MIMBERA-SVE JE ODREĐENO

Nijaz SALKIĆ

الْحَمْدُ لِلَّهِ  رَبِّ الْعَالَمِينَ، نَسْتَعِينُهُ وَنَسْتَغْفِرُهُ، وَ نَسْألُهُ الكَرَامَةَ فِيماَ بَعْدَ الْمَوْتِ لَنَا وَ لِجَمِيعِ الْمُؤْمِنِينَ. وَنَعُوذُ بِاللَّهِ مِنْ شُرُورِ أَنْفُسِنَا وَ مِنْ سَيِّئاتِ أعْمَالِنَا. مَنْ يَهْدِهِ اللَّهُ فَلاَ مُضِلَّ لَهُ وَمَنْ يُضْلِلْ فَلاَ هَادِيَ لَهُ.

وَأشْهَدُ أنْ لا إِلَهَ إِلاّ اللَّهُ وَحْدَهُ لاَ شَرِيكَ لَهُ، وَأَشْهَدُ أنَّ مُحَمَّدًا عَبْدُهُ وَرَسُولُهُ، أرْسَلَهُ بِالْحَقِّ بَشِيرًا وَنَذِيرًا وَ سِرَاجًا مُنِيرًا لِيُنْذِرَ مَنْ كَانَ حَيًّا وَ يَحِقَّ الْقَوْلُ عَلىَ الْكَافِرِينَ. صَلَّى اللهُ تَعَالىَ عَلَيْهِ وَ عَلَى آلِهِ الطَّيِّبيِنَ الطَّاهِرِينَ، وَ أصْحَابِهِ الْكِرَامِ الْهُدَاةِ الْمُهْتَدِينَ، وَ سَلَّمَ تَسْلِيمًا كَثِيرًا. نَسْأَلُ اللَّهَ رَبَّنَا أَنْ يَجْعَلَنَا مِمَّنْ يُطِيعُهُ وَيُطِيعُ رَسُولَهُ وَيَتَّبِعُ رِضْوَانَهُ وَيَجْتَنِبُ سَخَطَهُ. يَا خَيْرَ الْمَسْئُولِينَ وَ يَا خَيْرَ الْمُعْطِينَ.

بِسْمِ اللَّهِ الرَّحْمَٰنِ الرَّحِيمِ

U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog! 

''Hvala Allahu dželle ša'nuhu. Njemu se zahvaljujemo, od Njega pomoć i oprost tražimo. Njemu se utječemo od mahana i ružnih djela svojih. Onoga koga Allah na pravi put uputi, niko ga u zabludu ne može odvesti, a onoga koga On u zabludi ostavi niko ga na pravi put ne može uputiti. Svjedočimo da je samo Allah bog i da je Muhammed Njegov rob i Njegov Poslanik, koga je On uistinu poslao da radosnu vijest donese i da opomene prije nego što nastupi Sudnji čas. Mi smo Allahovi i Njemu pripadamo.

Allah, dž.š., u suri ( El-Hadid-Gvožđe) u 22 ajetu kaže:  بِسْمِ اللَّهِ الرَّحْمَٰنِ الرَّحِيمِ

  مَا أَصَابَ مِنْ مُصِيبَةٍ فِي الْأَرْضِ وَلَا فِي أَنْفُسِكُمْ إِلَّا فِي كِتَابٍ مِنْ قَبْلِ أَنْ نَبْرَأَهَا ۚ إِنَّ ذَٰلِكَ عَلَى اللَّهِ يَسِيرٌ   "Nema nevolje koja zadesi Zemlju i vas, a koja nije, prije nego što je damo, zapisana u Knjizi, to je Allahu, ustinu, lahko." (57:22)

A zatim, danas je petak, 17. septembar 2010., ili  09. ševval, 1431. hidžretske godine. Ovo je trideset i sedma džuma u novoj hidžretskoj godini. Cijenjeni džemaate, draga braćo i sestre, esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuh!

 Svjedoci smo brzih promjena koje se događaju oko nas. Ljude najviše iznenađuje i pogađa  iznenadni nestanak i smrt dragih osoba. Saobraćajni udesi, nesreće na poslu, ubistva i samoubistva, to su odlike modernog doba. Sveznajući i Vječni daje do znanja da  "nikakva nevolja ne pogađa, osim s Allahovom dozvolom!", tj. Njegovim naređenjem, odredbom i voljom. Ništa nije slučajno a da se već nije zapisalo u ezelu.

Potom Svevišnji ističe: وَمَنْ يُؤْمِنْ بِاللَّهِ يَهْدِ قَلْبَهُ ۚ وَاللَّهُ بِكُلِّ شَيْءٍ عَلِيمٌ "A ko u Alaha vjeruje, On će uputit njegovo srce, a Allah sve dobro zna."

Svako ima iskušenja a vjernik najviše. Tu se ogleda njegov iman-vjera jer se on miri sa Allahovom odredbom a to je  jedan od uzročnika sreće. Šta god da se dogodi, dobro ili loše, za vjernika je dobro zato što je on zadovoljan Allahovom odredbom. On je pun sabura jer je svjestan da ono što ga je zadesilo nije ga moglo mašiti, a ono što ga je mašilo, nije ga moglo zadesiti. To je sve zato što vjernik ima više odbrambenih mehanizama kao što su:

·       On često spominje Allaha kroz zikr.  أَلَا بِذِكْرِ اللَّهِ تَطْمَئِنُّ الْقُلُوبُ 'A srca se, doista, kad se Allah spomene smiruju'. (Er-Re'ad, 28.)

·       On je stalno u hladu dova jer često ih uči pa se putem dova povezuje srce sa svojim Gospodarom. Dova pomaže bolesnom, nesretnom, onome kome se čini nepravda. 'Gospodar vaš je rekao:- Pozovite Me i zamolite, Ja ću vam se odazvati!' (El-Mu'min, 60.)

·       Vjernik traži sreću kroz čuvanje od svih grijeha, malih i velikih. Jer grijesi truju srce tako da se razboli, osjeća skučenost i potištenost. Allah izlaže poniženju one koji su Mu nepokorni i na ovom i na budućem svijetu. Grijesi umrtvljuju srce a ostavljanje grijeha ga oživljuje.

 Onom koga zadesi neka nevolja pa da bude svjestan da je ona na osnovu Allahove odredbe i određenja, te se smiri i pribere i preda se Allahovoj odredbi, Allah, dž.š., njegovo će srce uputiti i dat će mu kao naknadu za ovosvjetske koristi koje su ga mimoišle uputu u njegovu srcu i čvrsto istinsko vjerovanje; te za ono što mu je oduzeo dat će mu kasnije isto ili veće dobro. U vjerodostojnom hadisu se kaže: (448) "Čudan li je slučaj vjernika; što god mu Allah, dž.š., odredi - njemu je dobro. Ako ga zadesi kakva nesreća, strpi se i bude mu dobro, a ako naiđe sreća, zahvali Allahu i opet mu je dobro. To je mogućnost samo pravovjernog." Jedan je Šejhu'l-islam, u zanosu svoje srece i zadovoljstva u vjeri, kada su ga neprijatelji napadali, rekao: 'Šta god da urade sa mnom moji neprijatelji po mene je dobro: zatvor je osama sa Allahom, ubistvo je šehadet na Allahovom putu, a progonstvo je putovanje na Allahovom putu'. Zato nije čudo kada razgovaramo sa ‘povratnikom’ u vjeru, osobom koja je redovni namaščija, kada je upitate kako se sada osjeća, ona zaplače i uzvikne, kako mi sada lakše od kako redovno klanjam i od kako sam u kontaktu sa Allahom.

·      
Vjerniki ma samosvijest da je Allah uvijek uz njega, pomaže mu i daje pobjedu. Zato, vjernik maksimalno izvršava Njegove naredbe a kloni se zabrana, i ne prelazi granice dozvoljenog,  on je siguran da će mu Allah podariti uspjeh i pomoć.

Vjernik se treba u granicama svojih mogućnosti posvetiti vjeri kroz ibadet, činjenje dobra i veličanju svoga Gospodara. Naravno, primjer nam je Poslanik s.a.v.s., kako nam naš Gospodar naređuje u Kur'anu a.š.: يَا أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُوا أَطِيعُوا اللَّهَ وَأَطِيعُوا الرَّسُولَ  "…i pokoravajte se Allahu i Poslaniku Njegovu." Ovo je naredba pokornosti Allahu, dž.š., i Njegovu Poslaniku u svemu onome što su nam propisali, bez obzira bila to naredba ili zabrana, a potom Uzvišeni konstatira: "A ako se okrenete, pa na Našem Poslaniku samo jasna obznana je", tj. ako se sustegnete od prakticiranja Poslanikovih zahtjeva, pa njihova je obaveza samo da dostavi, a vaša je obaveza da budete poslušni i pokorni.

Kako je Poslanik s.a.v.s. činio ibadete vidimo u ovom sažetom hadisu koji prenosi Imam Ahmed u svom Musnedu od Seida bin Hišama (sažeto), koji je zatražio dozvolu od Aiše, r.a., da dođe kod nje: (536) "A sa njim je bio Hakim bin Muflih. Ona mu je rekla: 'Ti si, o Hakime', prepoznavši ga. 'Da', rekao je. 'A ko je to s tobom', upitala je. 'Seid b. Hišam', rekao je. 'A ko je Seid bin Hišam', upitala je. 'Ibn-Amir', rekao je. Ona je za njega zatražila Allahovu milost i rekla: 'Divan li je čovjek Bin-Amir.' Ja sam kazao: 'Majko pravovjernih, kaži nam kakvog je ćudoređa bio Vjerovjesnik, s.a.v.s.' Ona je pitala: 'Učiš li ti Kur‘an, a.š.?!' 'Svakako', odgovorio sam joj. 'Doista je moral Muhammeda, s.a.v.s., bio Kur‘an, a.š.', odgovorila je. Htio sam otići, kada mi naumpade Poslanikov, s.a.v.s. noćni namaz. 'Majko pravovjernih', kazao sam, 'kaži nam o Poslanikovom, s.a.v.s., noćnom namazu.' 'Zar ne učiš suru 'O ti umotani'?!', upitala je. 'Svakako'', rekao sam joj. Ona je rekla: 'Allah, dž.š., propisao je noćni namaz kao strogu obavezu na početku ove sure. Poslanik, s.a.v.s., i njegovi ashabi izvršavali su to jednu godinu tako da su im noge oticale od dugotrajnog stajanja, a Allah je, dž.š., sa istekom dvanaest mjeseci stavio van snage tu obavezu i objavio olakšicu na samom kraju ove sure pa je noćni namaz postao dobrovoljni namaz nakon što je to bio stroga obaveza.'" U ovom se hadisu navode njene riječi. Ja ne znam da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., proučio cijeli Kur‘an, a.š., u jednoj noći, niti je postio cijeli mjesec osim mjeseca ramazana. Onda sam ja došao kod Ibn-Abbasa i ispričao mu ovaj njen hadis, a on mi je rekao: "Istinu si rekao, da sam ja ušao kod nje, došao bih do nje tako da bi mogla razgovarati sa mnom." Ovaj hadis u cijelosti navodi Imam Ahmed, a bilježi ga Muslim od Katadea, Ali bin Talha od Ibn-Abbasa bilježi u vezi sa ajeti-kerimom: "Probdij noć, osim malog dijela

• Odlika vjernika i onih koji se razlikuju od slabijih vjernika je dijeljenje od imetka koji je i njemu-vjernikuprirastao za srce i koji mu je  drag. Allah, dž.š., veli: وَأَقْرِضُوا اللَّهَ قَرْضًا حَسَنًا  "Allahu lijep zajam dajte" Od dobrovoljnih priloga, a Allah, dž.š., zato će dati najbolju nagradu. وَمَا تُقَدِّمُوا لِأَنْفُسِكُمْ مِنْ خَيْرٍ تَجِدُوهُ عِنْدَ اللَّهِ هُوَ خَيْرًا وَأَعْظَمَ أَجْرًا   "A dobro koje za sebe unaprijed date naći ćete kod Allaha još boljim i većim po nagradi."  Sve što uradite od dobra to ćete naći, to je najbolje što ste ostavili na dunjaluku. Prenosi Haris bin Suvejda koji kaže: Abdullah veli da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: (543) "Kome je od vas njegov imetak draži od imetka njegovog nasljednika?" Rekoše: 'Allahov Poslaniče nikome od nas nije draži imetak njegova nasljednika od njegova imetka.' 'Znajte to što ste rekli', reče im Poslanik, s.a.v.s. 'Ne znamo ništa drugo, Allahov Poslaniče', rekoše. 'Vaša je imovina ono što podijelite u hajr, a imovina je vaših nasljednika ono što ostavite iza sebe', reče im Poslanik, s.a.v.s." Bilježe ga El-Buharija i En-Nesai.

Zatim Allah, dž.š., veli: وَإِنْ تَعُدُّوا نِعْمَتَ اللَّهِ لَا تُحْصُوهَا   I ako biste Allahove blagodati brojali, ne biste ih nabrojali'. (Ibrahim, 34.)

 Brate i sestro, vi koji išćete i srcem žudite za  srećom  na ovom i na budućem svijetu, tražite je od Allaha i tražite je kod Allaha, potrudite se da postignete Njegovo zadovoljstvo! Radujmo se zajedno uspjehu, oprostu i sreći na oba svijeta! Budimo uvjereni i posve sigurni da je život kratak, a smrt blizu; stoga, nemojmo trošiti život na bezvrijedne stvari.

Dova     

              »Molimo Te Uzvišeni Allahu da nas uputiš na pravi put i da nas na njemu održiš sve dok ne odemo sa dunjaluka. Molim Te Dragi Allahu, da ne dozvoliš našim srcima da skrenu nakon što Si nas uputio.   

      

            Milostivi Gospodaru, usadi nam više ljubavi prema našim džamijama i onima koji nas vode na pravi put. Učini da volimo džamiju, džemat i da jedva čekamo dolazak dana petka i džume u njemu. Ne daj nam da zaboravljamo svoju islamsku zajednicu. Osvijesti nas, otrijezni nas, pa da shvatimo da bez jake i stabilne islamske zajednice, nema ni naše stabilnosti, i naše snage. 

             Molimo Te Gospodaru naš, zaštiti nas od loših vođa, od dušmanskih riječi i djela, od pokvarenosti u riječima postupcima i razmišljanju. Primi naše pokajanje, oprosti grijehe nama, roditeljima našim, našim umrlima i svim muslimanima, i naša posljednja dova je:  الْحَمْدُ لِلَّهِ رَبِّ الْعَالَمِينَ  Hvala Allahu gospodaru svih svjetova i neka je salavat i selam na Allahovog Poslanika Muhammeda, s.a.v.s.«

Literatura: Tefsir Ibni Kesir, Rijadus-Salihin