MIMBERA-JEDNI DRUGIMA ISKUŠENJE

الْحَمْدُ لِلَّهِ  رَبِّ الْعَالَمِينَ، نَسْتَعِينُهُ وَنَسْتَغْفِرُهُ، وَ نَسْألُهُ الكَرَامَةَ فِيماَ بَعْدَ الْمَوْتِ لَنَا وَ لِجَمِيعِ الْمُؤْمِنِينَ. وَنَعُوذُ بِاللَّهِ مِنْ شُرُورِ أَنْفُسِنَا وَ مِنْ سَيِّئاتِ أعْمَالِنَا. مَنْ يَهْدِهِ اللَّهُ فَلاَ مُضِلَّ لَهُ وَمَنْ يُضْلِلْ فَلاَ هَادِيَ لَهُ.

وَأشْهَدُ أنْ لا إِلَهَ إِلاّ اللَّهُ وَحْدَهُ لاَ شَرِيكَ لَهُ، وَأَشْهَدُ أنَّ مُحَمَّدًا عَبْدُهُ وَرَسُولُهُ، أرْسَلَهُ بِالْحَقِّ بَشِيرًا وَنَذِيرًا وَ سِرَاجًا مُنِيرًا لِيُنْذِرَ مَنْ كَانَ حَيًّا وَ يَحِقَّ الْقَوْلُ عَلىَ الْكَافِرِينَ. صَلَّى اللهُ تَعَالىَ عَلَيْهِ وَ عَلَى آلِهِ الطَّيِّبيِنَ الطَّاهِرِينَ، وَ أصْحَابِهِ الْكِرَامِ الْهُدَاةِ الْمُهْتَدِينَ، وَ سَلَّمَ تَسْلِيمًا كَثِيرًا. نَسْأَلُ اللَّهَ رَبَّنَا أَنْ يَجْعَلَنَا مِمَّنْ يُطِيعُهُ وَيُطِيعُ رَسُولَهُ وَيَتَّبِعُ رِضْوَانَهُ وَيَجْتَنِبُ سَخَطَهُ. يَا خَيْرَ الْمَسْئُولِينَ وَ يَا خَيْرَ الْمُعْطِينَ.

بِسْمِ اللَّهِ الرَّحْمَٰنِ الرَّحِيمِ

U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog! 

Hvala Allahu dželle ša'nuhu. Njemu se zahvaljujemo, od Njega pomoć i oprost tražimo. Njemu se utječemo od mahana i ružnih djela svojih. Onoga koga Allah na pravi put uputi, niko ga u zabludu ne može odvesti, a onoga koga On u zabludi ostavi niko ga na pravi put ne može uputiti. Svjedočimo da je samo Allah bog i da je Muhammed Njegov rob i Njegov Poslanik, koga je On uistinu poslao da radosnu vijest donese i da opomene prije nego što nastupi Sudnji čas.

Allah, dž.š., u  25. suri (El - Furkan / Furkan) u  20. ajetu kaže:

   

بِسْمِ اللَّهِ الرَّحْمَٰنِ الرَّحِيمِ

وَجَعَلْنَا بَعْضَكُمْ لِبَعْضٍ فِتْنَةً أَتَصْبِرُونَ 

″ Mi činimo da jedni druge u iskušenje dovodite, pa izdržite!"

     

       A zatim, danas je petak, 11. mart 2011., ili  06. rebiu-l-ahir, 1432. hidžretske godine. Ovo je četrnaesta džuma u novoj hidžretskoj godini. Cijenjeni džemaate, draga braćo i sestre, esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuh!

     Braćo i sestre! Čuvajmo se vidljivih i skrivenih iskušenja, pripazimo se svega što nas odvraća od naše vjere, radilo se o imetku, porodici ili potomstvu, jer Uzvišeni kaže: وَاعْلَمُوا أَنَّمَا أَمْوَالُكُمْ وَأَوْلَادُكُمْ فِتْنَةٌ وَأَنَّ اللَّهَ عِندَهُ أَجْرٌ عَظِيمٌ „I znajte da su vam vaš imetak i vaš porod samo iskušenje, a da je kod Allaha velika nagrada." (El-Enfal,28)

Nema čovjeka, ma ko on bio, da u njegovom životu nema sunca i oblaka, nema svjetla, nejma mraka. Dunjaluk je pozornica na kojoj se plače to je mjesto na kome se smije. Radost se sa tugom miješa a plač radost prekriva. Jedan od velikih halifa, koji je dugo godina vladao Španijom, reče da u životu svom samo 14 radosnih dana imaše. Dunjalučke nesreće u imetku, porodici i poslovima sastavnice su života kojeg mora okusiti svako. Da nije bola, kako bi života slasti uživali, a da nije rastanka, kako bi se sastanku radovali. Da nije gladi kako bi spoznali tajnovitost sofre i hrane na njoj a da nije žeđi kako bi se vodi radovali. Svaki pravi vjernik vidi dunjaluk samo kao jednu usputnu stanicu na džennetskoj džadi. Kaže Allah, dž.š.: "Znajte da život na ovom svijetu nije ništa drugo do igra, razonoda i uljepšavanje, međusobno gizdanje, hvalisanje i nadmetanje imecima i brojem djece."

I Poslanici su bili ljudi kako to Uzvišeni u Kur'anu spominje:

 وَمَا أَرْسَلْنَا قَبْلَكَ مِنَ الْمُرْسَلِينَ إِلَّا إِنَّهُمْ لَيَأْكُلُونَ الطَّعَامَ وَيَمْشُونَ فِي الْأَسْوَاقِ ۗ وَجَعَلْنَا بَعْضَكُمْ لِبَعْضٍ فِتْنَةً أَتَصْبِرُونَ ۗ وَكَانَ رَبُّكَ بَصِيرًا  "Mi prije tebe nismo poslali nijednog poslanika koji nije jeo i po trgovima hodao. Mi činimo da jedni druge u iskušenje dovodite, pa izdržite! A Gospodar tvoj vidi sve."

U Muslimovom "Sahihu" 'Ijad bin Hamad prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Uzvišeni Allah, dž.š., kaže: 'Ja ću te stavljati na probu, a i tobom ću na kušnju stavljati (druge).'" Vjerovjesnik, sallallahu 'alejhi ve sellem, nas je obavijestio o iskušenjima u vjeri koja su posljedica materijalnih i ideoloških zavođenja, pa je rekao: „Pretecite djelima iskušenja koja su kao dijelovi mrkle noći, osvane čovjek vjernikom, a omrkne nevjernikom, i omrkne vjernikom, a osvane nevjernikom, prodaje svoju vjeru za ovosvjetsku korist." (Muslim, hadis 118)

I obavijestio nas je Vjerovjesnik, sallallahu 'alejhi ve sellem, o iskušenju neznanja, pohlepe i nereda, pa je rekao: „Približiće se vrijeme, i nestaće znanja, pojaviće se smutnje i ovladaće škrtost, pa će se namnožiti herdž. - Rekoše: 'O Allahov Poslaniče, a šta je herdž?' - Reče: 'Ubijanje.'" (Buhari, hadis 7061, Muslim, hadis 157)

Kategorije ljudi u iskušenjima:

PRVI: Lišeni i uskraćeni dobra; oni ljute se zbog iskušenja i negoduju, loše misle o Allahu i optužuju svoju sudbinu – kader.

DRUGI: Upućeni; strpljivi su na iskušenjima i imaju lijepo mišljenje o Allahu.
TREĆI: Zadovoljni; zahvaljuju Allahu i zadovoljni su Njegovom odredbom, što je još veći stepen od strpljivosti. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je:

''Primjer vjernika sličan je primjeru mlade stabljike koju vjetar neprestano povija i njiše; tako i vjernika neprestano pogađaju iskušenja i nedaće. A primjer licemjera sličan je primjeru stabljike riže; ne njiše se i ne trese sve dok ne dođe vrijeme za žetvu.“ (Muslim)

Iskušenjima i provjeri su najviše podvrgnuti vjernici. Uzvišeni vjernika kali, čisti i snaži kroz gubljenje imetka, teškoće u porodici, ezijet od rođaka i komšija, nerazumijevanja od 'prijatelja' i pogađanje raznim bolestima, svi su oni jedni drugima iskušenje. Veliko iskušenje za mu'mina je njegova porodica.

Iskušenje kroz evlad

Ljudsko je da se vole svoja djeca. Ako kažemo da ih volimo samo radi sebe, mogli bi se na tom istinom začuditi. U osnovi, čovjek najviše, zapravo, voli sebe, pa tek onda djecu, imetak, rodbinu, prijatelje... Imetak voli zato što je on sredstvo njegovog opstanka. Djecu čovjek ne voli zbog eventualne koristi od njih, čak ponekad podnosi i tegobe od te iste djece, već ih voli jer je svjestan da ga djeca naslijeđuju. I čovjek na taj način "produžava" sebe. Dakle, mi volimo djecu iz egoizma, kao što volimo doktora radi našeg zdravlja a ne njega kao osobu.

Allah, dž.š., dao nam je sve ljepote i ukrase ovog svijeta kako bismo lakše izvršavali zadaću zbog koje smo stvoreni. Zato vjernik ne smije dozvoliti da mu imetak, djeca i sve ostalo budu uzrok zaborava osnovne zadaće. Tome nas i Gospodar upozorava riječima:

يَا أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُوا لَا تُلْهِكُمْ أَمْوَالُكُمْ وَلَا أَوْلَادُكُمْ عَن ذِكْرِ اللَّهِ ۚ وَمَن يَفْعَلْ ذَٰلِكَ فَأُولَٰئِكَ هُمُ الْخَاسِرُونَ  "O, vjernici, neka vas vaši imeci i vaša djeca ne odvraćaju od sjećanja na Allaha. Oni koji to učine, oni će biti pravi gubitnici" (Munafikun: 9).

Samo da ukažemo na jednu od Allahovih mudrosti i poredak u navedenom ajetu. Uzvišeni je u ajetu prvo spomenuo imetak, pa tek onda djecu. To je dokaz da čovjek više voli imetak nego djecu. Zato ima ljudi koji ubijaju svoju djecu a ima bome i djece koja ubija roditelje a sve zbog imetka. Pune su crne hronike strašnih napisa o ubistvima iz koristoljublja među rodbinom.

Često puta dođemo u situaciju da nekog moramo tješiti u nevolji i gubitku voljenih osoba. Teško je čovjeku dati pravi savjet u teškim trenucima.

Pa kako se onda odnositi sa iskušenjima?

Prilikom iskušenja, vjernik je dužan da postupi na slijedeći način:

1. da bude svjestan da mu je to iskušenje propisano i da se nije moglo izbjeći, kao i to da je u mogućnosti da se prilagodi datoj okolnosti i postupa u skladu sa mogućnostima;
2. da ima na umu da su mnoga Allahova stvorenja iskušana na neki način, svako sa onim što je u stanju da podnese i da gotovo niko od toga nije pošteđen; nevolje i nedaće su stalne i neminovne, pa ko primijeti i vidi da su i drugi u iskušenjima, biće mu lakše u njegovom;

3. da se prisjeti najvećeg iskušenja koje je zajednica muslimana doživjela smrću Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem; time je prekinuta objava, smutnje su se pojavile i raširile, a ashabi razjedinili. ''Svaka nesreća i nedaća nakon tvoje smrti je neznatna, Allahov Poslaniče'';

4. da ima na umu Allahovo obećanje i veliku nagradu za onoga ko se strpi pri iskušenju. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: ''Strpljivost se pokazuje pri prvom udarcu'';

5. možda ga je Allah iskušao tom nedaćom kako bi od njega otklonio zlo i još veću nevolju;
6. možda je čovjek imao dosta propusta i nedostataka i nije imao mnogo dobrih djela, pa je Allah htio da mu podigne mjesto i da to djelo bude jedno od onih zbog kojih će se najviše nadati Allahovoj milosti i ulasku u Džennet;

7. čovjek je možda bio u nemaru, obmanut ovosvjetskim čarima i ukrasima, daleko od razmišljanja o Allahu i praktikovanju vjere, pa je Uzvišeni Allah htio da se on osvijesti i probudi iz svog nemara, prođe takvog načina života i vrati pravome putu.

Vehb ibn Munebbih rekao je: ''Čovjek neće u potpunosti shvatiti i razumjeti vjeru sve dok iskušenje i nedaću ne bude smatrao kao blagodat, a blagostanje i bezbrižnost nedaćom, tako da, kad je u nevolji, očekuje olakšanje i razgalu, a kada uživa u blagostanju, očekuje nevolju.“ A Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: ''Kada na Sudnjem danu budu dijeljene nagrade onima koji su bili u iskušenjima i nedaćama, oni koji su na dunjaluku bili pošteđeni, poželjet će da su im kože bile cijepane i rezane makazama.“ (Tirmizi)

Šta je najbolje činiti u nevolji i iskušenju?

1. ''Dova je uzrok koji potiskuje i otklanja nevolju. Pa ako dova bude jača od nevolje, otklonit će je, a ako uzrok nevolje bude jači, onda je neće otkloniti, ali će je umanjiti i oslabiti.

2. Namaz: Kada bi Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, nešto zadesilo i pogodilo, potražio bi utočište u namazu.

3. Sadaka: U jednoj predaji se navodi: ''Liječite svoje bolesne sadakom.''
4. Učenje Kur'ana: ''Mi objavljujemo u Kur'anu ono što je lijek i milost vjernicima.'' (El-Isra', 82.)

5. ''Nema čovjeka koji u nevolji i nedaći kaže: إِنَّا لِلَّهِ وَإِنَّا إِلَيْهِ رَاجِعُونَ  inna lillahi ve inna ilejhi radžiun - 'Mi smo Allahovi i mi ćemo se Njemu vratiti', a da Allah njegovu situaciju neće zamijeniti boljom.''

Čovjek se iskušava u razmjeru sa svojom vjerom; pa ako mu je vjera jaka, iskušenja su žešća, a ako ima slabosti u vjeri, iskušava se u razmjeru sa svojom vjerom, a iskušenja neće napustiti čovjeka sve dok ne bude hodao po zemlji bez ikakva grijeha." (Tirmizi - hasen sahih)

Dova

            Gospodaru, daj nam sigurnost u našim domovima. Podari nam pobožne savjetnike koji podstiču na činjenje dobrih djela, a opominju i sprječavaju da se zlo čini. Uzvišeni, mi Ti ne možemo nazahvaljivati onoliko koliko smo dužni, zato neka Ti je hvala onoliko koliko si Ti hvale dostojan!

          Milostivi Gospodaru, podari nam poštovanje prema našim džamijama i onima koji nas vode na pravi put. Učini da volimo džamiju i džemat pa da se radujemo petku i džumi namazu u njemu. Ne daj nam da zaboravljamo svoju islamsku zajednicu.

          Samilosni, oprosti grijehe nama, roditeljima našim, našim umrlima i svim muslimanima Neka je svaka hvala Allahu, na početku i na kraju i neka je Allahov salavat i selam na Njegovog vjerovjesnika!

ان الله يأمر بالعدل و الإحسان ، و ايتاء ذي القربي و ينهي عن الفحشاء و المنكر و البغي يعظكم لعلكم تذكرون. صدق الله العظيم

Literatura: Tefsir ibni Kesir, Sahihul Buhari, Dnevni virdovi. Blagodati iskušenja.

Nijaz SALKIĆ