Mjesec juli 2011. godine u našoj domaji Bosani. Nesnosna vrućina s jedne strane te nestašica vode, nezaposlenost, nesigurnost, bolešćinje i skupoća s druge strane su bile odlika ovog toplog ljeta. Ako nema posla i para rodile su pijace po selima i gradovima naše zemlje ponosne. Svakog dana se negdje trguje, prodaje, nudi i patrga. Na pijacama se može doći do svega jedino je manjak novca.
Ako se ne može kupovati makar se može izaći na mjesta gdje se pijaca odvija. Na pijaci svi uzrasti. Mala djeca hodaju, bebe se u naručju nosaju ili u kolicima vozaju ne gledajući na vrelinu i žegu. Na pijaci se nudi med, mirisi, povrće iz plastenika i povrće ispod otvorenog neba. Ko ima kupuje što treba i ne treba. Uglavnom nešto treba kupiti pa makar i metlu svake hefte.
Ima na pijacama i dokonog svijeta. Pijaca nije šala. Neko tamo prodaje robu a neko zjale. Čuje se neka pametna a najviše se trača i ogovara. Najteže je onima kojima nije do pijace a obavili bi neki posao u čaršiji. Dežurni 'novinari' svakodnevno sjede na raskršćima naselja naših i bilježe promet ljudi i roba. Šteta za nekadašnje pijace koje su bile pune života i berećeta.
Upamet!
Ni komentarjev:
Objavite komentar