VRAŽIĆKE PRIKAZE

Nijaz SALKIĆ

Prikaze su belćim živa i nevidljiva bića čiji je cilj postojanja da straše ljude. Nekada se iz priča uviđa da su to šejtani koji se prikazuju u ljudskom ili životinjskom liku. Najčešće se prikaze prikazuju iza akšama, u gluho doba noći i prije pjevanja horozova. Mjesto njihovog pojavljivanja su raskršća puteva, na bunarim, pored kakve tekuće vode, potoka, rijeke ili pak kod stajaće vode, jezera. Ko ih vidi a nije osoba zaštićena abdestom i dovama, najčešće oboli ili u najgorem slučaju poludi.

U Vražićima se je pričalo da su viđali prikaze u liku velikog Tukca i to na Budakovinama kod Veleda Salkića oraha. U onom vremenu velikog siramašluka i bijede, neki su pokušali uhvatiti tog tukca da bi ga sutra ispekli svojoj djeci ali nisu uspjeli. Rezultat noćnog ganjanja tog tukca-prikaze je da se ta osoba psihički razboljela. Oni koji su u ljetnim noćima pješke putovali u Čelić ili Brčko starim putem, kod 'Berbine ćuprije' su viđali janje ili ovcu. Ona im se penjala na leđa pa su ostajali bez snage i skoro životom platili noseći tu težinu na sebi sve dok horoz ne bi zapjevao.

Prikaza je viđana na 'Aledinjcima', kod Seljanskog bunara,kod Graba, na rijeci i to kod kod Brane i Jusufove vodenice, kod Zavida, u Širokom polju, kod Miječovca, kod Tunjke vodenice, na vrhu Idrizovića Šume, na putu prema Vražićima malo prije njive rahmetli Hariza Livadića. Prikaza u obliku dženaze i djeteta koje sjedi pored glave, viđen je u džamijskom hodniku vražićke džamije prije nešto 40 godina. Nisu samo viđane prikaze, nekada se noću začuo ružan i stravičan glas 'Drekavca' nekakve životinje čije oglašavanje je ledilo krv u žilama tadašnjih Vražićana.

Naravno, sve ovo gore zabilježeno je plod kazivanja i priča starih Vražićana koji su to kazivali i prenosili svojim sinovima i unucima na sijelima uz petrolejske lampe i uz fenjere. Bilo je to vrijeme kad momčuljak nije smio sam hodati po selu prije odsluženja vojnog roka, baš zbog tih i takvih 'priča'. Bilo je to vrijeme kada sam se i sam kao dječačić vraćao iz naše najdalje njive iza akšama. U tom ljetnjem mraku punom pjesme cvrčaka i zrikavaca hodajući tankim i uskim njivskim putićima, nisam smio zbog prikaza ići naprijed, niti ostajati pozadi porodične kolone. Bojao sam se da me šta sa strane ne dohvati i pripane.

Upamet!