23. dec. 2011

DOĐI AL' NEMOJ PRIČESTO


 Nijaz SALKIĆ


Ljudi su bića željna druženja. Zbog toga što ne želi biti sam, čovjek traži prijatelja za pomoć, srodnu dušu za druženje i nečije rame za plakanje. Nije lahko naći osobu koja može dugo klimati glavom dok mu po deseti put pričaš vic ili istu priču. Kada jednom nađe srodnu dušu čovjek se otvori, opusti, zapusti, te upusti u avanturu otkrivanja sebe i svojih tajni. Usljed dosljedne razmjene podataka dođe čas kada se više nema šta otkriti i nešto novo kazati i ponuditi. Tada od prijateljstva ostane zgužvana krpa, koja se niti pere niti pegla. Ako se nastavi svakodnevno isjeđavanje i muhabet, prijateljstvo prelazi u istraživanje i kritizerstvo, prezir i ogovaranje. Malo je poznanstava koja mogu 'preživjeti' svakodnevno taljizanje sećija, svakopraznično roštiljanje i danonoćno ispijanje kahvi.
Oprezan čovjek će znati na vrijeme 'zakočiti'. Druženje je zdravo a pretjerivanje u svemu pa i u druženju je bolest. Nije loše izvagati svaku riječ kazanu bez obzira koliko nam u trenutku sijela i druženja jaran(ica) bio(la) na srcu i duši. Ako ipak dođe do pucanja prijateljstva, iz razorene zgrade zvane nekadašnje prijateljstvo ne treba svima pokazivati ostatke. Sve tajne povjerene i saznane treba  od javnosti(sa)čuvati
Jerbo, sunnet Božijeg Poslanika, s.a.v.s., je čuvanje tajne, lijepo ophođenje prema ljudima i sabur na napade vjernika-slabića, dakle, onih koji još nisu dovoljno sazreli.
Znajmo da imaju tri vrste tajni. Jedna je tajna ono što se čuva, a što je između tebe i Allaha i nikog više. Druga tajna je između tebe, Allaha i tvoje žene i niko je više ne smije znati. Treća tajna je između tebe, Allaha i tvog jarana.
 Upamet!

Ni komentarjev:

Objavite komentar