MIMBERA - SUDBINA

الْحَمْدُ لِلَّهِ  رَبِّ الْعَالَمِينَ، نَسْتَعِينُهُ وَنَسْتَغْفِرُهُ، وَ نَسْألُهُ الكَرَامَةَ فِيماَ بَعْدَ الْمَوْتِ لَنَا وَ لِجَمِيعِ الْمُؤْمِنِينَ. وَنَعُوذُ بِاللَّهِ مِنْ شُرُورِ أَنْفُسِنَا وَ مِنْ سَيِّئاتِ أعْمَالِنَا. مَنْ يَهْدِهِ اللَّهُ فَلاَ مُضِلَّ لَهُ وَمَنْ يُضْلِلْ فَلاَ هَادِيَ لَهُ.

وَأشْهَدُ أنْ لا إِلَهَ إِلاّ اللَّهُ وَحْدَهُ لاَ شَرِيكَ لَهُ، وَأَشْهَدُ أنَّ مُحَمَّدًا عَبْدُهُ وَرَسُولُهُ، أرْسَلَهُ بِالْحَقِّ بَشِيرًا وَنَذِيرًا وَ سِرَاجًا مُنِيرًا لِيُنْذِرَ مَنْ كَانَ حَيًّا وَ يَحِقَّ الْقَوْلُ عَلىَ الْكَافِرِينَ. صلى الله تعالى عليه وعلى آله وأولاده وأزواجه وأصحابه وأتباعه. وخلفائه الراشدين المرشدين المهديين من بعده. ووزارئه الكاملين في عهده. خصوصا منهم على ساداتنا أبي بكر وعمر وعثمان وعلي. وعلى بقية الصحابة والقرابة والتابعين. والذين اتبعوهم بإحسان إلى يوم الدين، رضوان الله تعالى عليهم وعلينا أجمعين. أما بعد، فيا عباتد الله، اتقوا الله وأطيعوه. إن الله مع الذين اتقوا والذين هم محسنون ...:

قال الله تعالى فى كتابه الكريم :

بِسْمِ اللَّهِ الرَّحْمَٰنِ الرَّحِيمِ

وَمَا تَشَاءُونَ إِلَّا أَن يَشَاءَ اللَّهُ رَبُّ الْعَالَمِينَ
صدق الله العظيم

U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog! 

  Hvala Allahu dželle ša'nuhu. Njemu se zahvaljujemo, od Njega pomoć i oprost tražimo. Njemu se utječemo od mahana i ružnih djela svojih. Onoga koga Allah na pravi put uputi, niko ga u zabludu ne može odvesti, a onoga koga On u zabludi ostavi niko ga na pravi put ne može uputiti.

     U ime Allaha, Sve milosnog, Milostivog!

    Dragi brate, poštovana sestro, danas je 21. redžeb 1434. ili 31. maj 2013. godine. U 70. ajetu iz sure El-Hadž / Hadž , Allah, dž. š., kaže: 

أَلَمْ تَعْلَمْ أَنَّ اللَّهَ يَعْلَمُ مَا فِي السَّمَاءِ وَالْأَرْضِ ۗ إِنَّ ذَٰلِكَ فِي كِتَابٍ ۚ إِنَّ ذَٰلِكَ عَلَى اللَّهِ يَسِيرٌ

"Zar ne znaš da je Allahu poznato sve što je na nebu i na Zemlji? To je sve u Knjizi, to je, uistinu , Allahu lahko!" /70/ 

     Poštovani džemaate!

    Uzvišeni Allah je odredio sudbine stvorenja i sve što će se desiti prije nego se desi još u ezelu (praiskonu). Ibnu Hadžer u pogledu kadera kaže: „Želi se reći da je Uzvišeni Allah znao sudbinu svih stvari i njihov rok prije nego ih je stvorio, a zatim je stvorio ono za što je već prije znao da će postojati, pa zato sve što se desi proizilazi iz Njegovog znanja moći i htijenja?

„Kada' je Allahovo znanje kojim je Allah presudio ono što će se desiti u ezelu, a kader je događanje stvorenjima onoga što im je već predviđeno i određeno. „Dakle, kader je Allahova odredba i plan, a kada' je Allahova praktična sprovedba toga plana u djelo.

Poznati alim, Ali Tantavi, rahmetullahi alejhi, u svojoj knjizi „Opći prikaz vjere islama“ ovako je to prikazao: „Na zgradama koje se podižu objesi se ploča na kojoj piše: Projektant, inženjer, ... izvođač radova, investitor... itd. Inženjer crta plan, određuje visinu zgrade, debljinu zidova, materijal koji će upotrijebiti, postotak svakog od njih, zatim gdje će biti vrata, prozori. Ovo je primjer kadera. Poduzetnik realizuje ono što je odredio inženjer. To je primjer kada'a. I jedno i drugo su isključivo u Allahovoj, dželle šanuhu, kompetenciji. I kao što inženjer može napraviti izmjene u detaljima plana tako je i Allah, dželle šanuhu, iz milosti učinio dovu i sadaku uzrokom uklanjanja nečega što je bilo određeno. Jedino ga je On odredio i jedino ga On, ako hoće, ukida dovom.“

U Muslimovom "Sahihu" od Abdullaha bin Amra, koji je prenio da je Božiji Poslanik, s.a.v.s., rekao: /246/ "Allah je doista odredio odredbe stvorenjima prije stvaranja nebesa i Zemlje za 50 hiljada godina, kada je njegov prijesto još bio na vodi."/ U "Sunenima", prema hadisu kojeg prenosi skupina ashaba, stoji da je Božiji Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Prvo što je Allah stvorio je pero, rekavši mu da piše. 'Šta da pišem?', upitalo je pero. 'Piši ono što će biti!' , pa je pero bilježilo ono što će biti do Sudnjeg dana." To je zapravo govor Uzvišenog Poslaniku Njegovom, s.a.v.s. "Zar ne  znaš da je Allahu poznato sve što je na nebu i na Zemlji!?" 

Kaže Uzvišeni Allah, dželle šanuhu: „A vi ne možete ništa htjeti ako to Allah neće.“ (Et-Tekvir, 29)

U Tirmizijevom rivajetu  od Ibn Umera navodi se: “Podignuta su pera i već osušene stranice.” Pera, u množini, spominju i drugi. 

Iz rivajeta koji govore o ovoj temi može se zaključiti da postoje četiri pera:

 1. Pero koje je obuhvatilo sva stvorenja. To je pero koje je već spomenuto sa Levhom.
2. Pero koje je stvoreno kada je stvoren Adem, a.s. I to pero je, takođe, općeg karaktera. Prenose se brojni hadisi koji govore o tome da je Allah, dž.š, unaprijed odredio ljudska djela, nafaku, vrijeme smrti i da li će ljudi biti sretni ili nesretni, i da je to učinio odmah nakon stvaranja njihovog oca, Adema, a.s.

3. Pero koje zapisuje odredbu u momentu kada se djetetu šalje melek dok je još u majčinoj utrobi, pa mu udahnjuje dušu i zapisuje četiri stvari: nafaku, vrijeme smrti, djela i da li će biti sretan (vjernik) ili nesretan (nevjernik).
4. Kalem koji se stavlja u ruke meleka koji pišu čovjekova djela nakon što postane punoljetan.

   Dio hadisa koji prenosi Tirmizi u Sunenu, hadis broj 2518, u kome stoji: “O mladiću, hoćeš li da te poučim (odabranim) riječima? Pazi na Allaha, pa će i Allah paziti na tebe. Ne zaboravi na Allah pa ćeš ga naći od pomoći. Ako tražiš, traži od Allaha. Ako želiš pomoć, od Allaha je traži. Znaj dobro da se cijeli svijet sakupi da ti da neku korist, ne mogu ti dati ništa više od onoga što ti je Allah dž.š, već propisao. Isto tako, kada bi se sakupio cijeli svijet da ti naudi, ne bi ti mogli nauditi ništa više od onoga što ti je Allah, dž.š, već zapisao. Pera su se podigla, a stranice osušile.” Tirmizi, hasen-sahih.

    Muslim od Aiše, majke vjernika, bilježi da je rekla: „Umro je dječak, pa sam rekla: „Blago li njemu, dženetska ptica.“ Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, na to reče: „Zar ne znate da je Allah stvorio Džennet i Džehennem, pa je za jedno i drugo stvorio stanovnike. A u predaji kod Muslima od Aiše se prenosi da je rekla: „Pozvan je Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, na dženazu umrlom dječaku jednog ensarije, pa sam rekla: „Allahov Poslaniče, blago li njemu, on je jedan od dženetskih ptica, nije učinio grijeh niti je znao za njega, a on je uzvratio: „A možda i nije tako, zaista je Allah za Džennet stvorio njegove stanovnike. Stvorio ih je, a oni su bili u kičmama svojih očeva, a tako je i za Džehennem stvorio njegove stanovnike još dok su bili u kičmama svojih očeva.“

    Ovi hadisi govore da Allah zna za onoga koji umre maloljetan. On takve neće uvesti u džehenemsku vatru samo na osnovu Njegovog znanja o njima i njihovim djelima. Ebu-Hurejre, neka je Allah sa njim zadovoljan, prenosi od Vjerovjesnika, sallallahu 'alejhi ve sellem, da je rekao: „Kada nastupi Kijametski dan Allah će ih staviti na ispit. Poslat će im Poslanika na mjesto suđenja, pa ko mu se odazove uvešće ga u džennet, a ko ga odbije uvešće ga u vatru.“ I tamo će se pokazati Allahovo znanje i obavještenost o njima. Presudiće im po onome što ispolje javno, bilo to vjerovanje ili nevjerovanje, a ne samo na osnovu pukog znanja“.

  Mi vjerujemo da je Allah, dželle šanuhu, sve odredio, i da nema ni jednog stvorenja a da prije stvaranja nije određena njegova veličina, težina, rast, vrsta, način života i održavanja, smrt i ostalo. Vjerujemo da mu je Allah odredio gdje de se roditi i ko će mu roditelji biti, i šta će raditi i kako živjeti, kad će se razboljeti i smrt okusiti. Vjerujemo, isto tako, i da Allah zna hoće li to stvorenje biti sretno ili nesretno na dunjaluku, hoće li biti vjernik ili nevjernik, hoće li raditi dobro ili zlo.

    Ali, da li vjerujemo i to da je čovjek primoran da čini ovo što mu je predodređeno i zapisano, odnosno i da li će osoba biti kažnjena za zlo koje mu je određeno? Hoće li čovjek biti nagrađen za dobro koje mu je već davno zapisano? Ako prihvatimo činjenicu da smo na ovom svijetu samo radi provođenja u djelo propisanih naredbi, onda smo mi roboti, jer nama upravlja drugi i u krojenju svoje sudbine nemamo nikakvog udjela. U tom slučaju ne bismo trebali biti ni kažnjeni ni nagrađeni, jer ne radimo ništa svojom voljom. Dali je to tako?

    Glede gore kazanog  napravićemo razliku između Allahove, dželle šanuhu, apsolutne volje i čovjekove djelimične slobodne volje. Činjenica je da čovjek, ipak, ima slobodu, a to potvrđuje razum koji može prosuđivati materijalne stvari, razlikovati dobro od zla, ispravno od neispravnog, ima volju kojom može birati da li će uraditi dobro ili zlo. Postoje stvari koje čovjek u svome životu radi po svome izboru, a postoje i druge na koje on ne može uticati. On može da podigne ruku kad hoće. Može da nogom zakorači kad poželi. Može da gleda gdje god hoće. Ali, da li može da utiče na rad mišića srca? Isto tako, čovjek ne može birati ko će mu biti roditelji, niti kad će i gdje biti rođen.

   Prema tome, čovjek je slobodan i ima izbor u granicama ljudske moći i snage, a to što je primoran u nekim stvarima, ne negira svojstvo slobode kod njega. Na osnovu te djelimične slobode možemo zaključiti da će čovjek biti nagrađen ili kažnjen za djela koja je svojom voljom učinio, a ne za djela gdje on nije imao nikakva uticaja na njih.  Zato, kao što kaže Šejh Ali Tantavi, ne može se isto kazniti griješnik koji je odgojen u pokvarenoj sredini i kod pokvarenih roditelja, koji je imao zanemareno i zapušteno djetinjstvo, kao onaj koji je počinio isti grijeh, a odrastao je u zdravijoj i boljoj sredini i dijete je dobrih roditelja.

    Allah, dželle šanuhu, u Kur'anu veli: إِنَّا هَدَيْنَاهُ السَّبِيلَ إِمَّا شَاكِرًا وَإِمَّا كَفُورًا  „Mi mu na pravi put ukazujemo, a njegovo je da li će zahvalan ili nezahvalan biti“ (Ed-Dehr, 3.).

U drugom ajetu stoji: وَهَدَيْنَاهُ النَّجْدَيْنِ  „I uputili smo ga na dva puta (put dobra i put zla)“ (El-Beled, 10.).

   Pisanje o kada'u i kaderu veoma je osjetijivo iz razloga što je kader tema obavijena gajbom (metafizikom) i često biva mnogima neshvatljiva. Mnogi su zalutali i u nevjerstvo otišli, upravo zbog pokušaja da prodru u sve tajne kadera. Tako se desilo sa Kaderijama, Džebrijama i mnogim drugim sektama, koje zbog kadera zalutaše i uznevjerovaše.

   Dova

      Milostivi Allahu, podari nam poštovanje prema našim džamijama i onima koji nas vode na pravi put. Učini da volimo džamiju pa da se radujemo petku i džumi namazu u njemu. Ne daj nam da zaboravljamo svoju islamsku zajednicu.

     Gospodaru naš, oprosti nam grijehe naše i prijeđi preko hrđavih postupaka naših, i učini da poslije smrti budemo s onima dobrima. Gospodaru naš, podaj nam ono što si nam obećao po poslanicima Svojim i na Sudnjem danu nas ne osramoti! Ti ćeš, doista. Svoje obećanje ispuniti!” (Amin)

ان الله يأمر بالعدل و الإحسان ، و ايتاء ذي القربي و ينهي عن الفحشاء و المنكر و البغي يعظكم لعلكم تذكرون. صدق الله العظيم

Literatura: Tefsir ibni Kesir, Sahihul Buhari, „Opći prikaz vjere islama“ Ali Tantavi str: 68., Ali Tantavi Opi prikaz vjere islama“, str. 66. prijevod Enesa Lj. i Ibrahima H., Ibn-Hadžer El-Askalani: „Fethu-l-Bari bi šerhi Sahihil-Buhari“