22. dec. 2011

MIMBERA-BUDI HIZMEĆAR



الْحَمْدُ لِلَّهِ  رَبِّ الْعَالَمِينَ، نَسْتَعِينُهُ وَنَسْتَغْفِرُهُ، وَ نَسْألُهُ الكَرَامَةَ فِيماَ بَعْدَ الْمَوْتِ لَنَا وَ لِجَمِيعِ الْمُؤْمِنِينَ. وَنَعُوذُ بِاللَّهِ مِنْ شُرُورِ أَنْفُسِنَا وَ مِنْ سَيِّئاتِ أعْمَالِنَا. مَنْ يَهْدِهِ اللَّهُ فَلاَ مُضِلَّ لَهُ وَمَنْ يُضْلِلْ فَلاَ هَادِيَ لَهُ.
وَأشْهَدُ أنْ لا إِلَهَ إِلاّ اللَّهُ وَحْدَهُ لاَ شَرِيكَ لَهُ، وَأَشْهَدُ أنَّ مُحَمَّدًا عَبْدُهُ وَرَسُولُهُ، أرْسَلَهُ بِالْحَقِّ بَشِيرًا وَنَذِيرًا وَ سِرَاجًا مُنِيرًا لِيُنْذِرَ مَنْ كَانَ حَيًّا وَ يَحِقَّ الْقَوْلُ عَلىَ الْكَافِرِينَ. صلى الله تعالى عليه وعلى آله وأولاده وأزواجه وأصحابه وأتباعه. وخلفائه الراشدين المرشدين المهديين من بعده. ووزارئه الكاملين في عهده. خصوصا منهم على ساداتنا أبي بكر وعمر وعثمان وعلي. وعلى بقية الصحابة والقرابة والتابعين. والذين اتبعوهم بإحسان إلى يوم الدين، رضوان الله تعالى عليهم وعلينا أجمعين. أما بعد، فيا عباتد الله، اتقوا الله وأطيعوه. إن الله مع الذين اتقوا والذين هم محسنون.
 قال الله تعالى فى كتابه الكريم
بِسْمِ اللَّهِ الرَّحْمَٰنِ الرَّحِيمِ
رَبِّ اجْعَلْنِي مُقِيمَ الصَّلَاةِ وَمِنْ ذُرِّيَّتِي ۚ رَبَّنَا وَتَقَبَّلْ دُعَاءِ    
  صدق الله العظيم
U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog! 
      Hvala Allahu dželle ša'nuhu. Njemu se zahvaljujemo, od Njega pomoć i oprost tražimo. Njemu se utječemo od mahana i ružnih djela svojih. Onoga koga Allah na pravi put uputi, niko ga u zabludu ne može odvesti, a onoga koga On u zabludi ostavi niko ga na pravi put ne može izvesti.
     Allah, dž.š., u  42. suri ( Eš-Šura-Dogovaranje ) u  15. ajetu kaže:
  بِسْمِ اللَّهِ الرَّحْمَٰنِ الرَّحِيمِ
فَلِذَٰلِكَ فَادْعُ ۖ وَاسْتَقِمْ كَمَا أُمِرْتَ ۖ وَلَا تَتَّبِعْ أَهْوَاءَهُمْ 
„Zato ti pozivaj i budi istrajan, onako kako ti se naređuje, a ne povodi se za prohtjevima njihovim....“
       A zatim, danas je petak, 23. decembar 2011., ili  28. muharrem 1433. hidžretske godine. Ovo je četvrta džuma u novoj hidžretskoj godini.
       Cijenjeni džemaate! 
Služenje Allahu džellešanuhu je najljepši hizmet. Primjer dobrovoljnog služenja istini predstavlja život mu’mina. Mu’min robovanjem i ibadetom čini hizmet svom vječnom životu. Trudi se da postigne dobrote i ljepote Ahireta u skladu Allahovog govora: „Toga Dana ljudi će se odvojeno pojaviti da im se pokažu njihova djela: onaj ko bude uradio koliko trun dobra – vidjet će ga, a onaj ko bude uradio i koliko trun zla – vidjet će ga.“ (Ez-Zilzal, 6–8)
     Mu’min čuva Allahove granice zapovijedi i zabrana. I dok sve to čini, najmanje se uzda u svoja djela, pa nastoji postići zadovoljstvo, milost i samilost Uzvišenog Gospodara.

Mu'min je strpljiv i blagi pozivač na putu dobra. Najplemenitiji među vama su oni koji su najsvjesniji Allaha!
   Poštovane sestre, draga braćo!
   Primjer iskrenih hizmećara su džematski dobročinioci. Da bi čovjek ostao u džematu postoje pravila koja je lično Gospodar postavio, a bude li ih se vjernik pridržavao uspjet će sigurno, bit će sretan, upoznat će brzo sebe i nalaziti zadovoljstvo u služenju drugima. Muhammed, s.a.v.s., je rekao: "Stroga vam je dužnost da budete u džematu, u zajednici. Teško vama ako se razjedinite!"
Zaista je džemat džennetska oaza u dunjalučkom labirintu. Jerbo, Dunjaluk je zamka i zill-i zail (sjenka). Ko mu vjeruje zažaliće. Čak i ako on ostane sa tobom ti nećeš ostati sa njim. Džennetske ni’mete (Allahove dželle-šanuhu blagodati) će steći onaj ko se nije natopio dunjalučkim uživanjima i slastima. On će biti aziz (voljen, dragocjen, omiljen) i muhterem (poštovan, cijenjen) na oba svijeta. Dunja je harabatija (jedna razorena ruševina). Njegovi šerbeti su fatamorgane (optičke varke). Njegovi ni’meti (blagodati) su otrovni, a njegova uživanja su puna tuge i žalosti. On dere tijela. On oštri i podstiče želje. On bježi od onih koji ga ganjaju a ganja one koji bježe od njega. Dunjaluk je kao med a oni, koji su u njega upali, su kao mušice u medu. Njegovi ni’meti su prolazni a njegovi halovi (stanja) su kratkotrajni.
   Cijenjeni džemaate!
   Baš zbog dunjalučkih krivina i zamki, mnogi na toj klizavici zglajžemo sa pravog puta na stranputicu. Mnogima od nas je potrebna pružena ruka. Hizmećari su dobrodošla i plemenita bića i dobre dušice. Plemeniti Poslanik, s.a.v.s., rekao je: „Najbolji među ljudima je onaj ko im najviše koristi!“ I u mnogim ajetima naše jasne Knjige veoma značajno mjesto zauzimaju zapovijedi i savjeti koji podstiču na korisne i hairli hizmete koje trebamo činiti drugim ljudima. Činiti hizmet: ocu i majci, djeci i porodici, a u određenim situacijama i rodbini i drugim ljudima, ispunjavajući njihove potrebe, definisano je šerijatskim propisima koji su poredani u skali prioriteta od farza do mustehaba.
Da bismo ispunili ono čime nas zadužuje naša vjera, nije uvijet samo materijalno bogatstvo. Danas svaki čovjek može uraditi nešto korisno u društvu u kojem se raširilo mnogo pogrešnih stvari. To je toliko široko polje djelovanja – od osmijeha na licu, preko odgoja djece i ispunjavanja potrebe nevoljnika, do lijepog odnosa prema komšijama i tako dalje. Posebno treba obratiti pažnju na činjenicu da se i malom podrškom organizacijama koje provode hairli akcije može ostvariti veliki hizmet. To u današnje vrijeme ima itekako veliku vrijednost.
Ovdje želim ukazati na još jednu važnu činjenicu, a to je da svako onaj kome je omogućeno da čini hizmet drugima svojim materijalnim sredstvima, znanjem ili nekom sposobnošću, mora voditi računa o tome kako ne bi upao u zamku svoga nefsa i šejtana. Kod hizmećara ne smije biti oholosti, nadmenosti i samodopadljivosti zbog onoga što mu je darovao Uzvišeni Gospodar svjetova.
   Draga braćo!
   Hizmećar mora biti zahvalan na daru od Uzvišenog Allaha i tražiti oprosta za greške koje je počinio prilikom činjenja hizmeta. Samo na taj način njegov hizmet može se spasiti od hezimeta (poraza). Dakle, pored toga što se hizmetom ostvaruje cilj postojanja, njime se postiže i duhovna potpunost.
Abdullah b. Abbas, r.a., je rekao: Allahov Poslanik, s.a.v.s., je bio najdarežljiviji među ljudima, a najdarežljiviji je bio u ramazanu, kada se Džibril sastajao s njim. Džibril se sastajao s njim svaku noć tokom ramazana kada je zajedno s njim učio Kur'an. Allahov Poslanik, s.a.v.s., kada bi se s njim sastao, bio je darežljiviji od vjetra koji donosi plodonosnu kišu?!
Da ne bi nestalo džometluka i samilosti na dunjaluku potrebno je odgajati one koji će preuzeti emanet nastavka hizmeta poslije nas. Prijeko je potrebno:
– Usađivanje u djecu duha poniznosti, pobožnosti i robovanja Allahu, Gospodaru svih svjetova:
   To se može postići usmjeravanjem pažnje djece na sveobuhvatnu moć i vlast koji su ogromni u svakom pogledu. Na nicanje biljke, na rast drveta, mirisno prelijepo raznobojno cvijeće, milijarde stvorenja s veličanstvenim obličjima i mnoga druga Njegova stvorenja. Stoga, srce ne može ništa drugo do da pristane uz Allahovu veličanstvenost, a šta duša može da učini nego da osjeti pokornost Allahu i da iskusi zadovoljstvo pokornosti i ugodnost služenja Allahu, Gospodaru svih svjetova.
  Među načine jačanja pokornosti i ustanovljenja pobožnosti spada vježbanje djeteta, kada je ono u dobi razlučivanja, da se pokori, da uhaviza obavljanje namaza i da sluša učenje Kur`ana. Allah, dž.š., ima mnoga imena. Jedno od njih je El-Džami - Onaj Koji skuplja, spaja, uvezuje... Vjernik koji se okiti ljepotom makar jednog Božijeg Imena, on će biti džennetlija. Zamislite samo onog ko se okiti svojstvom imena El-Džami, koji zasluži titulu roba Onog Koji sakuplja, ujedinjuje, povezuje... Ko uspije postati Abduldžami!!!
U džematu dolazi do raznih vrsta uvezivanja. Uvezuju se sposobnosti i ljudi. Tu čovjek nađe ono šta mu fali. Uzvišeni Gospodar kaže: "O, vjernici, kad vam se kaže da napravite mjesta drugima tamo gdje se sjedi, vi to učinite, pa će i vama Allah mjesto napraviti. A kad vam se kaže da se dignete, vi se dignite, pa će Allah uzdignuti na visoke stepene one koji vjeruju i kojima je dato znanje. A Allah dobro zna ono što radite."
Kad kaže Allah da napravite mjesto, On misli na mjesto u srcu. Jedna interesantna predaja veli da Božiji Poslanik, s.a.v.s., nikad nije viđen kako sjedi u društvu, a da je noge pružio prema nekome. Tako je postupao iz poštovanja prema svakome.
Jerbo, u džematu se dobija sve ono što ti je potrebno za život. Tu se spajaju i bračni parovi. Resulullah, s.a.v.s., kaže: "Allahova ruka je sa džematom, to je milost koju Allah pruža."
Čim si ti u džematu, ti si sebi višestruko osigurao život, da imaš nekoga ko će misliti na tebe i kad je odsutan od džemata. U džematu ćeš se naučiti ispravnom ponašanju i načinima zaštite povjerenja, koje je veoma poljuljano. Hadis nam govori o tome da sva druženja trebaju biti satkana od povjerenja te da je otkrivanje tajne prevara, teški prestup. Sunnet Božijeg Poslanika, s.a.v.s., je čuvanje tajne, lijepo ophođenje prema ljudima i sabur na napade vjernika-slabića, dakle, onih koji još nisu dovoljno sazreli.
     Namaz je najstariji i najoriginalniji način iskazivanja robovanja Allahu s.v.t.a., i nužna je posljedica imana (srčanog vjerovanja). Svi prethodni šeriati, koje je Allah dž.š. propisivao i objavljivao poslanicima prije Muhammeda s.a.v.s., su u svome programu sadržavali i namaz!
Namaz je propis koji nikada nije bio derogiran, jer nema hajra u vjeri koja ne
sadrži namaz. Svi su Allahovi poslanici i vjerovjesnici bodrili ljude na izvršavanje namaza, na njegovo praktikovanje, neka je na sve njih, i na Muhammeda, Allahov blagoslov i mir. Allah dž.š. nam u Kur'anu navodi riječi, kojima je molio Ibrahim a.s. kada kaže: رَبِّ اجْعَلْنِي مُقِيمَ الصَّلَاةِ وَمِنْ ذُرِّيَّتِي ۚ  Gospodaru moj, daj da ja, i potomci moji, obavljamo namaz; رَبَّنَا وَتَقَبَّلْ دُعَاءِ  Gospodaru naš, Ti usliši molbu moju. (Ibrahim: 40)
   Cijenjene sestre, braćo moja!
    Na kraju ove hutbe sjetimo se svih kroz vijekove džamijskih hizmećara i vih sadašnjih koji hizmećare milione džamija širom svijeta. To su prije svih odbornici, ljudi koji bez ikakve naknade vode džemate, tu su i neumorne pčelice radilice, vrijedni čistači džamija i harema, trudbenici bez čijeg djela naše džamije ne bi bile ovako čiste i svijetle. Evo jednog hadisa koji govori o vrijednosti hizmećara i čistača džamija:
Haddesena sulejmanubnu harbin kale haddesena hammadu bnu zejdin an sabitin an ebi rafiin an ebi hurejrete enne redžulen esvede evimre eten sevdae kane jekummul mesdžide femate feseelen-nebijju. Anhu fe kalu mate kale efela kuntum azentu muuni bihi dulluni ala kabrihi ev kale kabriha fe eta kabreha fesalle alejha.
Pričao nam je Sulejman ibni Harb, njemu Hammad ibni Zejd prenoseći od Sabita, on od Ebu-Rafija, a ovaj od Ebu Hurejre, da je jedan crnac ili crnkinja, čistio džamiju pa kada je umro, Vjerovjesnik, sallalahu alejhi ve sellem, pitao je za njega.
-Umro je- odgovorili su ashabi.
-A što mi niste to javili? Pokažite mi njegov mezar, ili je rekao, njezin mezar!, i otišao je na njen mezar i klanjao joj dženazu.
Iz ovog hadisa se može zaključiti:
-čišćenje džamije spada u počasne poslove; preneseno je da je Alejhisselam meo svoju džamiju:
-za uslužnog čovjeka i prijatelja treba se uvijek interesovati;
-treba prisustvovati dženazi dobrih i poštovanih muslimana;
-smrtni slučaj treba pravovremeno obznaniti kako bi dženazi prisustvovalo što više muslimana;
-dozvoljeno je klanjati dženazu zakopanoj osobi. Neki pravnici to dozvoljavaju u periodu od mjesec dana od dana zakopavanja mrtvaca, drugi do vremena nadimanja tijela, a neki do momenta raspadanja leša.
Dova
       Svemogući Allahu, daruj svakom džematu istinske hizmećare, jer doista 'Allahove džamije održavaju oni koji u Allaha i u onaj svijet vjeruju'... Daj da budemo od onih koji se čuvaju harama, da izgrađujemo svoje jedinstvo, slogu i bratstvo na istini, bogobojaznosti i sunnetu Allahovog poslanika s.a.v.s.
    Milostivi Allahu, podari nam poštovanje prema našim džamijama i onima koji nas vode na pravi put. Učini da volimo džamiju pa da se radujemo petku i džumi namazu u njemu. Ne daj nam da zaboravljamo svoju islamsku zajednicu. Amin!

ان الله يأمر بالعدل و الإحسان ، و ايتاء ذي القربي و ينهي عن الفحشاء و المنكر و البغي يعظكم لعلكم تذكرون. صدق الله العظيم 
Nijaz SALKIĆ

Literatura: Tefsir Ibni Kesir, Sahihu-l-Buhari, Iz knjige "Zašto klanjati?"  Muhammed b. Ahmed b. Ismail el-Mukaddem, O džematu (Sulejman Bugari). iz knjige Ma’rifetname

Ni komentarjev:

Objavite komentar