15. sep. 2011

MIMBERA-DŽAMIJA I DŽEMAT


الْحَمْدُ لِلَّهِ  رَبِّ الْعَالَمِينَ، نَسْتَعِينُهُ وَنَسْتَغْفِرُهُ، وَ نَسْألُهُ الكَرَامَةَ فِيماَ بَعْدَ الْمَوْتِ لَنَا وَ لِجَمِيعِ الْمُؤْمِنِينَ. وَنَعُوذُ بِاللَّهِ مِنْ شُرُورِ أَنْفُسِنَا وَ مِنْ سَيِّئاتِ أعْمَالِنَا. مَنْ يَهْدِهِ اللَّهُ فَلاَ مُضِلَّ لَهُ وَمَنْ يُضْلِلْ فَلاَ هَادِيَ لَهُ.
وَأشْهَدُ أنْ لا إِلَهَ إِلاّ اللَّهُ وَحْدَهُ لاَ شَرِيكَ لَهُ، وَأَشْهَدُ أنَّ مُحَمَّدًا عَبْدُهُ وَرَسُولُهُ، أرْسَلَهُ بِالْحَقِّ بَشِيرًا وَنَذِيرًا وَ سِرَاجًا مُنِيرًا لِيُنْذِرَ مَنْ كَانَ حَيًّا وَ يَحِقَّ الْقَوْلُ عَلىَ الْكَافِرِينَ. صلى الله تعالى عليه وعلى آله وأولاده وأزواجه وأصحابه وأتباعه. وخلفائه الراشدين المرشدين المهديين من بعده. ووزارئه الكاملين في عهده. خصوصا منهم على ساداتنا أبي بكر وعمر وعثمان وعلي. وعلى بقية الصحابة والقرابة والتابعين. والذين اتبعوهم بإحسان إلى يوم الدين، رضوان الله تعالى عليهم وعلينا أجمعين. أما بعد، فيا عباتد الله، اتقوا الله وأطيعوه. إن الله مع الذين اتقوا والذين هم محسنون. قال الله تعالى فى كتابه الكريم: ..
بِسْمِ اللَّهِ الرَّحْمَٰنِ الرَّحِيمِ
قُلْ هَلْ يَسْتَوِي الَّذِينَ يَعْلَمُونَ وَالَّذِينَ لَا يَعْلَمُونَ ۗ إِنَّمَا يَتَذَكَّرُ أُولُو الْأَلْبَابِ
صدق الله العظيم
بِسْمِ اللَّهِ الرَّحْمَٰنِ الرَّحِيمِ
U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog! 
    Hvala Allahu dželle ša'nuhu. Njemu se zahvaljujemo, od Njega pomoć i oprost tražimo. Njemu se utječemo od mahana i ružnih djela svojih. Onoga koga Allah na pravi put uputi, niko ga u zabludu ne može odvesti, a onoga koga On u zabludi ostavi niko ga na pravi put ne može izvesti.
Allah, dž.š., u  39. suri (Ez-Zumer / Skupovi) u  9. ajetu kaže:
  بِسْمِ اللَّهِ الرَّحْمَٰنِ الرَّحِيمِ
قُلْ هَلْ يَسْتَوِي الَّذِينَ يَعْلَمُونَ وَالَّذِينَ لَا يَعْلَمُونَ ۗ إِنَّمَا يَتَذَكَّرُ أُولُو الْأَلْبَابِ
Reci: "Zar su isti oni koji znaju i oni koji ne znaju? Samo oni koji pameti imaju pouku primaju!"
       A zatim, danas je petak, 16. septembar 2011., ili  18. ševval, 1432. hidžretske godine. Ovo je četrdeseta džuma u novoj hidžretskoj godini.
       Cijenjeni džemaate!
    Veli Uzvišeni u zadnjem testamenetu čovječanstvu:


وَأَنَّ الْمَسَاجِدَ لِلَّهِ فَلَا تَدْعُوا مَعَ اللَّهِ أَحَدًا  «Džamije su Allaha radi, i ne molite se, pored Allaha, nikome!» (El-Džinn,18)

O značaju i fadiletima mesdžida i džamija (Allahovih kuća – mjesta gdje se Allah spominje) govori Kur'an, hadis i mnogobrojne izreke velikana. Uzvišeni Allah je tačno precizirao funkciju i značaj ovakvih objekata u suri En-Nur, u kojoj se veli:
 فِي بُيُوتٍ أَذِنَ اللَّهُ أَن تُرْفَعَ وَيُذْكَرَ فِيهَا اسْمُهُ يُسَبِّحُ لَهُ فِيهَا بِالْغُدُوِّ وَالْآصَالِ  
«U džamijama koje se Njegovom voljom podižu i u kojima se spominje Njegovo ime – hvale Njega, ujutro i naveče
رِجَالٌ لَّا تُلْهِيهِمْ تِجَارَةٌ وَلَا بَيْعٌ عَن ذِكْرِ اللَّهِ وَإِقَامِ الصَّلَاةِ وَإِيتَاءِ الزَّكَاةِ ۙ يَخَافُونَ يَوْمًا تَتَقَلَّبُ فِيهِ الْقُلُوبُ وَالْأَبْصَارُ
 ljudi koje kupovina i prodaja ne ometaju da Allaha zikr čine i koji molitvu obavljaju i milostinju udjeljuju, i koji strepe od Dana u kom će srca i pogledi biti uznemireni.»
Allahov Poslanik s.a.v.s je rekao: «Mesdžidi su kuće za bogobojazne», tj. za one Allahove robove koji se boje svoga Gospodara i time je okarakterisao one koji ih posjećuju. S druge strane, munafik je osoba koja se u Allahovoj kući osjeća poput ptice u kafezu, kako naglašava jedan islamski velikan, te on stalno nastoji da što prije iziđe iz nje jer nedostatak čvrstog imana uskraćuje mu slast koju mesdžidi daju iskrenim vjernicima.
El-Evza'i prenosi da su  Allahov Poslanik i ashabi strogo vodili računa o džematu, slijeđenju sunneta u potpunosti, gradnji i čuvanu mesdžida, učenju Kur'ana i borbi na Allahovom putu. Omer r.a. veli: «Mesdžidi su Allahove kuće na zemlji, a klanjač u njima je Allahov musafir – gost, a dužnost posjećenog je da ugosti svoga musafira.» Pa pošto je Allah dž.š. taj koji dočekuje svoje goste u džamijama, kakva nam to druga gozba osim Allahova treba?!
     Danas svaka džamija pripada nekom džematu ili svaki džemat pripada nekoj džamiji. Džemat je organizovana skupina vjernika koji žive u jednom mjestu. To su ljudi koji su u ime Allaha podigli džamiju ili uredili prostore za obavljanje namaza, opremili učionicu za podučavanje djece i omladine i svojim novcem i dobrovoljnim prilozima pomažu opstoj i nesmetan rad islamske zajednice. Svaki džemat ima svog duhovnog vođu i pastira kojeg zovemo imam. Neke džamije imaju još i mujezina koji lijepim glasom ezani i poziva ljude na namaz. Administrativnim finansijskim poslovima brine se mutevellija (predsjednik izvršnog Odbora u džematu).
    Treba znati da je džemat za vjernika jedan od Allahovih blagodati-nimeta. Džemat treba bezbeli srcem voljeti a novcem pomagati i vazifu- dobrovoljnu članarinu plaćati. Danas su se bosanski muslimani rasijali po cijelom svijetu. Neko je milom, tražeći posla otišao od svoje kuće i iz svog zavičaja a veliki broj muslimana je na silu, spašavajući goli život morao otići sa svog kućnog praga. Svi raseljeni i domicilni muslimani pripadaju ili bi trebali pripadati svom džematu sa  svim pravima od svoje zajednice i obavezama prema toj zajednici-džematu. Među današnjom generacijom muslimana ima nas i takvih da smo skloni sitničariti kad je u pitanju vazifa-članarina za islamsku zajednicu. Džematlije jednom ili više puta u godini podsjećamo i opominjemo (moramo podsjećati) zašto nisu članovi svoje zajednice ili zašto nisu redovni (zašto ne plaćaju vazifu). Odgovor je je uvijek isti, kao ja članarinu plaćam 'dole',  ili kaže jednostavno i ne trepnuvši okom, šta te briga, članarina je skupa i 'velika', plaćao bih ali mi se ne sviđa jedna ili više osoba u Odboru ili nije mi hodža po meramu, ili...
    Draga moja braćo i poštovane sestre!
    Šta god ko kazao u odbranu svoga okretanja glave od zajednice i njenog materijalnog pomaganja to čini na svoju štetu a bezbeli i štetu ummetu Muhammeda a.s. Dobro je znano je da život redovnog džematlije i pomagača islamske zajednice jednak baš kao i onoga koji neće da čuje i da zna za potrebe svog džemata i islamske zajednice. Život obojici je samo isti u toj kratkoći i prolaznosti. Hoće li neko biti upisan u džematski ljetopis kao veliki ili mali hair sahibija ili samo kao onaj kome su njegova djeca i rodbina platila gasul, dženazu i onu na silu vazifu ' u komadu' kada su ga dovezli u mrtvačkom sanduku negdje iz Evrope u domaće mezarje. Dakako da je život redovnog džematlije i pomagača islamske zajednice bogatiji, sređeniji, ljepši i dostojanstveniji kada ga budu ispraćala braća iz njegovog džemata na budući svijet. Nije isto biti redovan član i svojom 'ozbiljnom' članarinom za koju se ne moramo u startu buniti da je velika, vazifom koja je u prvoj kategoriji, a ne plaćati vazifu-članarinu reda radi ili čekati da nam neko umre pa da samo te godine znamo za zajednicu.  Istina je da mnogi muslimani ne haju za svoj džemat, ne zanima ih kako im izgleda i odakle je imam, nezainteresovani su za unutrašnji izgled mesdžida i da li džamija ima  gasulhanu, ne znaju za braću na dnevnim vaktovima, za sestre što čiste džamiju, za džematlije koje redovno klanjaju dženazu svakom bratu i sestri i prate ih do kuće smiraja, i za mezarje kako funkcioniše i izgleda dok im se ne dogodi 'slučaj'.
   Poštovani džemaate!
   Ne gledajmo na džemat i nemojmo očekivati da nam islamska zajednica bude sirotinja, da egzistira na sergijama, kao socijalni slučaj kojeg treba na kraju svake godine izvlačiti da se ne bi džamija zatvorila i džemat ugasio i materijalno propao. Pomažimo na vrijeme svoj džemat i islamsku zajednicu redovnim plaćanjem članarine-vazife i dobrovoljnim prilozima tako da naša islamska zajednica bude respektabilna i jaka zajednica od koje ćemo i mi u konačnici kao džematlije sigurno imati pomoć, kako na dunjaluku kroz namaz, odgoj, zikr i odgajanjem mladih dječijih duša kroz vjeronauku, i naših preko džumanskih hutbi i tako se nadati konačnom spasu inšaAllah na Ahiretu.
    Što se tiče same džamije i našeg mesdžida Fekih Semerkandi u svom djelu «Tenbihu-l-gafilin» navodi petnaest adaba mesdžida koji upotpunjuju posjetu Allahovih kuća. To su:
Prilikom ulaska nazvati selam tihim glasom, ako ljudi sjede; a ako su ljudi na namazu ili pak nema nikog u džamiji onda se kaže: Es-selamu 'alejna min Rabbina ve 'ala ibadillahi-s-salihin;
Klanjati dva rekata tehijjetu-l-mesdžida, jer je Poslanik rekao: «Svaka stvar ima svoj pozdrav, a pozdrav mesdžida su dva rekata»;
Ne vršiti kupoprodaju u džamiji;
Ne upotrebljavati sablju, tj. sprječavati bilo kakve sporove i svađe;
Ne izgovarati stihove koji vode u zabludu;
Ne podizati glas osim u zikrullahu;
Ne govoriti u džamijama ništa o dunjaluku:
Ne prekoračivati ljude bespotrebno da bi po svaku cijenu sjeo na neko mjesto koje ti se sviđa;
Ne svađati se za mjesto;
Pretjerano ljude ne tijesniti u safu, osim onoliko koliko je potrebno da se namaz po sunnetu obavi;
Ne prolaziti ispred klanjača;
Ne pljuvati po džamijama;
Ne pucketati prstima, ili raditi bilo šta, što narušava atmosferu harmonije;
Prostorije mesdžida držati čistim, kontrolisati umnoporemećene ljude i djecu (suviše malu djecu ne dovoditi);
Nastojati što više činiti zikrullah, a ne biti u gafletu za vrijeme boravka u njima.
Dova
      Gospodaru pomozi nam da svoju djecu izvedemo na pravi put i da ih u islamskim istinama odgojimo jer smo pred tobom odgovorni za njih. Gospodaru daj da ih se ne zastidimo i da nas se ne zastide!
      Svemogući Allahu, podari svakom džematu džometa i vakifa, muslimana i muslimanki pruženih ruku, koji će razumjeti važnost vjerskog odgoja, mekteba i vjeronaučnog odgoja naše djece i omladine, materijalnog pomaganja vjeronauke i koji su svjesni trenutka u kojem se nalazi naš ummet.
      Milostivi Allahu, podari nam poštovanje prema našim džamijama i onima koji nas vode na pravi put. Učini da volimo džamiju pa da se radujemo petku i džumi namazu u njemu. Ne daj nam da zaboravljamo svoju islamsku zajednicu. Amin!
ان الله يأمر بالعدل و الإحسان ، و ايتاء ذي القربي و ينهي عن الفحشاء و المنكر و البغي يعظكم لعلكم تذكرون. صدق الله العظيم

Literatura: Tefsir ibni Kesir, Sahihul Buhari  

Nijaz SALKIĆ

Ni komentarjev:

Objavite komentar