6. avg. 2010

BOSNA U LJETU I MI OVOG LJETA U BOSNI


 Nijaz  Salkić

U drugoj polovici mjeseca jula zaputismo se u domovinu naših djedova, starih dobrih Bošnjana. Vrućina je morila svuda a naročito drumovima. Prije polaska na put snabdjeli smo se vodom i saburom. Kada smo hairli prešli granicu nezavisne i od vascijelog dunjaluka priznate države Bosne i Hercegovine, u Brčkom smo dušu razgalili u jednom od ćevabžinica.

 Zanimljivo je da u Bosni ugostitelji ne peku bosansku kahvu već kuhaju onu ražljevušu iz automata. Normalno, nisam htio da mi služe kratku ili produženu automatsku kafu. Kahvu našu bosansku smo popili kod kuće ispečenu na drvima i provrelu na furunskoj platni.


U Čeliću

Bratišna Amra igra folklor u čelićkom kulturno umjetničkom društvu »Mladost«. Uveče je imala nastup na bazenima »Mrkaljević« u čast nekoliko udruženja žena koje su imale te večeri druženje u Čeliću. 






 Bilo je zanimljivo vidjeti šta naša djeca znaju izvesti i kako malo treba da se čuva i očuva naša bogata bosanska kultura. Normalno, kulturu pomažu naši uspješni poduzetnici baš kao što to čini džometli i uspješni biznismen gospodin Mrkaljević iz Čelića.


Kod sestre na večeri

Pošto je mubarek ramazan haman čatiso na naša vrata, obiđoh svoju sestru i zeta u Čeliću. To dvoje vrijednih i dočeknih insana su se obradovali našem zijeretu.


Mirisala je kuća začinjenom i zaprženom paradajzovom čorbom a zarudjela riža u tevsiji ukrašenoj mesom od koke živičarke je tjerala sok na usta.

Ipak najljepša je bila pita pekmezuša načinjena na naš čelićko-vražićki način, tako da se nisam mogao odmaći dugo od tevsije.


Humački vašer

Pred veče uziđosmo lijepim asfaltnim putem u pitome Donje Humce. Humčani su poznati po mertebetu i sačuvanim običajima. Posjetismo stare prijatelje a onda prošetasmo njihovim tijesnim šefteli sokacima koji su bili pretijesni od šetača kako starijih tako i onih mladih šetača i djece.


Svuda pored puta su postavljene tezge sa hranom, ćevapima, slatkišima i đinđuvama. Na kraju korza su ugostitelji razapeli šator a u njemu je raspjevani meraklija iz Đurđevika uveseljavao sarhoše svojom pjesmom. 


Dok smo se približavali krenulo je kolo posred ceste, šta smo drugo uradili nego stali i čekali da se meraklije naigraju.

Jelić

Ovdje sam vidio skoro zaboravljeni 'sport', penjanje na jelić. Jelić je tanje drvo koje se oguli, namaže uljem i usadi u zemlju.


Raspiše i razviče natječaj za primamljivu nagradu za onoga ko se uspije uspeti na vrh klizavog drveta. Normalno da je to nemoguća misija ali ima onih koji pokušaju nešto zaraditi.

Nastavićemo inašaAllah!

Ni komentarjev:

Objavite komentar