RODITELJSKE ŽELJE

Nijaz SALKIĆ

Roditelji su dunjalučki nimet. Blago li se onim sretnicima koji imaju još koga zagrliti, čuti njihov topli glas i saslušati brižni savjet. Blago li se sretnicima koji imaju žive roditelje, najbolje dunjalučke prijatelje od krvi i mesa. Svi vi hairlije imate priliku da svakodnevno ovjeravate i potvrđujete svoju džennetsku kartu hizmeteći svojim roditeljima.

Ako ste sretni i imate još kome otići budite im ponizni u činjenju mertebeta i iskazivanju ljubavi i poštivanja. Pazite ih dobro i ne dopustite da se između vas i vaših roditelja ispriječi muž ili supruga pa da svoje roditelje zaboravite i zapostavite.

  

Dragi moji, ako ste blizu njih, ne propustite niti jedan dan a da ih s ljubavlju ne hizmetite, služite i gledate njihova draga lica. Ako ste podaleko, ne žalite telefona već ih redovno zovite i tješite.

Šaljite im novca da mogu kupiti karticu za telefon. Dajte im para da okrijepe i ojačaju svoja ostarjela tijela te kupe voća i pojedu još koji lijep zalogaj. Evo jedne pričice o sinu što je babi ugađao sa hranom i dobro mu pomogao da ode sretan sa ovog svijeta.

Sinov hizmet

- Babo bolan, bil' kakve dobre čorbe? - upita sin oca, kome je izgleda bio došao vakti - sahat.
-Uh jašta, čini mi se od smrti bi me povratila - prošaputa babo.

-I ja bih, Bogami, al' nejma - veli sin.

Ne prođe malo a sin ponovo pita babu.

-Babo, bil jedno pečeno pile?

-Eh moj sine, ni košćura od njeg ne bi ostala, tako bih ga u slast smaz'o čini mi se, - odgovori babo.

-I ja bih da ima, al' nejma bogme - opet će sin.

-Pa bil' babo ovo, pa bil' babo ono.... i babo bi svega al' ničega nejma...i umre babo.

-Eto, ode babo rahmet mu duši, a vala mi nije plaho ni žao...sve sam mu ponudio.

Upamet!