VRIJEME BLAGOSTANJA

Nijaz SALKIĆ

Šta je blagostanje? Je li to stanje kada si okružen izobiljem, blaga svakojaka? Je li to vakat u kome odasvuda curi mlijeko i med? Da li je to možda doba u kojem vlada sigurnost i red? Ništa od pobrojanog u potpunosti tačno nije. Ipak, zašto da se krije, pred kraj prošlog vijeka bilo je dana za koje bi se moglo kazati da su uokvirene slike blagostanja.

Blagostanje je bilo u seoskoj idili, usporenom vremenu, neokrnjenoj prirodi, zapečaćenim i dugo godina nedirnutim  seoskim sokacima i prašnjavim makadamskim džadama koje su vodile do udaljenih bosanskih sela i čaršija. U tom vaktu se nije skrnavila priroda. Šuma i sve u njoj se dobro (o)čuvalo za kasnije naraštaje. Nije se dirala ni stara bosanska arhitektura počevši od kuća brvnara do bosanskih čardaklija.

Blagostanje je bilo u ljudskim odnosima. Bezbeli je to zbog nerazvijenih i slabih putnih komunikacija, pa je život lijeno proticao poput ravničarskog potoka, polahko i natena(h)ne. Poštovali su se roditelji, rodbina bliža i ona dalja. Obilazilo se i puno muhabetilo. Pohodilo se u godini bar u tri mjeseca u bližu rodbinu. Obilazila se i dalja rodbina i prijatelji u godini jednom. Pohodi su se najavljivali prije na mjesec, a u gergi (grupi pohođana) bilo je po deset i više osoba.

U obilaske i posjete se nije išlo naudan (jedan dan), ostajalo se i po dva, ili po tri dana. Lijepi su to bili adeti i tradicija. Cijenio se i poštovao komšiluk u tim vremenima blagostanja. Mog komšije musafiri (gosti), su bili i moji musafiri i gosti. Komšija je goste svoga komšije prezivao (pozivao) bar na jedan obrok, na doručak, ručak ili na večeru.ako nije bilo dovoljno tepsija, jorgana, jastuka, preko prošća ili kroz tijesne šefteli avlije dodavalo se mučem (kradom). Obraz je bio svijetao.

Bilo je to vrijeme blagostanja, ma što god ko mislio o tome šta je to blagostanje.

Upamet!