29. jan. 2011

ODJEĆA NASUŠNA


Nijaz SALKIĆ

Bosna draga zemlja. Tisućljetja su prolazila a ona je imala svoje ruho ukrašeno u hiljadu detalja i boja. Zbog svoje krasote Bosna je plijenila zelenom šumskom odorom, zlatnim jesenskim lišćem ujesen svojih zaspalih hrastova, modrinom očiju bosanskih ljepotica Une i Sane i zelenom hukom prelijepe Neretve.

Zbog bogastva kojom je Uzvišeni obdario Bosanu ljudi su hrlili na njene proplanke i doline. Gledajući svu tu ljepotu bosanski čovjek je u vijekovima koji su slijedili u odjeći koristio boje svoje zemlje. Tako su muški nosili crne čizme boje plodne zemlje Posavine i Semberije, ferman, džemadan, ječermu i koparan. Kršne Bosanke nosile dimije od čohe, somota, aladže, šamaladže, atlasa, kao i razne vrste svile i brokata u bojama njenim zelenih šuma, boji bosanskog olova i bosanskog srebra iz Srebrenice.

Vuna je imala najveću primjenu u izradi nošnje. Od nje se izrađivalo sukno, nevaljano i valjano, od kojeg su pravljeni gunjevi, hrke i haljinka ljetnja i zimska. Čarape, pregače, tkanice i torbe su bile boju tuzlanske soli, baš kao i bijeli brčanski kožni opanci.

Šalvare su bile od zelene ili plave čohe, ukrašena vezom od srmali  tamne čohe sa vezom od crnog gajtana baš isprepletani i zamotani poput meandra bosanske duge i široke ljepotice Save.

Pošetala Hana Pehlivana.

Pošetala Hana Pehlivana,
Ispred dvora Firdus-kapetana.
Za njom ide Kumrija robinje,
"Kumrijice, po bogu sestrice,
Je l` mi kratka peča i feredža?
Vide l` mi se džanfezli dimije?
Vide l´mi se noge do šljanaka?
Gleda li me Firdus-kapetane,
Gleda li me i begeniše l` me?

Bilo je i Feredža koja je jedna vrsta širokog kaputa, dugih širokih rukava, sa velikom "jakom" (kragnom) oko vrata. Feredža je uvijek bila od crne čohe, a kod begovica i od tamnozelene. Našoj domaji treba feredža da je odbrani od svega lošeg što je dolazilo i prelazilo rijeku Drinu, Savu i Unu. Uz Feredžu  su se nosila i tri pokrivača od bijelog tankog platna. Jedan pokrivač je dolazio na glavu i čelo, i zvao se čember, drugi preko lica, odnosno usta, vezivao se na tjemenu i zvao se jašmak, treći je pokrivao cijelu glavu padao unaokolo, do pola leđa i zvao se dušeme.

 Ovako obučena žena imala je mali otvor oko očiju. Ova tri prekrivača bi trebala danas imati Bosna kao kišobran i zaštita od svoja tri susjeda a dušmana. Begovske žene nosile su i "peču", tj. komad crnog postavljenog platna, vezanog srmom, sa prorezima za oči, koji se stavljao na lice kao maska. Peča se nosila sa feredžom. Uz feredžu su se prilikom izlaska obuvale žute čizme od mehke kože zvane "tomake".

Bosanski čovjek bi konačno trebao slobodnije gaziti po svojoj zemlji u mehkim i lahkim kožnim čizmama a povremeno se i izuti  da se makar malo odmori od vjekovnog bihuzurluka svakojakih svjetskih ološa i kabadahija. 


Ni komentarjev:

Objavite komentar