Nijaz SALKIĆ
Nišan je višglavno obilježje koje se postavlja da bi se označio mezar rahmetlije. Nišanima su Bošnjaci dali poseban i osebujan pečat, zato što su dobri Bošnjani sentimentalni ljudi. Na bosanskim (preostalim) nišanima se može zapaziti ko je bio gazija, po mačevima, sablji, kuburi ili nožu uklesanom ispod imena nišanskog sahibije. Hodže su imale turbane, esnaflije neke svoje različitosti, a pjesnici opet nešto svoje. Nišani za dobre Bošnjane imaju veliku vrijednost, jer govore o našem kontinuitetu i tisućljetnom postojanju u zemlji Bosni, Sandžaku i Hercegovini (Humu).
Muslimani njeguju tradiciju poštivanja i činjenja dobra živom čovjeku. Oni moraju roditelje bespogovorno poštivati, služiti im i slušati ih, a kada umru dostojno ih ispratiti na mezarje. Mezarja naša su mjesta smiraja, gdje se ne pridaje pažnja gromadama kamena, betona i ploča od spomenika i njihovom ukrašavanju. Nadgrobna obilježja kod muslimana su spoj jednostavnosti i u isto vrijeme poruka o kratkoći i prolaznosti ovog svijeta.
Helem, u ovom postgenocidnom bosanskom vaktu, u našim mezarjima vlada pravo šarenilo nadgrobnog označavanja mezar(j)a. Nađe se tamo lijepih nišana a sve je više kiča od spomenika koji odudaraju od islamskog načina obilježavanja mezara. Znamo da je bilo varvarskog rušenja i uništavanja nišana i mezarja u toku zadnjih 10 genocida koji su provedeni nad dobrim Bošnjanima i muslimanima Balkana. Znamo takođe da i danas neki otimaju vakufe ili pak sami muslimani proširujući vjerske objekte i sami ponekad uništavamo nišane i stara mezarja.
Upamet!
Ni komentarjev:
Objavite komentar