الْحَمْدُ لِلَّهِ رَبِّ الْعَالَمِينَ، نَسْتَعِينُهُ وَنَسْتَغْفِرُهُ، وَ نَسْألُهُ الكَرَامَةَ فِيماَ بَعْدَ الْمَوْتِ لَنَا وَ لِجَمِيعِ الْمُؤْمِنِينَ. وَنَعُوذُ بِاللَّهِ مِنْ شُرُورِ أَنْفُسِنَا وَ مِنْ سَيِّئاتِ أعْمَالِنَا. مَنْ يَهْدِهِ اللَّهُ فَلاَ مُضِلَّ لَهُ وَمَنْ يُضْلِلْ فَلاَ هَادِيَ لَهُ.
وَأشْهَدُ أنْ لا إِلَهَ إِلاّ اللَّهُ وَحْدَهُ لاَ شَرِيكَ لَهُ، وَأَشْهَدُ أنَّ مُحَمَّدًا عَبْدُهُ وَرَسُولُهُ، أرْسَلَهُ بِالْحَقِّ بَشِيرًا وَنَذِيرًا وَ سِرَاجًا مُنِيرًا لِيُنْذِرَ مَنْ كَانَ حَيًّا وَ يَحِقَّ الْقَوْلُ عَلىَ الْكَافِرِينَ. صَلَّى اللهُ تَعَالىَ عَلَيْهِ وَ عَلَى آلِهِ الطَّيِّبيِنَ الطَّاهِرِينَ، وَ أصْحَابِهِ الْكِرَامِ الْهُدَاةِ الْمُهْتَدِينَ، وَ سَلَّمَ تَسْلِيمًا كَثِيرًا. نَسْأَلُ اللَّهَ رَبَّنَا أَنْ يَجْعَلَنَا مِمَّنْ يُطِيعُهُ وَيُطِيعُ رَسُولَهُ وَيَتَّبِعُ رِضْوَانَهُ وَيَجْتَنِبُ سَخَطَهُ. يَا خَيْرَ الْمَسْئُولِينَ وَ يَا خَيْرَ الْمُعْطِينَ.
بِسْمِ اللَّهِ الرَّحْمَٰنِ الرَّحِيمِ
U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!
Hvaljen neka ja Uzvišeni Allah, koji nas je na pravi put izveo. Mi ne bismo na pravom putu bili da nas Allah nije uputio. I neka je mir i spas na Allahovog poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, svjedoka i donosioca radosne vijesti, onoga koji opominje i upućuje da se u Allaha i Poslanika Njegova vjeruje.
Allah, dž.š., u 9. suri (Et - Tevba / Pokajanje) u 118. ajetu kaže:
بِسْمِ اللَّهِ الرَّحْمَٰنِ الرَّحِيمِ
يَا أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُوا اتَّقُوا اللَّهَ وَكُونُوا مَعَ الصَّادِقِينَ
O vjernici, bojte se Allaha i budite s onima koji su iskreni!
A zatim, danas je petak, 06. maj 2011., ili 03. džumade-l-uhra, 1432. hidžretske godine. Ovo je dvadeset druga džuma u novoj hidžretskoj godini.
Cijenjeni džemaate, draga braćo i sestre!
Znajmo da je govoriti i promovirati istinu Božija naredba-farz. Istina dolazi od riječi isti, a mogla bi značiti ostati na istom, biti isti, nepatvoren, nepromijenjen, neiskvaren u stalnom stremljenju ka dobru. Od svih istina najveća je da je Allah jedan a da su ljudi samo stvorenja, prolaznici i musafiri. Dakle, najveća Istina je spomenuta u suri Ihlas. Ihlas znači iskrenost a iskrenost dolazi od riječi iskra. To opet znači da istina kod iskrenog insana uvijek iskri, stalno sjaji.
Draga moja braćo i sestre, znajmo da je Iskrenost srčika ibadeta i duša srca našega. Ibni Hazm, rahimehullahu te'ala, je kazao: "Iskrenost je tajna robovanja i ona je u djelima na mjestu duše u tijelu, pa je nemoguće robovanje bez iskrenosti kao što je i nemoguće da postoji tijelo bez duše." Mnogi shvataju istinoljubivost isključivo kao iskrenost jezika. Međutim, istinoljubivost je opći pravac i jedna od odlika muslimanske ličnosti u vanjštini i nutrini, u riječima i djelima…
Upamtimo, cijenjeni džemaate da je Iskrenost osnova primanja i odbijanja djela. Ona je široka magistrala i džennetska džada. Može nas dovesti do najvećeg uspjeha a neiskrenost odvesti u džehennemske provalije, samo ako iskrenost zamijenimo dvoličnošću! Sušta je istina je da su odgoj duše i njeno čišćenje zaboravili današnji muslimani.
Zbilja je iskrenost teško postići zato što šejtan svim silama nastoji učiniti čovjeka neiskrenim prema Allahu, dž.š., kako bi mu propala dobra djela bez obzira kolika bila. Samo zato su muhlisi iz prijašnjih generacija danju i noću molili Allaha, dž.š., da ih obogati iskrenošću, a kada bi je postigli brižljivo su je čuvali u srcu i kroz svoja djela. Kur'an a.š. spominje mnoga svojstva kojima se okititi moramo. To su prije svega iskrenost, djela koja prate govor, slijeđenje sunneta, znanje i oštroumnost, strpljenje i sabur.
Poštovana braćo i sestre, upamtimo da iskrenost stanuje u srcu a nijet razdvaja djela. Dva čovjeka mogu raditi isto djelo, pa će jedan od njih biti nagrađen a drugi kažnjen. To će se dogoditi zato što se kod prvog iskrila iskrenost i nijet mu bio ispravan, a drugi radio djelo u ime nekog drugog a ne u ime Allaha dž.š. Znajmo da iskrenost nije broš koji se na prsima povremeno zakači i okači parade i cirkusa radi. Iskrenost je Dragi Allah naredio u Kur'anu te je zapovjedio Poslanicima da moraju biti iskreni. Priča se da među Izraelićanima bijaše jedno pleme koje je, zavedeno od šejtana, klanjalo se je jednom velikom stablu. To suho drvo su smatrali božanstvom i svaku večer i svaki dan bacali su se ničice pred njim. Neki musliman prođe pored njih i opazi ih kako se klanjaju i smatraju ga božanstvom. Potaknut žarom Božije vjere, naljuti se, razbjesni pa u ime Uzvišenog Gospodara ustade, uze sjekiru i htjede da posiječe ono stablo. Šejtan, u liku čovjeka, pojavi se pred njim i reče mu.
- Božiji robe, gdje ideš?
- Idem da se klanjam Allahu i da izvršim Allahovu naredbu - da posiječem stablo kome se klanjaju - odgovori.
- Kakvu korist imaš od toga ako posiječeš to stablo? Bojim se da se ne sakupe idolopoklonici i ne stave te na muke. Odustani od te nakane! Ja ću te uputiti na nešto od čega ćes imati više koristi i dobiti veću nagradu.
- Šta je to? - upita čovjek.
- Ja ću ti donijeti svako jutro jedan zlatnik i stavit ću ga pod serdžadu - reče šejtan. Ti uzmi taj zlatnik i podijeli ga sirotinji kao sadaku, jer za to će biti bolja plaća i nagrada. Čovjek se zadovolji, povrati se, srdžba mu se smiri. Dan-dva šejtan je dolazio i donosio obećani zlatnik, ali kasnije presta da dolazi i da donosi. Čovjek se ponovo razljuti, ustade, stavi sjekiru na rame i, sav bijesan, uputi se stablu da ga posiječe. Šejtan ponovo dođe pred njega i reče:
- Čovječe, kuda ćeš s tom sjekirom?
- Idem da posiječem ono stablo - odgovori.
- Prevario si se! Tu šansu si propustio prekjučer - reče mu. - Vrati se dok si zdrav, inače ću ti opaliti takav šamar da ćeš se sravniti sa zemljom.
- Zašto to nisi učinio prekjučer kad imaš takvu snagu? - upita ga čovjek.
- Tada si bio u srdžbi, ponesen žarom za pravu vjeru i u ljubavi prema Allahu. Tvoja namjera je bila čista. Tada te Allah pomagao. Sve što si htio, mogao si da učiniš. Ali sada si se naljutio zbog novaca i pitao si se: Zašto ih nije donio? Budući da je nestalo one tvoje iskrenosti, ti više ne možeš posjeći to stablo.
- Zašto to nisi učinio prekjučer kad imaš takvu snagu? - upita ga čovjek.
- Tada si bio u srdžbi, ponesen žarom za pravu vjeru i u ljubavi prema Allahu. Tvoja namjera je bila čista. Tada te Allah pomagao. Sve što si htio, mogao si da učiniš. Ali sada si se naljutio zbog novaca i pitao si se: Zašto ih nije donio? Budući da je nestalo one tvoje iskrenosti, ti više ne možeš posjeći to stablo.
Čovjeku bi jasno da sve što nije učinjeno sa iskrenošću ne donosi koristi niti uspjeha.
Džematlije moje drage, postoji nekoliko nivoa iskrenosti: prvo je iskrenost prema Gospodaru svjetova Allahu Uzvišenom, iskrenost prema drugim ljudima, prije svega prema braći i sestrama muslimanima i muslimankama, i iskrenost prema samome sebi. Sigurno ćemo se složiti da smo na mnogim poljima moralnih vrijednosti nazadovali a dahabetile na polju iskrenosti i istinoljubivosti. Kako vrijeme odmiče postajemo publika koja promatra utakmicu života bez želje za unapređenju 'igre', zamjenom trenera, igrački kadar, brigom za konačni rezultat, a najgore je da se ne gleda na sat i što nismo svjesni će se utakmica jednom završiti. Mnogi za laž, neiskrenost i katastrofalno stanje traže greške u drugih, a ne u sebe, kod sebe i oko sebe. Često smo uvjereni da smo na ovom svijetu samo mi iskreni, a da su svi ostali ljudi pokvareni i licemjerni, što je jako opasno za nas i našu vjeru. Da bi popravili svoje stanje općenito, moramo pronaći unutar sebe dovoljnu zalihu iskrenosti i prije svega postati samokritični. Allahov Poslanik, Muhammed a.s. je rekao: "Srce vjernika ne mogu obmanuti (naštetiti) tri stvari: iskreno, u ime Allaha učinjeno djelo, savjetovanje sa muslimanskim vođama i privrženost zajednici muslimana."
Brate i sestro u islamu, okitimo se istinom i iskrenošću. Obogatimo se tim draguljima pa krenimo prema stepenici koja se zove ustrajnost-istikamet. U arapskom jeziku, istikamet znači postojanost i ustrajnost na nekom putu, bez krivudanja, skretanja, odstupanja i odustajanja. Na osnovu toga, za put koji je prav kaže se da je mustekim. Evo šta su poznati halisi kazali o istikametu:
Ebu Bekr: “Istikamet znači da vjernik ni na koji način ne čini širk Allahu.”
Omer, r.a.: “To znači da čovjek ustraje u izvršavanju Allahovih naredbi i ostavljanju zabrana, i da ne vrda poput lisice kad želi zabaciti trag.”
Osman, r.a.: “Istikamet znači potpunu iskrenost u djelima.’’
Alija, r.a.: “To znači dosljedno izvršavanje farzova.”
Sufjan Sevri: “Značenje istikameta je da vjernik svoje riječi potvrdi svojim djelima.”
Da bi se sačuvali neiskrenosti zakitimo se slijedećim biserima: bojmo se Allaha javno i tajno, svakodnevno vršimo popis i obračun sa sobom i svojim djelima. Budimo u kontaktu sa Uzvišenim Allahom putem namaza i dove. Kad je u pitanju ustrajnost u vjeri, musliman i muslimanka bi trebali stalno učiti slijedeću dovu: “O Ti koji okrećeš srca, učvrsti moje srce u Tvojoj vjeri.’’ (Allahumme ja mukallibe-l-kulubi sebbit kalbi ala dinike). Jerbo, dova je zaista ibadet, ona je oružje obespravljenih i putni trošak bogobojaznih. Odlika halis vjernika je stalno druženje s Kur’anom i njegovo učenje s razmišljanjem, kao i zikr, veličanje Allaha s.v.t.a.
Da bi se sačuvali neiskrenosti zakitimo se slijedećim biserima: bojmo se Allaha javno i tajno, svakodnevno vršimo popis i obračun sa sobom i svojim djelima. Budimo u kontaktu sa Uzvišenim Allahom putem namaza i dove. Kad je u pitanju ustrajnost u vjeri, musliman i muslimanka bi trebali stalno učiti slijedeću dovu: “O Ti koji okrećeš srca, učvrsti moje srce u Tvojoj vjeri.’’ (Allahumme ja mukallibe-l-kulubi sebbit kalbi ala dinike). Jerbo, dova je zaista ibadet, ona je oružje obespravljenih i putni trošak bogobojaznih. Odlika halis vjernika je stalno druženje s Kur’anom i njegovo učenje s razmišljanjem, kao i zikr, veličanje Allaha s.v.t.a.
Poštovani džemaate, zaista je danas neiskrenost, licemjerstvo, laž i prevara, vrlina, a iskrenost i sitinitost mahana, slabost i prepreka za napredovanje. Kako razumjeti onoga ko za sebe tvrdi da je istinski sljedbenik sunneta, a laže, i koji kada nešto obeća, ne ispuni obećanje? Zar se takvi mogu smatrati iskrenim vjernicima?! Upozoravajući na opasnost licemjerstva, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Ko bude na ovom svijetu imao dva lica, na onom svijetu će imati dva jezika od vatre.’’ (Ebu Davud) Opet, ima ljudi koji sebe smatraju dostojnim i postojanim u vjeri, pa čak drugima prigovaraju zbog njihove nedosljednosti i činjenja harama, a zapravo oni sami čine veće grijehe od onih kojima prigovaraju. Naprimjer, govore da je haram brijati bradu, a zaboravljaju da je ogovaranje, kojem su skloni, mnogo veći grijeh od brijanja brade, jer je to direktan napad na čast muslimana. Poslanik, s.a.v.s., je rekao: “Najgora vrsta kamate je napasti na čast muslimana.” (Ebu Davud).
Mnogo je muslimana koji govore da su dobri vjernici, ali im je ponašanje katastrofa. Ako pogledamo kako se ponašaju izvan džamije, u 'slobodnom vremenu' možemo zaključiti da im je vjera dobra gluma, zaista kada se oni 'opuste' to su grubi, nekulturni, osorni, nepristupačni, pa sebi dopuštaju da s podozrenjem i nipodaštavanjem gledaju na one koji nisu kao oni. Ima muslimana što su jako osjetljivi kako ih drugi tretiraju, pa su često surevnjivi i oholi. Treba znati da je oholost nespojiva sa islamom, pa kako će umišljen musliman biti vjernik? To je opet zato što oholi ljudi uobražavaju da su oni posebni, da njihovim venama teče drugačija krv i da su bolji od drugih. Zbog toga, ma kako se doimala njihova vanjština i ma koliko ibadeta činili u formalnom smislu, oholi ljudi se nikada ne mogu svrstati u red postojanih vjernika.
Draga moja braćo i poštovane sestre! Davno je rečeno: „Ko spozna ljude, odmorit će se.“ Baš zato muhlis traži zadovoljstvo Allaha Jedinog, pa makar se zbog toga cijeli dunjaluk rasrdio na njega, pa makar ostao sam. Muhlis (iskreni) stremi Allahovom zadovoljstvu slušajući riječi svoga Gospodara: ((وما أمروا إلا ليعبدوا الله مخلصين له الدين حنفاء))
„A nije im bilo naređeno osim da Allaha obožavaju, iskreno Mu ispovjedajući vjeru kao pravi vjernici.“ (El-Bejjine, 5.)
Dova
Gospodaru, učini da samo Tebi služimo! Da se grijeha klonimo! Da istinu govorimo! Da o dobru mislimo! Da dobra djela činimo! Da se tuđeg hakka klonimo! Da kod sebe korisno znanje povećavamo!
Milostivi Allahu, podari nam poštovanje prema našim džamijama i onima koji nas vode na pravi put. Učini da volimo džamiju pa da se radujemo petku i džumi namazu u njemu. Ne daj nam da zaboravljamo svoju islamsku zajednicu.
Uzvišeni Allahu, ako nam oduzmeš imetak, ostavi nam nadu, ako nam podariš uspjeh, podari nam snagu volje da savladamo poraz! Ako nam uzmeš blagodat zdravlja, podari nam blagodat vjere!
ان الله يأمر بالعدل و الإحسان ، و ايتاء ذي القربي و ينهي عن الفحشاء و المنكر و البغي يعظكم لعلكم تذكرون. صدق الله العظيم
Literatura: Tefsir ibni Kesir, Sahihul Buhari, Dnevni virdovi, Hutba, Mirza ef. Mešić.
Nijaz SALKIĆ
Ni komentarjev:
Objavite komentar