O LIJEČENJU DUŠA I ISPRAVLJANJU LOŠIH NAVIKA - dio 12.

Priredio: Nijaz SALKIĆ

 U ime Allaha Milostivog, Samilosnog!

Moj Bože, olakšaj, o Plemeniti!

O piscu ove knjige

Ebu Muhammed ibni Ali ibni Ahmed ibni Seid Ibni Hazm, šeriatski pravnik iz Endelusa, neka ga Allah obaspe milošću Svojom, kaže: Hvala Allahu na neizmjernim dobrotama i darovima! Neka je Allahov salavat na Muhammeda koji je Njegov rob i pečat vjerovjesnika i poslanika Njegovih! Činimo pribježište Uzvišenom priznavajući da sam bez moći i snage, pa molim od Njega pomoć da me sačuva od svih strahota i neugodnosti na ovom svijetu, a da me na onom svijetu izbavi od svakog straha i teškoće!

    Ja sam u ovoj knjizi sabrao mnoge misli koje mi je tijekom vremena i promjenom njegovih stanja darivao Darovatelj razboritosti omogućivši mi razumijevanje mijena sudbine i sagledavanje njezinih očitovanja. Utrošio sam u to najveći dio svoga života dajući uvijek prednost sakupljanju toga putem čitanja i razmišljanja nad svim ostalim užicima za kojima teži većina ljudi i nad skupljanjem viška imetka. Istovremeno sam ovom knjigom prezreo sve što sam od toga bio dokučio da bi Allah džellešanuhu dao da se njom okoristi svaki onaj koga odabere od robova Svojih, a do koga ona dođe. Za ovo što sam sastavljajući je svoju dušu zamarao i trud ulagao jer sam dugo vremena samo njom zaokupljen bio neka je čitalac prihvati drage volje. Ja je njemu tako i posvećujem. A kada je dobro prouči i Allah džellešanuhu omogući da se njom okoristi uvjeriće se da mu je to bolje od svih riznica blaga i svakog drugog imetka. Ja se za sve to nadam najvećoj nagradi kod Uzvišenog, jer je moja namjera (nijjet) bila učiniti ono čime će se moći koristiti robovi Allahovi i što će popraviti ono što se od njihova moralnog ponašanja iskvarilo i iscijeliti bolest duša njihovih.

U svemu ovom ja samo Allaha u pomoć prizivam!

O PRIJATELJIMA, PRIJATELJSTVU I SAVJETU

         Ne prenosi svome prijatelju ono što će ga zaboljeti i od čijeg upoznavanja nema koristi. To je manir pokvarenjaka. Nemoj ni kriti od njega ono čije nepoznavanje bi mu štetu donijelo. To je manir onih koji čine zlo.

         Ne veseli se pohvali za ono što se ne nalazi u tebe, pa da se time poveća tvoja tuga. Jer to je nedostatak tvoj koji drugima skreće pažnju na sebe, čini da se čuje za njega. A zatim ti time postaješ predmet ismijavanja i poruge. Samo glupaka i maloumnog to može zadovoljiti.

         Nema ničega lošega u tome ako te se kori zbog nečega što se ne nalazi kod tebe. Naprotiv, neka te to raduje jer je to tvoja vrlina koja se otkriva drugima. Raduj se ako se u tebe nalazi ono što zaslužuje pohvalu, svejedno hvalili te ili ne hvalili. A tuguj ako ima pri tebi nešto što zaslužuje prijekor, svejedno korili te ili ne korili zbog toga.

         Ako neko čuje nešto loše o ženi svoga prijatelja, neka ga uopće ne obavještava o tome, pogotovo ako je onaj koji to govori poznat kao kritizer, klevetnik, pričalica i vatreni samobranilac koji želi da bude što više njemu sličnih među ljudima. A toga je zaista dosta. Ukratko, potrebno je da čovjek govori samo istinu. Međutim, ne zna se često da li govornik iznosi istinu ili laž. Posebno je u  vjeri to velika stvar.

          Pa ako čuje nešto tako, saznavši još uz to od drugih i obavještenih da za to postoji opravdana osnova i da to ne dolazi samo od jednog čovjeka, ili ako osobno ustanovi pravu istinu toga, ali nije kadar uvjeriti u to svoga prijatelja, onda neka mu to kaže nasamo i to blago, riječima: Žena je dosta, a ti zaštiti svoju kuću bedemom, odgoji porodicu, kloni se toga i toga i ogradi se od toga i toga. Pa ako on primi savjet i bude se ogradio od toga, našao je svoju sreću. Ako pak vidi da se on, unatoč tome, ne ograđuje i ne poklanja tome nikakvu pažnju, prestaće da mu to govori, ne izustivši više ni jednu riječ, dok će i dalje nastaviti prijateljovati sa njim. Jer to što on ne priznaje njegove riječi za istinite nema razloga da ga se ostavi.
        Ako pak on sazna pravu istinu i bude kadar uvjeriti svoga prijatelja u najveći dio istine u koju se osobno uvjerio, onda mu je dužnost izvijestiti ga o tome da bi i on imao jasnu predstavu o tome. I tada, ako to izmjeni, dobro je, a ako ne promjeni ništa, onda će ga napustiti jer u druženju sa njim nema više nikakva dobra pa prema tome ni potreba za njim.

          Ulazak nekog muškarca krišom u tuđu kuću dovoljan je dokaz zla i za to nije potreban nikakav drugi dokaz. Isto je i sa ulazkom žene krišom u kuću drugog muškarca. Tražiti u ovom slučaju svjedočenje dvojice svjedoka više je nego dokaz maloumnosti. Dužnost je takvu ženu izbjegavati i od nje se u svakom slučaju udaljiti.

Po nekim svojim moralnim osobinama ljudi se svrstavaju u devet skupina:

·       Skupina koja hvali u prisutnosti, a kudi u odsutnosti. To je osobina licemjera i kritizera, i ova vrsta morala vrlo je raširena među svijetom i dominira.

·       Skupina koja kudi u prisutnosti i odsutnosti. Ovo je karakteristika zajedljivih i drskih kritizera.

·       Skupina koja hvali u prisutnosti i odsutnosti. Ovo je osobina laskavaca i častoljubivaca.

·       Skupina koja kudi u prisutnosti, a hvali u odsutnosti, što je osobina maloumnika i budala.

        Samo se kreposni suzdržavaju od hvale i kuđenja u prisutnosi, a izriču pohvali za dobro u odsutnosti ili se sustežu od kuđenja. Što se tiče onih koji ukazuju na nedostatke, a nisu ni licemjeri ni drski, oni se sustežu od hvaljenja i kuđenja i u prisutnosti i u odsutnosti.

        Svaku od nabrojanih skupina imali smo priliku upoznati i iskusiti. Kada savjet pružaš, čini to na osami i blagim riječima. Ne pripisuj drugome korenje onoga kome se obraćaš pa da budeš od onih koji prenose tuđe riječi (nammam). Ako tvoj savjet bude grub onda će zavoditi i odbijati, umjesto da pridobija. A Allah džellešanuhu kaže: „I recite mu blagu riječ...!“ Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, je rekao: „Ne rastjeruj!“

        Ako pak svoj savjet uslovljavaš njegovim prihvatanjem, ti si nasilnik. A može ti savjet biti i pogrešan pa će ispasti da zahtijevaš prihvatanje svoje pogreške, a napuštanje onoga što je ispravno.

        Sve ima neku korist. Ja sam se okoristio izuzetno mnogo prepirući se sa neznalicama. Tako se razgorjela moja priroda, rasplamsala moja mašta, zaživjela moja misao i razgranala moja aktivnosti, a to je rezultiralo vrlo vrijednim dijelima. A da neznalice nisu raspirili ono što je u meni mirovalo i raspalili ono što se u meni skrivalo, ne bi napisao ni ta djela.

        Ne uspostavljaj ženidbene veze sa prijateljem niti s njim vrši kupoprodaju. Uvjerili smo se da ova dva vida odnosa dovode do kidanja veze prijateljstva, mada neupućeni tvrde da se na gornji način ta veza samo učvršćuje, što je očita pogreška.

        Spomenute dvije vrste ugovora nalažu da svaka ugovorna strana teži postići u tome svoj udio, jer su u ovom slučaju vrlo rijetki oni koji daju prednost drugoj strani. A kad god svako teži postići ono što mu pripada, neminovno dolazi do prepirke, koja sa svoje strane uništava svaku ljudskost...

Uskoro slijedi nastavak: O VRSTAMA LJUBAVI, inšaAllah!