KOME SEDŽDU ČINIŠ BRATE?

Nijaz SALKIĆ

Rađajući se čelom dotaknemo (udarimo) o Zemlju. To je naša prva sedžda. Učeći prve korake nesvjesno posrćući i padajući činimo sedždu. Vremenom se stabiliziramo u stajanju, pregibanju, hodanju i ležanju. Kada insan ojedra, ojača, omudra, kada se nauči stajati, hodati, sjediti, jesti, ležati i spavati, on pomisli da je to oduvijek znao. Te naučene radnje čovjek ponavlja cjelog života. Jedino insan zaboravlja na svoj početak i prvu, rađanjem učinjenu sedždu. Istina, vjernici svoje potomstvo uče da budu zahvalni svome Rabbu. Šalju ih na vjeronauku da se nauče svakodnevno zahvaljivati Uzvišenom Allahu dž.š.

Ipak nije lahko neosviješćenom čovjeku. Insan je poput slalomiste kojeg od početka strme, klizave, sniježne i strme staze  čeka bezbroj krivina, motki i opasnosti da sleti i ne stigne do cilja. Insan se tokom života umisli ili zaboravi radi čega je prvi susret sa dunjalukom bio upravo udarac čela od zemlju. Dakle, Naš Stvoritelj nas je stvorio samo da Ga slavimo i da Mu sedždom zahvaljujemo. Zaborav i gubljenje orijentacije  je odlika svakog čovjeka. Zbog te čovjekove mahane je Uzvišeni i slao toliko objava i poslanika.

Od izuzetne je važnosti da se svaki čovjek zapita (upita) kome to svoju sedždu čini. Sedždu je Uzvišeni propisao i ona se mora činiti. Ako je ne učinimo kome se mora činiti, onda je ljudi čine nekome drugome. Ljudi se danas klanjaju direktorima, šefovima,  muževima, ženama, djeci, novcu, modi ili navikama. Sedžda je veliki smiraj i lijek za srce roba, jer smo mi svi robovi Velikome Rabbu, Stvoritelju svih svjetova. Zato ako se ne klanjamo Rabbu, sigurno ćemo se klanjati robovima a to je greška i nered.

Ako činimo nered onda će nered narušiti naše zdravlje, smiraj, sigurnost, upropastiće naš dunjaluk i naš ahiret. Veliko je pitanje, kome sedždu činiš brate? Ako je ne činiš kome moraš, onda brate i sestro, neće nam se samo kazati da s ljubavlju klanjamo 5 vakata namaza. Neće se javiti želja da petkom s lahkoćom hitimo svojoj džamiji na džumu namaz. Ako zaboravimo kome se sedžda jedino čini, naša djeca neće osjetiti slast vjeronauke pa ćemo ih izgubiti. Ako ne znamo kome se treba jedino klanjati, odbacićemo islamsku zajednicu i nećemo joj pomagati kroz vazifu i članarinu. Ako zaboravimo sedždu biće nam potpuno svejedno hoće li nas ukopati u mezarje, hoće li nam klanjati dženazu ili će nas upepeliti (kremirati) i naš pepeo staviti u limenu urnu i pred našu dušu zapaliti svijeću. Kome sedždu činiš brate?

Kome sedždu činiš brate
Kaži bratu svom?
Gospodaru svih svjetova
Rabbu jedinom

Gdje je, brate, tvoj Gospodar
Gdje je Njegov dom?
Okreni se, dragi brate,
Svuda bdije On!

Dal On vidi. Dal On čuje
Kad je dan i noć?
On sve čuje,On sve vidi
Ima nad svim moć!

Imal, brate, još bogova
Osim Rabba tvog?
Nema boga sem Allaha
Jednog, Jedinog!

On pretvara kamen, drvo
U najmanji prah
Zato, brate, srcem kaži
Allah, Hakk Allah!