Nijaz SALKIĆ
بِسْمِ اللَّهِ الرَّحْمَٰنِ الرَّحِيمِ
الْحَمْدُ لِلَّهِ رَبِّ الْعَالَمِينَ، نَسْتَعِينُهُ وَنَسْتَغْفِرُهُ، وَ نَسْألُهُ الكَرَامَةَ فِيماَ بَعْدَ الْمَوْتِ لَنَا وَ لِجَمِيعِ الْمُؤْمِنِينَ. وَنَعُوذُ بِاللَّهِ مِنْ شُرُورِ أَنْفُسِنَا وَ مِنْ سَيِّئاتِ أعْمَالِنَا. مَنْ يَهْدِهِ اللَّهُ فَلاَ مُضِلَّ لَهُ وَمَنْ يُضْلِلْ فَلاَ هَادِيَ لَهُ.
وَأشْهَدُ أنْ لا إِلَهَ إِلاّ اللَّهُ وَحْدَهُ لاَ شَرِيكَ لَهُ، وَأَشْهَدُ أنَّ مُحَمَّدًا عَبْدُهُ وَرَسُولُهُ، أرْسَلَهُ بِالْحَقِّ بَشِيرًا وَنَذِيرًا وَ سِرَاجًا مُنِيرًا لِيُنْذِرَ مَنْ كَانَ حَيًّا وَ يَحِقَّ الْقَوْلُ عَلىَ الْكَافِرِينَ. صَلَّى اللهُ تَعَالىَ عَلَيْهِ وَ عَلَى آلِهِ الطَّيِّبيِنَ الطَّاهِرِينَ، وَ أصْحَابِهِ الْكِرَامِ الْهُدَاةِ الْمُهْتَدِينَ، وَ سَلَّمَ تَسْلِيمًا كَثِيرًا. نَسْأَلُ اللَّهَ رَبَّنَا أَنْ يَجْعَلَنَا مِمَّنْ يُطِيعُهُ وَيُطِيعُ رَسُولَهُ وَيَتَّبِعُ رِضْوَانَهُ وَيَجْتَنِبُ سَخَطَهُ. يَا خَيْرَ الْمَسْئُولِينَ وَ يَا خَيْرَ الْمُعْطِينَ.
بِسْمِ اللَّهِ الرَّحْمَٰنِ الرَّحِيمِ
U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!
''Hvala Allahu dželle ša'nuhu. Njemu se zahvaljujemo, od Njega pomoć i oprost tražimo. Njemu se utječemo od poroka i ružnih djela svojih. Onoga koga Allah na pravi put uputi, niko ga u zabludu ne može odvesti, a onoga koga On u zabludi ostavi niko ga na pravi put ne može uputiti. Svjedočimo da je samo Allah bog i da je Muhammed Njegov rob i Njegov Poslanik, koga je On uistinu poslao da radosnu vijest donese i da opomene prije nego što nastupi Sudnji čas. Molimo Allaha, našeg Gospodara, da nas uvrsti među one koji se Njemu i Njegovom Poslaniku pokoravaju, koji slijede Njegovo zadovoljstvo i koji se čuvaju Njegove srdžbe. Mi smo Allahovi i Njemu pripadamo.
Allah, s.v.t.a., u suri El - Ahkaf / Ahkaf u 15. ajetu kaže:
بِسْمِ اللَّهِ الرَّحْمَٰنِ الرَّحِيمِ
وَوَصَّيْنَا الْإِنْسَانَ بِوَالِدَيْهِ إِحْسَانًا ۖ حَمَلَتْهُ أُمُّهُ كُرْهًا وَوَضَعَتْهُ كُرْهًا ۖ وَحَمْلُهُ وَفِصَالُهُ ثَلَاثُونَ شَهْرًا.... Čovjeka smo zadužili da roditeljima svojim čini dobro; majka ga njegova s mukom nosi i u mukama ga rađa, nosi ga i doji trideset mjeseci…
A zatim, danas je petak, 14. maj 2010., ili 30. džumade-l-ula, 1431. hidžretske godine. Ovo je dvadeseta džuma u novoj 1431. hidžretskoj godini. Cijenjeni džemaate, draga braćo i sestre, esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuh!
Uzvišeni Allah kaže: وَوَصَّيْنَا الْإِنْسَانَ بِوَالِدَيْهِ إِحْسَانًا "Čovjeka smo zadužili da roditeljima svojim čini dobro", tj. naredili smo mu da s mjerom i po najvišim standardima poštuje, pazi, njeguje i obraća se svojim roditeljima. حَمَلَتْهُ أُمُّهُ كُرْهًا "... majka njegova s mukom ga nosi ", tj. radi djeteta, u vrijeme trudnoće, trpi teškoće, i umor, kao i osjećaj prohtjeva za jelima, neugodnosti, teret i malaksalost... وَوَضَعَتْهُ كُرْهًا " i u mukama ga rađa ", tj. uz teške porođajne bolove opasne po život.
وَحَمْلُهُ وَفِصَالُهُ ثَلَاثُونَ شَهْرًا "A njegovo nošenje i dojenje trideset je mjeseci" Alija, r.a., ovim je ajetom i ajetom poglavlja Lukman: وَفِصَالُهُ فِي عَامَيْنِ "A njegovo je dojenje u toku dvije godine" /31:14/,
kao i riječima Uzvišenog: وَالْوَالِدَاتُ يُرْضِعْنَ أَوْلَادَهُنَّ حَوْلَيْنِ كَامِلَيْنِ "Majke neka doje djecu svoju pune dvije godine, لِمَنْ أَرَادَ أَنْ يُتِمَّ الرَّضَاعَةَ onima koji žele da dojenje potpuno bude"/2:233/, dokazao da je najmanje vrijeme trudnoće šest mjeseci. Ovo je potpuno ispravan i jak zaključak, u čemu je Aliju, r.a., podržao Osman, r.a., te određena skupina ashaba, r.a. Kaže Muhammed ibn Ishak ibn Jesar, prenoseći od Ma’mera ibn Abdullaha el-Džuhenija, da je rekao: "Oženio se jedan čovjek od nas ženom iz porodice Džuhejna, koja mu rodi dijete kad su u braku navršili tačno šest mjeseci. Muž se uputi Osmanu, r.a., i to mu saopći. Osman naredi da se žena dovede. Kad se porodilja poče spremati, sestra joj zaplaka, a ona je upita: 'Zašto plačeš? Tako mi Allaha, niko od Allahovih stvorenja osim njega nije se sastao sa mnom, pa nek Uzvišeni Allah presudi sa mnom kako On hoće.'Pošto je dovedoše Osmanu, r.a., on naredi da je kamenuju. Kad to ču Alija, r.a., dođe Osmanu te reče: 'Šta to radiš?' 'Rodila je nakon šest mjeseci braka, a zar je to moguće?', reče Osman. Alija, r.a., tad ga upita: 'Zar ne učiš Kur’an?' A on odgovori: 'Učim, svakako.'
Na to
i kaže: 'Pune dvije godine'"/2:233/. Tako nalazimo da je za vrijeme trudnoće ostalo samo šest mjeseci. "Tada Osman, r.a., reče: 'Nisam bio tako oštrouman, dovedite mi tu ženu.' Kad su joj prišli, presuda je bila izvršena, a Ma’amer kaže: 'Tako mi Allaha, ni vrana vrani, ni jaje jajetu, ne liči više jedno drugom, kao što je ovo dijete ličilo svome ocu.' Kad otac dijete vidje rekao je: 'Tako mi Allaha, ne sumnjam da je ovo moj sin.'" Prenosilac kaže da je Allah stavio ovog čovjeka na velike muke, tako što je zadobio otvorenu ranu na licu koja ga je patila i morila, dok nije umro. Ovo prenosi Ibn Ebi-Hatim. Kaže ibn Ebi-Hatim, prenoseći od Ibn-Abbasa, r.a., da je rekao: "Ako žena rodi nakon devet mjeseci trudnoće, da bi upotpunila dojenje, dovoljno je da doji dijete dvadeset i jedan mjesec. Ako rodi sa sedam mjeseci, za potpuno dojenje potrebno je dvadeset i tri mjeseca. A ako rodi dijete nakon šest mjeseci trudnoće, dojit će ga dvije pune godine.
Jer, Allah Uzvišeni veli: وَحَمْلُهُ وَفِصَالُهُ ثَلَاثُونَ شَهْرًا "A njegovo nošenje i dojenje trideset je mjeseci. حَتَّىٰ إِذَا بَلَغَ أَشُدَّهُ Pa kad zrelost svoju dostigne", tj. kad osnaži, momak, te zreo čovjek postane, وَبَلَغَ أَرْبَعِينَ سَنَةً "i kad dostigne četrdeset godina", tj. njegov razum dostigne kulminaciju i upotpuni shvatanja i mentalnu zrelost.
Prenosi El-hafiz Ebu-Ja’la el-Mevsili od Osmana, r.a., koji prenosi od Vjerovjesnika, s.a.v.s., da je rekao: /132/ "Kada iskreni rob, musliman, doživi četrdeset godina, Allah mu olakša obračun. Kad doživi šezdeset godina, Allah mu Uzvišeni dadne (opskrbi ga) da se stalno obraća Njemu. Kad doživi sedamdeset godina, zavole ga stanovnici neba. Kad doživi osamdesetu godinu, Uzvišeni Allah učvrsti njegova dobra, a pobriše ružna djela. Kad doživi devedesetu godinu, oprosti mu Allah sve što je prošlo od njegovih grijeha i ono što predstoji, opskrbi ga zagovorništvom za članove svoje porodice, a na nebesima napiše: "Sluga (zarobljenik) Allahov, na Zemlji Njegovoj."
Taj sretnik u ushićenju iz zahvalnosti usklikne: قَالَ رَبِّ أَوْزِعْنِي "... 'Gospodaru moj, uputi me'", tj. nadahni me, أَنْ أَشْكُرَ نِعْمَتَكَ "da ti zahvalim na Tvojoj blagodati, الَّتِي أَنْعَمْتَ عَلَيَّ وَعَلَىٰ وَالِدَيَّ a koju si darovao meni i roditeljima mojim, وَأَنْ أَعْمَلَ صَالِحًا تَرْضَاهُ وَأَصْلِحْ لِي فِي ذُرِّيَّتِي i da dobro radim, kojim si zadovoljan Ti", tj. u budućnosti. "I potomstvo moje Ti učini dobrim!", tj. djecu moju i njihov porod, إِنِّي تُبْتُ إِلَيْكَ وَإِنِّي مِنَ الْمُسْلِمِينَ "ja se Tebi, doista, kajem, i ja sam musliman (predan Tebi)." Ovo je uputa svakom ko dospije u dob od četrdeset godina, da obnovi tevbu Uzvišenom Allahu i da se pravim putem čvrsto opredijeli.
Zatim Allah Uzvišeni veli: أُولَٰئِكَ الَّذِينَ نَتَقَبَّلُ عَنْهُمْ أَحْسَنَ مَا عَمِلُوا وَنَتَجَاوَزُ عَنْ سَيِّئَاتِهِمْ فِي أَصْحَابِ الْجَنَّةِ "To su oni od kojih ćemo Mi dobra djela koja su radili primiti, a preko ružnih postupaka njihovih prijeći, od stanovnika Dženneta će oni biti", zasigurno to su oni koji se Allahu kaju i Njemu se obraćaju svjesni svojih grešaka, kajući se i tražeći oprost. Biće im oprošteno puno toga što zgriješiše, a primljeno od njih i malo dobra što ga uradiše. Ući će sa skupinom koja u Džennet bude ulazila, kao što je i obećao Allah za one koji se kaju: وَعْدَ الصِّدْقِ الَّذِي كَانُوا يُوعَدُونَ "istinito ćemo im obećanje koje im je dano ispuniti."
Prenosi Ibn-Džerir od Ibn-Abbasa, r.a., da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., prenoseći od meleka Džebraila, a.s., rekao: /133/ "Doći će se sa dobrim i lošim djelima, te će se jedna s drugima poravnavati. Kod koga bar jedno dobro djelo pretegne, Allah će ga Uzvišeni uvesti u prostranstva Dženneta." Trudimo se i činimo dobro, trebaće nam!
Dova
»Molimo Te Uzvišeni Allahu da nas uputiš na pravi put i da nas na njemu održiš sve dok ne odemo sa dunjaluka. Molimo Te Dragi Allahu, da ne dozvoliš našim srcima da skrenu nakon što Si nas uputio. Molimo Te Gospodaru naš, zaštiti nas od loših vođa, od dušmanskih riječi i djela, od pokvarenosti u riječima postupcima i razmišljanju.
Milostivi Gospodaru, usadi nam više ljubavi prema našim džamijama i onima koji nas vode na pravi put. Učini da volimo džamiju, džemat i da jedva čekamo dolazak dana petka i džume u njemu. Ne daj nam da zaboravljamo svoju islamsku zajednicu. Osvijesti nas, otrijezni nas, pa da shvatimo da bez jake i stabilne islamske zajednice, nema ni naše stabilnosti, i naše snage.
Primi naše pokajanje, oprosti grijehe nama, roditeljima našim, našim umrlima i svim muslimanima. Naša posljednja dova je: الْحَمْدُ لِلَّهِ رَبِّ الْعَالَمِينَ Hvala Allahu gospodaru svih svjetova i neka je salavat i selam na Allahovog Poslanika Muhammeda, s.a.v.s.«
Literatura: Prijevod Kur'ana od Besim Korkuta, Tefsir Ibni Kesir, Sahihul Buhari
Ni komentarjev:
Objavite komentar