Nijaz SALKIĆ
Februar se prepolovio. Oni koji su se od zime bili halalili jutros su razočarano po hljapavici žurili na posao. Čitavo jutro se ispred kuća i zgrada čulo paranje lopata po asfaltu. To su domaćini čistili snijeg da bi potom i svoje limene konje opahali mehkim četkama.
Ko po ovoj zehmeriji zimskoj mora u dućan bolje mu je da ide pješke. To je bolje iz više razloga. Prvo lijekovi i zdravstvene usluge su poskupili pa je bolje za organizam ako se sahat vremena taljigamo po snijegu od kuće do dućana. Drugo, hodajući se čovjek podobro nagleda promjena u gradu. Treće, nikad se ne može bolje ispričati sa komšijama i poznanicima osim hodajući u dućan i nazad.
Najzad, insanu treba vremena kad će ostati sam sa sobom. To je bezbeli vrijeme koje provede hodajući u dućan. Čovjek razmišljajući nehotice potvrđuje ili opovrgava neke svoje konstatacije i poteze koje je uradio u zadnje vrijeme.
Helem, pješke idem iz grada a nisam prodao volove, bio sam samo u trgovini.
Ni komentarjev:
Objavite komentar