ODE NAM JOŠ JEDNA PRILIKA

 Nijaz SALKIĆ

 Jeste li ikada imali priliku dočekati kakvog uvaženog lijepog, čestitog, hairli i berićetli gosta u čijem ste se društvu pomladili i osjećali besprijekorno lijepo i ugodno!? Joštene ako ste družeći se sa njim od njega dobili vrijedne hedije-poklone, da li ste možda brojili dane i čekali kad će već jednom spakovati kofere i otići,  ili ste naprotiv strahovali i željeli da nikad iz vaše kuće ne ode! Ja ne ne znam kako vi procjenjujete i vrednujete svoje musafire ali ćete se sigurno sa mnom složiti da  se hairli gostu ne broji vrijeme provedeno u vašoj kući. Ne samo da će čovjek suzu pustiti ispraćajući dobrog gosta, već će se pobojati vremena kada će ga morati ispraćati.  Taj odlazeći gost je ramazan. I zaista rastanak s ramazanom teško pada. Ako za njim plaču nebesa, zemlja i meleki, kako bi tek trebalo da mi plačemo?

Od Džabira se prenosi da je Vjerovjesnik, s.a.v.s. rekao: "'Kada nastupi zadnja noć ramazana, rasplaču se nebesa i zemlja i meleki zbog onoga što je snašlo ummet Muhammedov, s.a.v.s.' Neko je upitao: 'Allahov Poslaniče, a šta je to što zadesi ummet te noći?' A on je odgovorio: 'Odlazak ramazana je musibet (nesreća) zbog toga što su dove u njemu uslišane, sadake primljene, dobročinstva umnožena, a kažnjavanje odgođeno.'

Zaplakaće iskreni ašici mu’miski zbog promijenjenih mogućnosti i prilika jer se odlaskom ramazana gubi privilegija  koja je data samo u toku ramazana. Allah, s.v.t.a., je učinio da svih osam džennetskih kapija bude otvoreno u toku ramazana, a da džehenemska vrata budu zatvorena. Pa kako da se ne zaplače?

Zaplakaće se i zbog opuštanja poslije ramazana i zatvaranja u svoje kuće i udaljavanja od džamije i njezinog harema. Zaplakaće sokaci i uski putići do džamija, zajecaće mnoga džamijska vrata jer ih većina ljudi iz džemata neće otvoriti do slijedećeg ramazana. A kako lijepo kaže Jusuf-beg Čengić, zvani Pašić, iz Foče:

Prošle vakte⁹ naklanjaj,
Od grijeha bjež' u kraj,
Svom se Bogu priklanjaj,
Ne'š se kajat', Abdija.

Terć¹⁰ ne čini Sunneta¹¹,
U musafu¹² ammeta¹³,
Velika je ljepota,
Bošnjak biti, Abdija.

⁹propuštene namaze nadoknadi.
¹⁰Terč - izostavit', propustit'.
¹¹Sunnet - poslanikova zapovijed.
¹²Musaf - Ku'ran.
¹³Ame - u Ku'ranu jedno posebno sure .

Zaplakaće imami što su se okretali prema džematu prije nijeta za teraviju a plakaće i mujezini širom dunjaluka jer neće imati prilike ravnati safove na ramazanskim vaktovima i teravijama i učiti između pauze na predaji selama ‘la ilahe illallah, lailahe illalah, lailahe illallah, salli ala muhammed’.

 Ipak klanjajući večeras zadnju teraviju a sutra uoči Bajrama zadnju ramazansku jaciju učinimo dovu Uzvišenom i skrušeno kažimo: “Allahu, oprosti mi. Moj Gospodaru, mogao sam učiniti još više, ali nisam, stoga mi oprosti. Moj Gospodaru, oprosti moje pogreške i prestupe, Ti zaista mnogo praštaš i Ti voliš oprost, pa molim Te da mi oprostiš.”

Ne znam hoće li zaplakati svi oni koji nisu postili i bili u džamiji u ovom ramazanu,  opravdano ili neopravdano (Allah najbolje zna svačije stanje) trebaju zanati da ipak ramazan poručuje” Onaj ko je propustio priliku u mojim danima, neka je nadoknadi u drugim! Neka svi znaju da su vrata pokajanja širom otvorena  pa ako su ove rede su ostali zavedeni da ne dozvole da budu obmanjeni i drugi put!: ''Onaj ko kakvo zlo učini ili se prema sebi ogriješi pa poslije zamoli Allaha da mu oprosti – naći će da Allah prašta i da je milostiv.'' (En-Nisa, 110)

Treba malo razmisliti i o kvalitetu naših ibadeta i nijetu sa kojim smo nešto počinjali i činili u ramazanu i poslije njega. Davno je rečeno ''Mnogi grijesi koji donose poniznost i skrušenost bolji su od pokornosti koja vodi oholosti i veličini.'' Zato, ako nepostači priznaju svoj grijeh i donesu odluku da će se popraviti, imaju pravo da se Allahu obrate pokajanjem. A što se tiče onih oholih koji misle da su lišavanjem hrane i pića ispunili sve svoje obaveze i dužnosti prema Tebi, ali se za vrijeme posta nisu odvikli od ogovaranja i drugih pogubnih grijeha, oni, uistinu, griješe. Pokajanje je daleko od njih, jer oni čak i ne smatraju da su griješni.

Postoji jedna arapska izreka koja kaže: Lejsel-'idu limen lebisel-džedid innemal-'idu limen ta'atuhu tezid, što znači Nije Bajram ili slavlje onome ko obuče novo odjelo za bajram, nego je slavlje za onoga čija se pokornost Allahu povećala. Taj treba da se raduje uz Bajram, a ostali treba da grizu prste iz žaljenja za propuštenim. Zijaretimo večeras naše džamije u što većem broju da jadnice ne postanu garibi ne plaču što nas nema. Isto tako nagizdajmo se sutra uoči Bajrama i s veseljem klanjajmo zadnju jaciju u ovom ramazanu.

A što se gosta-musafira sa početka ove priče, znajte dobro da je ramazan pravi i hairli gost. Pravi gost se bome ne ispraća praznih ruku i samo mahanjem i selamima nego i vrijednim poklonima. Vrijedni poklon za našeg plemenitog gosta je sadekatul-fitr. On čisti naš post, on čisti naše duše, on čisti naša djela. Sadekatul fitr možemo podijeliti sve do jutra pred klanjanje Bajram namaza.

Gospodaru naš, očisti naša srca i zbliži ih! Daruj nam mnogo ramazana i učini da naš život bude u zadovoljstvu Tebi, o Najmilostiviji. Odagnaj od nas zulum, zavist, i neprijateljstvo naših dušmana i budi nam zaštitnik i pomagač. O kako si Ti divan Zaštitnik i divan Pomagač!
Uzvišeni i Premilostivi Bože, primi sva naša dobra djela, koja smo činili u ramazanu! Nemoj nam Molimo Te uskrati nagradu postača. Amin!