَهُمْ عَذَابٌ أَلِيمٌ فِي الدُّنْيَا وَالْآخِرَةِ   »One koji vole da se o vjernicima šire bestidne glasine čeka teška kazna i na ovom i na onom svijetu… (En_Nur, 19)«

Ne spada u odlike pravog muslimana da proklinje

Jedan od 'proizvoda' našeg jezika je i proklinjanje, koje je islamom izričito zabranjeno. Poslanik, s.a.v.s., je vjernika jasno definirao, u hadisu Abdullaha b. Mes'uda, r.a: »Vjernik ne vrijeđa, ne proklinje, nije bestidan i besraman!« Vjerovjesnik, s.a.v.s., je zabranio, u predanju Semure b. Džunduba, r.a, da jedni druge proklinjemo, rekavši: »Nemojte se međusobno proklinjati Allahovim prokletstvom, niti Njegovom srdžbom, niti Džehennemom!«

Pogotovo prijatelj ne smije imati osobinu proklinjanja, kao što Vjerovjesnik, s.a.v.s., upozorava u predanju Ebu Hurejre, r.a.: »Prijatelj ne treba biti onaj koji proklinje!«

Ako onaj koga proklinjemo to zasluži i ta kletva ga stigne, kasnije ćemo možda zažaliti. Ako, pak, ne bude zaslužio tu kletvu, ona će se vratiti nama i, opet, ćemo teško zažaliti. To se posebno odnosi na proklinjanje svoje djece. Roditelj, nažalost, to u ljutnji izrekne, a kasnije, kada se ta kletva i proklinjanje ostvari i ispuni, žali i kaje se do kraja svog života. Otuda se čuvanje jezika od takve vrste aktivnosti doima, istinski, mudrim i pohvalnim.

Allahov Poslanik, s.a.v.s. je proklinjanje vjernika uporedio sa njegovim ubistvom, što na upečatljiv način ilustruje tu ružnu osobinu, koja je djelo naših jezika.

Naročito je opasna neopravdana kletva jer po Vjerovjesnikovoj, s.a.v.s., izjavu u kojima se izričito kazuje da će neopravdana kletva stići onoga ko proklinje a ne onoga kojeg neko proklinje. Tako u predanju Ibn 'Abbasa, r.a, Poslanik islama, s.a.v.s., jasno ističe: »Ko prokune nekoga, a on to ne zaslužuje, to se prokletstvo vrati na onoga ko ko je tu kletvu poslao i  izrekao!«

Allahov Poslanik, s.a.v.s., je tu putanju kletve detaljno opisao u predanju Ebu-d-Derda'a, r.a:

»Kada čovjek nešto prokune, to se prokletstvo uzdigne ka nebu, pa se pred njim zatvore nebeske kapije, a zatim se vrati prema zemlji, pa se pred njim zatvore i zemaljske kapije, a onda krene desno i lijevo i kada ne nađe nikakvog izlaza, krene prema onome ko je proklet i spusti se na njega, ako je on to zaslužio, a ako nije, vrati se na onoga ko ga je izrekao!«

Koliko je opasno proklinjanje vidimo iz hadisa koji bilježi Imam Muslim u kojem se jasno uočava da nemamo pravo koristiti ono što smo prokleli.

'Imran b. Husajn, r.a, kazuje: »Dok je Allahov Poslanik, s.a.v.s., bio na jednom od svojih putovanja, deva jedne ensarijke se uzjogunila, pa ju je ona proklela. Kada je to čuo Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao je: »Skinite opremu sa ove deve i pustite je, jer je ona prokleta!« Imran, ashab koji prenosi ovaj hadis, prisjećajući se tog događaja, kaže:

»Kao da sada gledam u tu devu kako slobodno luta, a niko od ljudi ne želi da je uhvati!«

U ovom slučaju radi se o devi, ali analogno tome, sve što prokunemo ne bi trebalo koristiti, kao npr. svoj auto, svoj mobilni, svoj namještaj i sve što smo jednom u stanju nezadovljstva i srdžbe prokleli.

Otuda je, vrlo bitan oprez i svjesno čuvanje jezika da se poslije ne bi kajali!!!

Dova    

     »Molimo Te Uzvišeni Allahu da nas uputiš na pravi put i da nas na njemu održiš sve dok ne odemo sa dunjaluka. Molim Te Dragi Allahu, da ne dozvoliš našim srcima da skrenu nakon što Si nas uputio.

      Milostivi Gospodaru, usadi nam više ljubavi prema našim džamijama i onima koji nas vode na pravi put. Učini da volimo džamiju, džemat i da jedva čekamo dolazak dana petka i džume u njemu. Ne daj nam da zaboravljamo svoju islamsku zajednicu. Osvijesti nas, otrijezni nas, pa da shvatimo da bez jake i stabilne islamske zajednice, nema ni naše stabilnosti, i naše snage.  

      Molimo Te Gospodaru naš, zaštiti nas od loših vođa, od dušmanskih riječi i djela, od pokvarenosti u riječima postupcima i razmišljanju. Primi naše pokajanje, oprosti grijehe nama, roditeljima našim, našim umrlima i svim muslimanima,  i naša posljednja dova je:  الْحَمْدُ لِلَّهِ رَبِّ الْعَالَمِينَ  Hvala Allahu gospodaru svih svjetova i neka je salavat i selam na Allahovog Poslanika Muhammeda, s.a.v.s.«

Literatura:  Prijevod Kur'ana od Besim Korkuta, Tefsir Ibni Kesir, Sahihul Buhari, Muhtesar Zadu-l-me’ad (Opskrba za Ahiret), Proklinjanje, Fuad ef. Ćeman