Nijaz SALKIĆ
Kerice su kod Bošnjaka tradicija i jedna vrsta umjetnosti. Birvaktile nije bilo djevojke koja nije ručno i to iglom kerala, vezla i plela a sve te radove pripremala slagala za dane udaje. Njene rukotvorine bi se po udaji slale za njom kao RUHO poslagano u seharu. Vremenom je umjetnost keranja prešla u 'nadležnost' starih nana i valjanih nevjesti.
One su uglavnom kerale fine ukrase od svile i to kasnije prišivale na rubove od šamija i šamijica. Keranje je dugo vremena bio zaštitni znak naših bosanskih i bošnjačkih žena. Danas se kerice uglavnom mašinski proizvode i pričvršuju na šamije. Pored šamija kericama se ukrašavaju moderne haljine, duge tunike, reveri na kratkim kaputima i kerice koriste i u mnogim drugim prilikama.
Malo je ostalo predmeta iz 'stare škole' keranja. Ako neko posjeduje vrijedne predmete iz starog vakta neka to dobro čuva. Dobro bi bilo umjetnost keranja usvojiti i osvojiti od još poneke živeće nane i to prenijeti našoj djeci i unucima u amanet da se lijepo 'naše' čuva i njeguje.
Jerbo kerice i keranje je pored mnogih drugih adeta i zanata i širokog spektra umjetnosti, dokaz u korist naše domaje Bosne. To je i znakovito priznanje Bošnjacima autohtonim i iskrenim i jedinim pravim čuvarima domaje i otadžbine Bosne i Hercegovine.
Upamet!
Ni komentarjev:
Objavite komentar