POUKE I SAVJETI IZ KAZIVANJA O JUSUFU
Čednost Jusufa
Čovjekova strast ima veliku snagu pod kojom su pali velikani kroz historiju, ali pobijediti tu strast je ključ za postizanje stvarne veličine. Vezirova žena koja se odlikuje ljepotom počinje da zavodi Jusufa, želeći da on udovolji njenoj želji. Jusuf- koji je u najboljim godinama mladosti, godinama u kojima se rađa velika strast i želja za ljubavlju, a pored toga on se nalazi u njenoj kući i njenoj vlasti - boji se da je ne povrijedi ako je odbije i u njemu se rađa i želja i strah. Stalno prisustvo uz nju rađa u čovjeku želju da udovolji njenom zahtjevu, ali je on podsjeća da ona treba da očuva svoj ugled i čast, tražeći da ga Allah sačuva i spominjući joj njenog muža kojeg on ne smije prevariti. Ono što Jusufu još više povećava stepen jeste njegov stav pred svim ženama kada on odbija da učini blud i odabire zatvor, da živi kažnjen u zatvoru odbijajući život u strastima govoreći:
قَالَ رَبِّ السِّجْنُ أَحَبُّ إِلَيَّ مِمَّا يَدْعُونَنِي إِلَيْهِ “Gospodaru moj, draži mi je zatvor od onoga čemu me one pozivaju.“
Nagrada za sabur
Čovjek je stvoren, a sa njim i njegove poteškoće koje se mogu prevazići samo saburom. Život Jusufa je pun poteškoća, i sve se to završava sa srećom i lijepim životom. Udaljenost od porodice, zavjera braće, život u zatvoru, sve to može da stvori očaj u čovjeku i da ga dovede do nijekanja istine i okretanja ka zlu. Ali, ništa od toga se nije dogodilo i on ostaje čvrst u svojoj vjeri, strpljiv u belaju, očekujući Allahovu milost koja će ga izvesti iz toga. On ostaje čvrst u vjeri poziva ka njoj dvojicu zatvorenika. Allah, dželle šanuhu, mu daruje da zna tumačiti snove i to biva povod njegova izlaska iz zatvora.
A Allah, dželle šanuhu, kaže: إِنَّهُ مَنْ يَتَّقِ وَيَصْبِرْ فَإِنَّ اللَّهَ لَا يُضِيعُ أَجْرَ الْمُحْسِنِينَ “... ko se bude Allaha bojao i ko strpljiv bude bio - pa, Allah, uistinu neće dopustiti da propadne nagrada onima koji dobra djela čine.“ (Jusuf:90)
Ugled među ljudima
Jusuf, kojem je učinjeno nasilje boraveći nepravedno u zatvoru, odbija da iziđe iz njega sve dok se ne podigne optužba protiv njega, želeći da se otkloni od njega sve ono što mu je lažno pripisano. Tek nakon što je ispitan slučaj Jusufa i dokazana istina, on izlazi iz zatvora, kako se ne bi reklo da mu je poklonjena sloboda od vladara i kako se ne bi spominjalo da je on učinio zločin. Sve je to povećalo ugled njemu kod vladara koji se uvjerava u njegovo znanje, poštenje i čistoću, te ga postavlja za ministra.
Oprost
Jusuf je bio u stanju da se osveti svojoj braći i da ih optuži za nešto kako bi ih kaznio, ali njegova plemenitost ga odvraća od osvete i onoga što bi većina običnih ljudi uradila. On je posjedovao moć i vlast, ali on zlo uzvraća dobrim, daje im tovar više od cijene koju su platili i vraća im njihove stvari, a on je braći nepoznat. I kada su se braća uplašila njegove kazne, priznavaju svoju grešku, a Jusuf im prašta govoreći: قَالَ لَا تَثْرِيبَ عَلَيْكُمُ الْيَوْمَ ۖ يَغْفِرُ اللَّهُ لَكُمْ “Ja vas sada neću koriti, Allah će vama oprostiti...“ (Jusuf:92)
Pravednost prema djeci
U prirodi djeteta je da osjeća ljubomoru i zavist prema djetetu kojem se više posvećuje ljubavi i pažnje od samog njega. Ja’kub osjeća posebnu naklonost prema Jusufu, jer je u njemu vidio znakove nubuvveta, ali to dovodi do zavisti kod njegovih sinova koji mu nakon toga spremaju spletku. Zato Ja’kub obavještava Jusufa da ne priča braći svojoj san kako mu ne bi naudili.
Kraj kazivanja o Jusufu a.s.
Ni komentarjev:
Objavite komentar