Evo prvi dan ramazanski polahko silazi u dolinu da se rukuje sa prijateljem iftarom. Ikindija je poodavno prošla, mukabela se izučila u našim džamijama a ašici učenja Kur'ana već su iz džamija stigli svojim kućama. Dug je dan avgustovski pa poneki saim vrijeme krati pomažući svojoj čestitoj hanumi oko pripreme iftara. Oni koji ne znaju iftar 'gledat' makar pomažu hanumi na način da u dućanu podmijere dnevnu bešlemu a belćim je to samo izgovor za 'kraćenje' vremena u iščekivanju iftara. Nije šala valja danas više puta pogledati u pravcu munare u one sijalice zvane kandilji.
DRUGI BISER-RAMAZANSKI KANDILJI
Kandilji su ono svjetlo što je u pamćenju naših dobrih starih Bošnjana ostalo i do nas ovakvih, kakvi jesmo prenijelo. Kandilji su u početku bile svijeće i fenjeri na kojima ili u kojima je gorjela svijeća lojanica a kasnije petrolej (gas) i njima se osvjetljavale kuće, džamije i munare. Vremenom su kandilje zamijenile električne sijalice i reflektori a ime kandilji je ostalo. Nejma insana od pedeset i neke da nije osjetio krčanje crijeva i upamtio veseli drhat u cijelom tijelu kad je na munari ugledao upaljene kandilje. Upaljeni kandilji i akšamski ezan su bili granica u našim dječijim glavicama iza koje je stajala bogata ramazanska sofra a za sofrom babo, majka, nana, majka, nena, braće, sestre i komšiluk postački. Zato su kandilji personifikacija duševno sretnog djetinjstva u kome smo imali i pored materijalne neimaštinje sve.
Nastavićemo inšaAllah!
Ni komentarjev:
Objavite komentar