BAJDALA STALA IČKIJA OSTALA

Nijaz SALKIĆ

Kažu da je altiparmak sretan čovjek. Misle ako ima nečega viška da je u tome hasna i hajr. Ovaj današnji kavm ima ičkije više nego aška. Ako je i neko i ašik taj ašikluk je većem naheren premu šerluku.

Helem, kajmekamluk se rašehatio po Bosni. U svakoj većoj čaršiji stoluje po jedan kajmekam. Oko valije i kajmekama na minderima zasjele age, begovi, zaimi i kavazi. Svi vladaju a goleme se pare troše. Sitna raja kuka, trpi i stenje.

      Svi bi bezi bili a agaluke i begluke niko ne ore, ništa se ne sije, nejma spahiluke ko da kopa kosi  i žanje. Mahluka nejma više kao prije a silni mahlukat bi da lijepo posijeli, da akšamluči, lijepo da pojede i popije. Teško je dvoje sastaviti zajedno. Ako ima hljeba, soli će belni zafaliti.

     Bosna je odgrađena avlija. U toj avliji se raspojasali hajduci, hrsuzi i jabandžije. U Bosnu ulazi ko hoće i kada se kome prohtije. Povazdan i svaki dan dolaze nepozvani musafiri bez najave, izuna i kucanja. Bosanska raja stalno nješto pogleda. Iščekuju ljudi sahiju i hairli habere. Ubehutila se raja čekajući ćage-bujruntiju da napokon izađe iz bosanskog zatvora.

    Mavi ćageta izgleda neće biti. Visoki veziri u Sarajevu i veziri oko njega pjevaju narodu uspavanke o boljim danima, k'o da je raja mala beba u bešici pa će sa malo mlijeka ušutjeti. Ljuljušakaju oni bosankog insana a on se ubehutio pa i ne plače. Veziri znaju dobro, dok narod šuti i spava za sve kajmekame, vezire, age i begove, zaime i kavaze biće dovoljno bajdle i džabice.

    Upamet!

Manje poznate riječi

Altiparmak m (tur.) šesto; čovjek sa šest prstiju na ruci. Otud prezime Altiparmaković. < tur. alti parmak »šest prsta«.

Kajmekam, kajmakam. –ama m (ar.) zastupnik vezira ili valije  u jednom upravnom području ili nekoj dužnosti; sreski načelnik. – »pa me daje kajmekamu / neću joj ga ja«. (GZM 1909 585).

Mahluk, pl.  Mahlukat, -ata m (ar.) stvorenje, živo biće; životinje. – »… da je to gospoja upraviteljka izvadila iz kake zoologije ili ti nauke o mahlukatu« (Zembilj II 116). mahluk < ar. mahluq »stvoren« (part. pas. Od halaqa, halq »stvoriti«).

Ičkija f (tur.) 1. Alkoholno piće. 2. Strast za nečim.

Saija, sahija m (ar.) glasnik, vjesnik, knjigonoša. – »otlen tebi saiju spremiti« (K. H. I 120); »Osman pašu sustigla sahija, / sustigla ga na prvom konaku« (I. Z. I 175). < tur. sai < ar. sai.

Bajdla f  (pers.-ar.) džabica, ono što se dobiva badava; pljačka. - »Ako želi imati meda i masla, mora i kadija kupiti za novce kao i svi drugi, jer je bajdala već prestala« (Nar. bl. 242). Izv. od badava (v.): »bajdava«, a potom »bajdala« (dodavanjem »j« i pretvaranjem glasa »v« u »l«).

Iz knjige »U amanet za selamet«, Nijaza Salkića

NEKAD NAS JE PUNA KUĆA BILA

 Nijaz SALKIĆ

Kuća bosanska je krasna još ako je čardaklija ili sa odžakom, ma lijepa je i ona obična na četiri vode što je zasjela na sredini avlije. Znate li vi narode moj šta je to naša avlija. Bosanska avlija je predvorje džennetsko. Ona ti je cvijetna i svijetla od šarenila alkatmera, đulova, zambaka, jorgovana, jasmina i hadžibega. Ona ti je i hladovita od hlada rodnih šeftelija, i od rodnih grana najljepših majevičkih šljiva savki i krušaka jeribasmi i jabuka šadićki. Te kuće su krasile naše mahale natiskane jedne uz druge. Spajao ih je uski sokak i bezbroj putića koji su spajali a ne razdvajali ljude u mahali.

      Ma lijepa je naša avlija pa makar u njoj i nejmalo mlogo cvijeća i mnogo kaldrmisanih stazica i okrečenih riječnih kamenova poredanih u grozdu da štite nježne stabljike bosioka, maćehica i lala. Naša nekadašnja bosanka avlija je imala jedno bogastvo više. U avliji se iskupljalo naše bosansko blago, to su bili domaćini i njihova čeljad. Zar je išta više mirisalo od kahve koja se pila pod grožđem u hladu tunja. Za kahvom je sjedio djedo i nena (majka), babo i mama, amidža i strina, a oko njih su lijetala dječurlija, unuci i unuke proseći onim nevinim dječijim okicama bar četvrtinu kocke šećera da im djedo jal' nena hite ili pruže iz ruku.

     Nekad nas je puna kuća bila. Nije to ni bila neka kuća ozidana sitnom ciglom. Većinom smo potekli iz kuća ćerpičara i šeperuša što su ih naše majke mazale po vanjskim zidovima i uljepšavale uoči Bajrama smjesom od blata i baljege da budu ljepše. Kažem nisu to bile stilske kuće niti je  u njima bilo stilskog namještaja. Brate mili, sejo draga,  živjelo se zadovoljno i u stilu sretnih ljudi bosanskih, čak toliko lijepo da su tada nastajale najljepše junačke i pjesme sevdalinke.

MIMBERA-VRIJEME JE HADŽDŽA

Nijaz SALKIĆ

الْحَمْدُ لِلَّهِ  رَبِّ الْعَالَمِينَ، نَسْتَعِينُهُ وَنَسْتَغْفِرُهُ، وَ نَسْألُهُ الكَرَامَةَ فِيماَ بَعْدَ الْمَوْتِ لَنَا وَ لِجَمِيعِ الْمُؤْمِنِينَ. وَنَعُوذُ بِاللَّهِ مِنْ شُرُورِ أَنْفُسِنَا وَ مِنْ سَيِّئاتِ أعْمَالِنَا. مَنْ يَهْدِهِ اللَّهُ فَلاَ مُضِلَّ لَهُ وَمَنْ يُضْلِلْ فَلاَ هَادِيَ لَهُ.

وَأشْهَدُ أنْ لا إِلَهَ إِلاّ اللَّهُ وَحْدَهُ لاَ شَرِيكَ لَهُ، وَأَشْهَدُ أنَّ مُحَمَّدًا عَبْدُهُ وَرَسُولُهُ، أرْسَلَهُ بِالْحَقِّ بَشِيرًا وَنَذِيرًا وَ سِرَاجًا مُنِيرًا لِيُنْذِرَ مَنْ كَانَ حَيًّا وَ يَحِقَّ الْقَوْلُ عَلىَ الْكَافِرِينَ. صَلَّى اللهُ تَعَالىَ عَلَيْهِ وَ عَلَى آلِهِ الطَّيِّبيِنَ الطَّاهِرِينَ، وَ أصْحَابِهِ الْكِرَامِ الْهُدَاةِ الْمُهْتَدِينَ، وَ سَلَّمَ تَسْلِيمًا كَثِيرًا. نَسْأَلُ اللَّهَ رَبَّنَا أَنْ يَجْعَلَنَا مِمَّنْ يُطِيعُهُ وَيُطِيعُ رَسُولَهُ وَيَتَّبِعُ رِضْوَانَهُ وَيَجْتَنِبُ سَخَطَهُ. يَا خَيْرَ الْمَسْئُولِينَ وَ يَا خَيْرَ الْمُعْطِينَ.

بِسْمِ اللَّهِ الرَّحْمَٰنِ الرَّحِيمِ

U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog! 

      ''Hvala Allahu dželle ša'nuhu. Njemu se zahvaljujemo, od Njega pomoć i oprost tražimo. Njemu se utječemo od mahana i ružnih djela svojih. Onoga koga Allah na pravi put uputi, niko ga u zabludu ne može odvesti, a onoga koga On u zabludi ostavi niko ga na pravi put ne može izvesti. Svjedočimo da je samo Allah bog i da je Muhammed Njegov rob i Njegov Poslanik, koga je On uistinu poslao da radosnu vijest donese i da opomene prije nego što nastupi Sudnji čas.

      

Allah, dž.š., u 18. suri (Ali Imran / Imranova Porodica) u 96. ajetu kaže: 

  بِسْمِ اللَّهِ الرَّحْمَٰنِ الرَّحِيمِ

  إِنَّ أَوَّلَ بَيْتٍ وُضِعَ لِلنَّاسِ لَلَّذِي بِبَكَّةَ مُبَارَكًا وَهُدًى لِّلْعَالَمِينَ.

         Prvi hram sagrađen za ljude jeste onaj u Mekki, blagoslovljen je on i putokaz svjetovima.

       A zatim, danas je petak, 29. oktobar 2010., ili  21. zu-l-ka’de, 1431. hidžretske godine. Ovo je četrdeset treća džuma u novoj hidžretskoj godini. Cijenjeni džemaate, draga braćo i sestre, esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuh!

       Doista se nalazimo se u mjesecu zu-l-ka'detu koji je prethodnik mjeseca hadždža i hadžija. U danima koji slijede mogli bi se svi ljudi okoristiti momentima koje njedre ovi dani. To bi nam svima hasne donijelo na dunjaluku a bezbeli na ahiretu. Širom planete Zemlje odjekuju telbijje, a hore se tekbiri, tehlili i tahmidi. Milioni ljudi su okupljeni oko Allahovog poziva i u halkama po džamijama i kućama se prisjećaju Ibrahima halilullaha.Svako od nas je nekoga ispratio ili čeka da isprati svoga delegata na najveći kongres muslimana koji se održava u gradu svih gradova, u Mekki.

Uzvišeni o tom gradu i o prvom hramu veli:

فِيهِ آيَاتٌ بَيِّنَاتٌ مَّقَامُ إِبْرَاهِيمَ ۖ وَمَن دَخَلَهُ كَانَ آمِنًا ۗ وَلِلَّهِ عَلَى النَّاسِ حِجُّ الْبَيْتِ مَنِ اسْتَطَاعَ إِلَيْهِ سَبِيلًا ۚ وَمَن كَفَرَ فَإِنَّ اللَّهَ غَنِيٌّ عَنِ الْعَالَمِينَ .

U njemu su znamenja očevidna – mjesto na kojem je stajao Ibrahim. I onaj ko uđe u nj' treba biti siguran. Hodočastiti Hram dužan je, Allaha radi, svaki onaj koji je u mogućnosti; a onaj koji neće da vjeruje – pa, zaista, Allah nije ovisan ni o kome. 

     Allah Uzvišeni navodi ovdje da je prvi hram uopće koji je podignut za ljude da ibadet čine i obrede obavljaju, da oko njega obilaze, klanjaju prema njemu i kod njega se povlače u osamljenost, "onaj u Beki", tj. Kabi, koju je izgradio Ibrahim el-Halil, a.s. Zanimljivo je da  jevreji i kršćani Ibrahima a.s. smatraju svojim uzorom i vjeruju da su baš oni pripadnici i baštinici njegovog puta i njegove vjere, iako ne hodočaste Hram koji je on sagradio po zapovijedi Allahovoj, pozivajući ljude da ga posjećuju. 

     Zato, Allah Uzvišeni kaže: Kaba je "kao blagoslov", tj. koji je podignut kao blagoslov i "putokaz svjetovima". Imam Ahmed navodi predanje od Ebu-Zerra, r.a., koji kaže: - Upitao sam: "Allahov Poslaniče, koji je hram prvi podignut?", pa je odgovorio: "Sveti hram (Kaba)!" Zatim sam priupitao: "Koji poslije toga?", pa je rekao: "Krajnji hram" (Mesdžidul-Aksa). Upitao sam: "Koliki je vremenski period između njih?" "Četrdeset godina", kazao je on. Zatim sam još upitao: "Koji je poslije?", pa je rekao: "Ali ti, klanjaj gdje te zatekne vrijeme namaza, jer sve ostalo je mesdžid!" Navode El-Buhari i Muslim.  Ibn Ebi-Hatim prenosi predanje od Halida ibn Ar'are, koji kaže: "Neki čovjek je ustao i upitao Aliju, r.a.: Hoćeš li nam govoriti o Hramu? Da li je to prvi hram koji je podignut na Zemlji?" On je rekao: "Ne, ali to je prvi hram koji je podignut i u kome je blagodat i mjesto gdje je Ibrahim stajao - 'Mekamu-Ibrahim'. Ko u njega uđe, siguran je!"

 

     Znači, prvi hram je sagrađen "...onaj u Beki". Riječ , prema poznatim predanjima, jedan je od naziva Meke. Za Meku se, inače, spominje više naziva, kao što su: Meka, Beka, Drevni hram (El-bejtul-Atik), Sveti hram (El-bejtul-Haram), Sigurni Grad (El-beledul-Emin), Majka gradova (Ummul-kura) i drugi.

     Ko je dužan ići na hadždž?

    Mnogo se danas piše, govori i raspravlja o (ne)potrebi odlaska na hadždž. Ko pravilno razumije vjeru on obavi hadždž prvom pogodnom prilikom. Ko puno zapitkuje i raspravlja, u koga je tanka vjera on izmišlja 100 opravdanja i zamjena za hadždž. Vaga za vjernika je vjera a vjera je sadržana u Allahovim riječima i praksi Božijeg poslanika s.a.v.s.

    Allah Uzvišeni veli:

 "Hodočastiti Hram, radi Allaha, dužan je svako ko bude u mogućnosti do njega doći."

      Postoje brojni hadisi koji ukazuju da je hadždž jedan od temelja i osnovnih dužnosti u islamu, o čemu postoji i konsenzus među muslimanima. 

     Džabir, r.a, prenosi da je Allahov Poslanik (s.a.v.s.) rekao: Doista je Ka'ba jedan od stubova islama, pa ko izvrši hadž ili umru on zadobije garanciju kod Allaha: ako umre – uvede ga u džennet, a ako ga vrati njegovoj porodici – vrati ga sa nagradom i plijenom! 

Džabir, r.a, prenosi da je Resulullah (s.a.v.s.) rekao: Za primljen hadž kod Allaha ne postoji druga nagrada izuzev Dženneta! Prisutni su upitali: Koji je to primljeni hadž, Allahov Poslaniče? Odgovorio je: U kome je hadžija dijelio hranu potrebnim i obraćao se drugima lijepom i prijatnom riječju! U drugom rivajetu stoji: ...i nazivao ljudima selam!

     Abdullah b. Abbas, r.a, prenosi da je Vjerovjesnik (s.a.v.s.) rekao: Svaki dan Allah spusti na hadžije u Mesdžidu-l-haramu 120 milosti: 60 za one koji tavaf čine, 40 za one koji klanjaju i 20 za one koji posmatraju!

     Prema samom tekstu i konsenzusu islamskih učenjaka, dužnost hadždža za muslimana pod obavezom (mukellef) je jednom u životu. Imam Ahmed navodi predanje od Ebu-Hurejre, r.a., koji kaže: - Govorio nam je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, slijedeće:  "O ljudi, hadždž vam je strogo naređen, pa ga obavljajte!" Tada je jedan čovjek rekao: "Je li to svake godine, Allahov Poslaniče?" On je šutio dok ovaj to nije ponovio tri puta, a zatim je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Da sam rekao: 'da', bili biste obavezni, a to ne biste mogli učiniti!" Zatim je dodao: "  Pustite onako kako sam vam ostavio, jer prije vas su propali oni koji su puno pitali i nisu se slagali sa svojim vjerovjesnicima! Ako vam nešto naredim, učinite to prema svojim mogućnostima, a ako vam nešto zabranim, napustite to!" Prenosi Muslim. U dva "Sahiha" navodi se hadis koji prenosi Ibn-Džurejdž od Ata ibn Džabira, a on od Surake ibn Maljka, koji je rekao: "Allahov Poslaniče, je li ovaj naš hadž zajedno s umrom (temettu) samo za ovu godinu ili zauvijek?"  "Ne za ovu godinu, nego zauvijek!" 

     U drugom predanju stoji: "...nego za vijeke vjekova!" Ebu-Isa et-Tirmizi navodi predanje od Ibn-Omera, r.a., koji kaže: - Jedan čovjek je ustao i rekao Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem: " Ko je hadžija, Allahov Poslaniče?" Odgovorio mu je: " Razbarušen i neuredan!" Zatim je ustao drugi i zapitao: " Koji hadž je najvredniji, Allahov Poslaniče? " Njemu je odgovorio: " Krcat i bučan! " Treći ga je zapitao:  " A šta je to 'sebil', Allahov Poslaniče? " Pa mu je rekao: " Opskrba i jahalica... "  Ahmed ibn Hanbel prenosi od Ibn-Abbasa, koji kaže: - Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: "Požurite na hadž, tj. hadž koji je obavezan, jer niko od vas ne zna šta mu se može desiti!" Ahmed, također, prenosi od Ibn-Abbasa, koji kaže: - Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: "Ko želi obaviti hadž neka požuri!" Prenosi Ebu-Davud. 

 

     Zato vjernici ne raspravljaju puno o obavezi hadždža. Bezvrijedne su diskusije o tome da li je bolje izgraditi kakvu česmu, nasuti kaljavu cestu ili podići ćupriju preko kakva potoka nego ušteđeno potrošiti za hadždž. Znajmo da je hadždž obaveza kada budemo u mogućnosti obaviti ga, nema nikakva izgovora da se ne bi ta obaveza i  izvršila. Ko porekne dužnost hadža, on je nevjernik i Allah nema potrebe za njim.

 

Zato Uzvišeni i veli:   "A ko ne vjeruje - pa Allah je, doista, neovisan o svjetovima!" 

Dova     

              Gospodaru naš, sačuvaj nas i one koji hodočaste dva harema. Sačuvaj putnike od strahota kopnenog puta, kao i one koji putuju morem i one koji putuju letjelicama. Milostivi Gospodaru, onima koji žele obaviti hadždž a nisu to u mogućnosti olakšaj da ga obave, a onima koji su ga obavili olakšaj da ga ponovo obave.

              Milostivi Gospodaru, usadi nam više ljubavi prema našim džamijama i onima koji nas vode na pravi put. Učini da volimo džamiju, džemat i da jedva čekamo dolazak dana petka i džume u njemu. 

            Primi naše pokajanje, oprosti grijehe nama, roditeljima našim, našim umrlima i svim muslimanima, i naša posljednja dova je: الْحَمْدُ لِلَّهِ رَبِّ الْعَالَمِينَ  Hvala Allahu gospodaru svih svjetova i neka je salavat i selam na Allahovog Poslanika Muhammeda, s.a.v.s.

Literatura: Tefsir Ibni Kesir, Rijadus-Salihin 

DVIJE DRUGARICE

Nijaz SALKIĆ

SVEKRVA I SNAHA

Čitamo o veselju i najvećoj radost za roditelje kada dočekaju da mlada prekorači njihov kućni prag. Sve se prebrodi i izdrži, uključujući šerbe, pilav pa sijaset sofri i pohoda. Kada se svirka stiša, mahala i džemat se pretvore u veliko uho i kradom ispodoka gledaju kako se ukućani slažu i podnose. Nije šala, strano čeljade i tuđin je ušao u kompaktnu porodičnu zajednicu.

Ako je mlada dobro upamtila savjete svoje majke trebala bi biti mudra, bar u početku pa se dobro uklopiti u novi 'kolektiv'. Bezbeli da je i svekrva pametna žena pa u u medenim mjesecima gleda 'kroz prste' novopečenoj mladi, jer i vlada i njen premijer dobiju 100 dana da se naviknu, i da u tom periodu ne trpi kritike za eventualne greške. Ima porodica u kojima svako radi svoj posao i sve funkcioniše k'o u kakvoj prvorazrednoj firmi. U toj kući mlada je nova kćerka a svekrva druga mati. U ovoj priči i na slici su mlada i svekrva živjeli u slozi i napretku.

Ne daj Bože da je drugačije!

MLADA I RUHO

Nijaz SALKIĆ

Najveća radost za roditelje je dočekati da mlada prekorači kućni prag. Uvijek je bilo lakše ženiti nego udavati. Udavati svoje dijete za roditelje znači gubiti drago čeljade iz kuće ili ga udaljiti od očiju, da srce kuka a oči vehnu. Helem sa mladom je u kuću dolazilo i ruho uglavnom u sehari a od 'jačih' famelija i ruho u kolima. Dok se mlada vozi u istim kolima sa mladom sjedi samo njezina jengija i koji njezin bliži rođak. Iza svatova idu kola u kojima se u sanducima vozi djevojačko ruho. I ta su kola pokrivena čohom i boščalucima. Ako mlada ne vozi sa sobom ruha, može ga ili pred sobom poslati ili će iza nje doći.

Običaji se po našoj domaji Bosni u detaljima razlikuju kod Bosanaca triju vjera i običaja. Negdje se kad se dođe pred mladinu kuću morala ispoštovati posebna procedura otkupa sanduka. Sanduk - komora - ruho - seksena se trebao otkupiti od čuvara. Kad bi se sanduk, nakon određenih natezanja i cjenjkanja otkupio svi ulaze u mladinu kuću gdje slijedi gozba. Potom se ruho uredno spakira, a konj ili kola se posebno nakite. Na konja su se već od kuće metnule ''brozve'', ali se sad na jaku meće ručnik i šarenih papira. 

Opet negdje je sehara bila glavno spremište ruha. Jedna nana priča da je seharu je od svoje majke, jer nije imala više čime da me daruje. »Tu se nalazi moje ruho, koje sam godinama vezla. U svakom cvijetu uvezeno je par uspomena. Jer djevojačko ruho je najveći miraz, a sadrži vrijeme, mladost i uspomene. Ovaj jastuk (pokazuje rozi jastuk uz blagi osmjeh) vezla sam cijele zime. Jelek sam naslijedila od svoje nane i star je 200 godina. Sve ovo što vidiš treba da čuvaš i da znaš, da dok ima ovoga, biće i nas...“

Opet kod drugih nije bilo sehare ali je bio sanduk u koji se stavljalo ruho i mnogo koješta. »Sanduk je bio izrezbaren i posebno obojen, a iznutra je imao posebnu manju laticu u koju su se stavljali sitni predmeti. Sadržaj sanduka činilo je djevojačko ruho: čerme, šotane, gaće, čorapi, terluci, opanci, meculeti, pregljača, čilimarica, košuljci, a u latici bi bile igle za šivanje, šilo i opančarica, igle za pletenje, ponekad malo pomade i ogledalce i sl. U drugom dijelu koji se zvao bala nalazili su se: Gunjevi, biljci, rutaši, vriće, obične zobnice, darovi za svatove i ostalo što je mlada prikupila. Pored ovoga komoru su sačinjavali i predmeti kućne uporabe, a nezaobilazni su bili: kudilja, grebene, gargaše, pratnjača, srp, metla, a u posljednje vrijeme regali, ležaji, fotelje i sl.«

Nisu isti običaji  slanja ruha, niti su istog kvaliteta sehare i sanduci bili na selu i u čaršiji.

TAMO DOLE NIZ MAHALU

Nijaz SALKIĆ

Čovjek radi cijelog života. Sve dok ga zdravlje služi insan mašta da će jednom malo ohaniti i u penziju stići, sa svojim narodom sjediti i koju kahvu popiti. Eh, kada starost čatiše čovjek se pravo baildiše. Stari dani su slični jesenskoj ćeresti. Nekada  je jesen ljepša od proljeća a često zna biti  gora od najljuće zime. 

Helem kod starijih ljudi se sevapa more zaraditi. Ostarjele insane asli treba poštivati, s njima u eglenu stupati,  koju kahvu popiti i od njih štošta pameno čuti. U Vražićima ima jedan dobar Bošnjanin Hamza (Hamdija) Sivčević s kojim je je korisno stati i dobro ga poslušati i bezbeli koju mudru besjedu zapisati.

Zatekoh ga »kod Doma« kako sejri naslonjen na svoj štap koji mu pomaže da serbez i sa lahkoćom nosi svojih haman 80 godina života.

ALLAHOV DŽ.Š. STID PREMA STARCU

U jednoj od predaja stoji kako će se Allah, dž.š., na Sudnjem danu obratiti nekom starcu: „O robe Moj, uradio si to i to.“, a to će biti stvari koje se nisu smjele raditi. Starac će reći: „Nisam ih ja uradio.“, a bit će da ih je stvarno uradio, pa će mu Allah s.v.t.a. reći: „Uvedite ga u džennet!“ Na to će meleki koji su bili zaduženi za zapisivanje njegovih djela reći: „Gospodaru naš, zar Ti ne znaš da je to odista uradio?!“, a On će reći: „Znam, ali kad je porekao, zastidjeh se njegove sijede kose.“

   U komentaru ove predaje Ibn Arebi, k.s., kaže da kad Allah s.v.t.a., zastidjevši se roba i njegove sijede kose, njega poštuje, tad su ljudi među sobom još preči da tako postupaju.

    A koliko su samo muslimani spremni da jedni druge šikaniraju, omalovažavaju, pa čak i nevjernicima proglašavaju. Gdje je tu stid?!

(Semerkand (br. 6, juni 2009. god.)

UČENJE DO ZADNJEG UZDAHA

Ebu Jusuf, jedan od velikih učenika Imam-i Ea’zama Ebu Hanife, se jedne prilike jako razbolio. Njegov učitelj, Imami Ea’zam, ga je posjetio mnogo puta. Prilikom zadnje posjete, uvidio je da mu se stanje pogoršalo pa je proučio „istirdžu“ (tj. proučio je ajet sa značenjem „Svi smo Allahovi i Njemu ćemo se svi vratiti“).

    Poslije je ovako rekao:

- Poslije mene, gajio sam nadu za muslimane u tebe. Ako se tvojom smrti ljudima nešto dogodi, pored svega to će biti i smrt velikog znanja. Nakon nekog vremena Ebu Jusuf je ozdravio i oporavio se, spasio se bolesti. Tada do Ebu Jusufa dođoše pohvalne riječi Ebu Hanife prilikom njegove zadnje posjete. Zbog toga mu nefs (ego) poraste i on se za znanje i obrazovanje ljudi osloni na sebe. Osnovao je sam jedan medžlis za nauku, i napustio odlaske u medžlis njegovog učitelja Ebu Hanife.

   Kada se Ebu Hanife raspitao za njegovo stanje, čuo je da je Ebu Jusuf osnovao vlastitu grupu i da im on drži predavanja. Ebu Hanife je saznavši za ovo stanje, pozvao jednog vjernog hizmećara i rekao mu:

 - Idi u Ebu Jusufovu grupu i ovako mu reci: „Šta kažeš za ovakvog čovjeka; Jednom čistaču je dao odijelo da mu ga očisti za jedan dirhem. Kada je nakon nekoliko dana došao po odijelo, čistač poreče: „Kod mene nema ništa tvoje!“ Nakon nekog vremena vlasnik odijela je ponovo došao čistaču i ovaj put je dobio čisto odijelo. Da li u ovakvoj situaciji čistač ima pravo na isplatu?“ Ako on kaže „ima“, ti reci „griješiš“. Ako on kaže „nema“ ti opet reci „griješiš“.

   Čovjek je otišao kod njega i postavio mu pitanje. Ebu Jusuf je prvo rekao „ima pravo na isplatu“. Čovjek reče: „griješiš“, zatim Ebu Jusuf još malo razmisli pa reče „nema pravo“. Kada je opet dobio odgovor „griješiš“, ustao je i otišao Ebu Hanifi da ga upita za mišljenje.

    Dobio je ovakav odgovor:

 - Ako je čistač odijelo očistio nakon prisvajanja odijela sebi, nema pravo na isplatu, jer se računa da je odijelo očistio za sebe. Ako je odijelo očistio prije prisvajanja istoga sebi, onda mu treba isplatiti, jer će tada biti da ga je očistio za vlasnika.

Ko god misli da mu ne treba učenje, neka plače nad svojim stanjem!

Hatib el-Bagdadi: Tarihu-Bagdad (Bejrut, 1997), 13/348-49

MUNEBBIHAT – IBNI HADŽER EL-ASKALANI (21)

 Priredio: Nijaz SALKIĆ

 

Babus-suLASijji

Poglavlje sa izrekama od po tri savjeta

Ve kale džibrilu alejhis-selamu, ja muhammedu sallellahu alejhi ve selleme, 'iš ma ši' te  fe inneke mejjitun, ve ahbib men ši' te  fe inneke mufarikuhu, ve ea'mel ma ši' te fe inneke medž'zijjun bihi.

Rekao je melek Džibril a.s.:

»O Muhammede živi kako hoćeš, ali ćeš umrijeti; voli što hoćeš, ali ćeš se od toga rastati; i radi što hoćeš, a prema radu ćeš biti nagrađen."

Sa arapskog preveo: Hafiz Šemsudin Kavazović

MIMBERA-ČESTITIMA ZASLUŽENA NAGRADA

Nijaz SALKIĆ

الْحَمْدُ لِلَّهِ  رَبِّ الْعَالَمِينَ، نَسْتَعِينُهُ وَنَسْتَغْفِرُهُ، وَ نَسْألُهُ الكَرَامَةَ فِيماَ بَعْدَ الْمَوْتِ لَنَا وَ لِجَمِيعِ الْمُؤْمِنِينَ. وَنَعُوذُ بِاللَّهِ مِنْ شُرُورِ أَنْفُسِنَا وَ مِنْ سَيِّئاتِ أعْمَالِنَا. مَنْ يَهْدِهِ اللَّهُ فَلاَ مُضِلَّ لَهُ وَمَنْ يُضْلِلْ فَلاَ هَادِيَ لَهُ.

وَأشْهَدُ أنْ لا إِلَهَ إِلاّ اللَّهُ وَحْدَهُ لاَ شَرِيكَ لَهُ، وَأَشْهَدُ أنَّ مُحَمَّدًا عَبْدُهُ وَرَسُولُهُ، أرْسَلَهُ بِالْحَقِّ بَشِيرًا وَنَذِيرًا وَ سِرَاجًا مُنِيرًا لِيُنْذِرَ مَنْ كَانَ حَيًّا وَ يَحِقَّ الْقَوْلُ عَلىَ الْكَافِرِينَ. صَلَّى اللهُ تَعَالىَ عَلَيْهِ وَ عَلَى آلِهِ الطَّيِّبيِنَ الطَّاهِرِينَ، وَ أصْحَابِهِ الْكِرَامِ الْهُدَاةِ الْمُهْتَدِينَ، وَ سَلَّمَ تَسْلِيمًا كَثِيرًا. نَسْأَلُ اللَّهَ رَبَّنَا أَنْ يَجْعَلَنَا مِمَّنْ يُطِيعُهُ وَيُطِيعُ رَسُولَهُ وَيَتَّبِعُ رِضْوَانَهُ وَيَجْتَنِبُ سَخَطَهُ. يَا خَيْرَ الْمَسْئُولِينَ وَ يَا خَيْرَ الْمُعْطِينَ.

بِسْمِ اللَّهِ الرَّحْمَٰنِ الرَّحِيمِ

U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog! 

    ''Hvala Allahu dželle ša'nuhu. Njemu se zahvaljujemo, od Njega pomoć i oprost tražimo. Njemu se utječemo od mahana i ružnih djela svojih. Onoga koga Allah na pravi put uputi, niko ga u zabludu ne može odvesti, a onoga koga On u zabludi ostavi niko ga na pravi put ne može izvesti. Svjedočimo da je samo Allah bog i da je Muhammed Njegov rob i Njegov Poslanik, koga je On uistinu poslao da radosnu vijest donese i da opomene prije nego što nastupi Sudnji čas.

    

  Allah, dž.š., u 18. suri (Hud / Hud) u 3. ajetu kaže:     بِسْمِ اللَّهِ الرَّحْمَٰنِ الرَّحِيمِ          

 وَأَنِ اسْتَغْفِرُوا رَبَّكُمْ ثُمَّ تُوبُوا إِلَيْهِ يُمَتِّعْكُم مَّتَاعًا حَسَنًا إِلَىٰ أَجَلٍ مُّسَمًّى وَيُؤْتِ كُلَّ ذِي فَضْلٍ فَضْلَهُ ۖ وَإِن تَوَلَّوْا فَإِنِّي أَخَافُ عَلَيْكُمْ عَذَابَ يَوْمٍ كَبِيرٍ   -  Da od Gospodara svoga oprosta tražite i da se pokajete, a On će vam dati da do smrtnog časa lijepo proživite i svakom čestitom dat će zasluženu nagradu″

      

       A zatim, danas je petak, 22. oktobar 2010., ili  14. zu-l-ka’de, 1431. hidžretske godine. Ovo je četrdeset druga džuma u novoj hidžretskoj godini. Cijenjeni džemaate, draga braćo i sestre, esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuh!

          Vakat u kome živimo, obilježen je svakojakim nezadovoljstvima. Svakome nešto fali, većini nedostaje zaposlenje, onima koji plate imaju i primaju smeta sporo napredovanje na radnom mjestu. Bolesni se žale na skupo zdravstvo, poljoprivrednici na ministarstvo i niske otkupne cijene svojih proizvoda, profesori kukaju na nedovoljno vrednovanje svoga rada, uglavnom čovjek je nezadovoljan. Zato ljudi traže alternativne odgovore i izlaz za loše raspoloženje, za neprospavane noći i bolesti srca i psihe. Dok jednima na oči i na razum pada mrak drugi veselo trljaju ruke. Ljudi od magle,  'alternativci'  i mađioničari 21. vijeka koji pod plaštom liječenja većinom prodaju šarene laže, nude svoju 'pomoć' 24 sata, čak i preko telefona i internet mreže. Uzvišeni Allah s.v.t.a. daje odgovore, nudi lijekove i izlaz iz haotičnog stanja uma i razuma današnjeg kavma, Milostivi nudi lijek i rješenja svima koji hoće da poslušaju Njegove riječi:

وَأَنِ اسْتَغْفِرُوا رَبَّكُمْ ثُمَّ تُوبُوا إِلَيْهِ يُمَتِّعْكُم مَّتَاعًا حَسَنًا إِلَىٰ أَجَلٍ مُّسَمًّى وَيُؤْتِ كُلَّ ذِي فَضْلٍ فَضْلَهُ ۖ وَإِن تَوَلَّوْا فَإِنِّي أَخَافُ عَلَيْكُمْ عَذَابَ يَوْمٍ كَبِيرٍ   - Da od Gospodara svoga oprosta tražite i da se pokajete, a On će vam dati da do smrtnog časa lijepo proživite i svakom čestitom dat će zasluženu nagradu″, tj. naređeno vam je da stalno oprost i pokajanje tražite, za što će vam On  يُمَتِّعْكُم مَّتَاعًا حَسَنًا - ″dati da lijepo proživite″, na ovom svijetu, إِلَىٰ أَجَلٍ مُّسَمًّى وَيُؤْتِ كُلَّ ذِي فَضْلٍ فَضْلَهُ - ″do smrtnog časa i svakom čestitom dat će zasluženu nagradu″, tj. na budućem svijetu, kao što Uzvišeni kaže:

مَنْ عَمِلَ صَالِحًا مِّن ذَكَرٍ أَوْ أُنثَىٰ وَهُوَ مُؤْمِنٌ فَلَنُحْيِيَنَّهُ حَيَاةً طَيِّبَةً  - ″Onome ko čini dobro bio muškarac ili žena, a vjernik je, Mi ćemo dati da proživi lijep život.″(16:97)

      Recept koji nama nudi Uzvišeni Allah je sadržan uglavnom u: traženju oprosta kod Uzvišenog, pokajanju, čestitosti, činjenju dobra i u iskrenoj vjeri, imanu.

     Svakom čovjeku je svojstveno i u genima duboko usađeno da želi posjedovati novac, da rahat živi u vlastitoj kući, da bar jednom ponosno pogleda na imetak koji je zaradio i veselo odhukne govoreći, hvala Ti Bože što sam ovo upamtio da imam ovo što imam. Međutim, moramo znati da nećemo imati istinsku sreću, zadovoljstvo i spokojstvo dok ne budemo dijelili od onoga što nam je najdraže.

     U sahih - pouzdanom hadisu prenosi se: da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao Sa'du: "Nećeš ništa potrošiti ili podijeliti u ime Allaha, a da ne budeš nagrađen, pa čak i ono što potrošiš na svoju ženu.″ 

      U predanju Ebu Musaa, radijallahu anhu, stoji: "Ako to čovjek nije u stanju ispuniti, neka ljude poštedi svog zla jer je i to njegova sadaka." (Buhari, 3/307.)

      Ebu Zerr, radijallahu anhu, rekao je: "Rekoh: Allahov Poslaniče, koja su djela najbolja?' 'Vjerovanje u Allaha i borba na Njegovom putu', odgovori Poslanik. Upitah ga: Ako tako ne postupim?' 'Onda pomozi onome koji nešto izrađuje i poduči neznalicu', odgovori on. Ja ponovo upitah: 'Šta misliš ako nisam u stanju da nešto od toga ispunim?' 'Poštedi ljude od svog zla, ta to ti je sadaka."' (Muslim, 84)

      U Musnedu kao i u Sunenu Ibn Madže se od Burejda, radijallahu anhu, prenosi merfu predanjem da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Ko sačeka nemoćnog dužnika, za svaki dan će imati nagradu sadake sve dok ne dođe rok otplate, a kada taj dan dođe pa mu produži rok, za svaki taj dan imat će nagradu kao da je iznos duga podijelio u sadaku." (Ibn Madža, 2418)

      Dobročinstvo prema stoci također je sadaka. Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, potvrdio je to, kada su ga upitali o napajanju stoke, te je rekao: "Za svako živo biće dobit će se nagrada."( Buhari, 5/40. i Muslim, 2244.)

      Sa'd ibn Ebi Vekkas, radijallahu anhu, prenosi hadis u kojem stoji da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Za svaku sadaku koju podijeliš tražeći njome Allahovo zadovoljstvo, bit ćeš nagrađen za nju, pa čak i za zalogaj koji staviš u usta svoje žene." (Muslim, 1628)

      U Muslimovom Sahihu prenosi se od Sevbana, radijallahu anhu, da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Najbolji je dinar onaj dinar kojim čovjek nahrani svoju djecu, i dinar kojim hrani svog konja pripremajući ga na Allahovom putu, i dinar koji čovjek potroši na svoje prijatelje na Allahovu putu." (Muslim, 994)

Od Sa'da se prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Tvoja potrošnja na tvoju porodicu jeste sadaka. Ono što tvoja žena pojede od tvog imetka je sadaka." (Muslim, 1628)

      Poštovana braćo i cijenjene sestre, nije šala biti vjernik. Jerbo, vjernik i kada spava lice mu se nurom presijava, a kada privređuje i radi čiti to s veseljem, poletom i halalom svoju pogaču i somun zaradi. Vjernikova čehra nije tamna, nije odbojna, nije osorna, nije zastrašujuća, nije deprimirajuća, nije razočaravajuća. Vjernik je pun optimizma, njegove riječi obiluju hamdom a dahabetile šukrom. Vjernik uvijek zna šta radi, on je uvjeren i ubijeđen da ga čeka nagrada i ovdje na dunjaluku a bome i  tamo na Sudu vječnosti, što se razabjere u  Allahovim riječima: وَيُؤْتِ كُلَّ ذِي فَضْلٍ فَضْلَهُ  - ″...i svakom čestitom dat će zasluženu nagradu,

       Ibn-Džerir prenosi Ibn-Mes'udove riječi, koji kaže: ″Ko učini nešto ružno piše mu se jedan grijeh, a ko učini jedno dobro, piše mu se desetostruka nagrada, pa ako bude na ovom svijetu kažnjen za neko ružno djelo, ostaje mu desetostruka nagrada, a ako za učinjeno djelo ne bude kažnjen na ovom svijetu, uzet će mu se jedna nagrada, a njemu će ostati devet.″ Zatim je dodao: ″Propao je onaj u koga jedinice nadvladaju desetice.″ 

        Mnogima je svejedno kada ih se opominje što ne klanjaju,  što u džamiju ne hode, što ramazan ne poste, što zekatom svoj imetak ne čiste, što jetime i miskine ne paze. Bezbeli bi trebali znati da pored neuravnoteženog i stresnog ovosvjetskog života, dočekaće još i kaljavu subotu, pred spuštenom zavjesom razočarani i izgubljeni ugledaće  meleka smrti.  Uzvišeni opominje ljude u Kur'anu da se na vrijeme i natenane pripreme za odlazak, pa veli: وَإِن تَوَلَّوْا فَإِنِّي أَخَافُ عَلَيْكُمْ عَذَابَ يَوْمٍ كَبِيرٍ   - ″A ako leđa okrenete - pa ja se, zaista, bojim za vas patnje na Velikom danu.″ Ovo je žestoka prijetnja onima koji negirajući napuste Allahove zapovijedi.

Kazna će ih, bez sumnje, stići. إِلَى اللَّهِ مَرْجِعُكُمْ جَمِيعًا  ″Allahu ćete se vratiti″, tj. Allahu ćete se na Sudnjem danu vratiti. ″On sve može″, tj. On je moćan da nagradi Svoje dobre robove i kazni Svoje neprijatelje i da proživi sva stvorenja na Kijametskom danu.

Dova     

              Gospodaru naš, uputi nas da se na vrijeme pokajemo i prihvatimo za Tvoje sigurno uže koje će nas spasiti dunjalučkih zasjeda i marifetluka šejtanskih.

              Milostivi Gospodaru, usadi nam više ljubavi prema našim džamijama i onima koji nas vode na pravi put. Učini da volimo džamiju, džemat i da jedva čekamo dolazak dana petka i džume u njemu.

            Primi naše pokajanje, oprosti grijehe nama, roditeljima našim, našim umrlima i svim muslimanima, i naša posljednja dova je: الْحَمْدُ لِلَّهِ رَبِّ الْعَالَمِينَ  Hvala Allahu gospodaru svih svjetova i neka je salavat i selam na Allahovog Poslanika Muhammeda, s.a.v.s.

Literatura: Tefsir Ibni Kesir, Rijadus-Salihin