Nijaz SALKIĆ
Šta je nama hidžra? Je li to svakogodišnje (pri)sjećanje na prvo i kasnije vjekovno trpljenje muslimana, te svakih 50 godina povlačenje, uzmicanje i popuštanje pred zlom?! Da li je hidžra bježanje sa ognjišta ili je to oporavak pred povratak?! Je li hidžra tolerancija do zločinaca i njihovih zločina, ili je to (iza)biranje manje štete u nepovoljnim trenucima za ummet i muslimane?!
Helem, treba postaviti jedno balkansko-muslimansko pitanje. Da li se današnja generacija muslimana na brdovitom Balkanu stidi mevludom obilježiti dan(e) Muhammedovog a.s. prelaska i seljenja iz Mekke u Medinu, kao što smo vijekovima u Bosni a bome i u Hercegovini po džamijama i kućama mevlud učili i šerbe pili?! Da li to muslimani Balkana zaboraviše tu našu tradiciju s koljena na koljeno kroz vijekove prenašanu ili nam je i za mevludom kao za starom Jugoslavijom svejedno.
Nije davno bilo kada se od 12 rebiu-l-evvela mjesecima po našim kućama priređivale mevludske svečanosti začinjene tekbirima i salavatima uz učenje Gaševićevog mevluda. Šta god ko poslije ovog teksta mislio a dahabetile kazao neće me prepričati da smo se ohladili i za mnoge preče stvari u našoj svijetloj vjeri. Mislim da za našu nebrigu i bezvoljnost ne trebamo kriviti harajuću materijalnu krizu i ovu trenutnu vremensku hladnoću.
Kako god se ko odluči neka dobro zajedno sa mnom znade. Svega će biti, samo vremena za nas, i nas u tom vremenu jednom odista neće biti.
Upamet!
Ni komentarjev:
Objavite komentar