Nijaz SALKIĆ
Danas je posljednji dan mjeseca jula. Eto
ispostismo 23-ći dan ramazana i klanjamo 24-tu teraviju. Polahko ali sigurno se
približavamo noći u kojoj će se izliti obilni rahmet i oprost grijeha. To je
bezbeli noć Kadra. Ovi preostali ramazansku dani i noći su blago neprocjenjivo,
koje treba svako prema svojoj sposobnosti, najbolje iskoristiti. Jerbo, kada
prođu ovi dani i ove blage noći, doći će vrijeme svođenja računa i podjela
nagrada. To će se desiti zadnju noć ramazana, uoči Bajrama.
DVADESET DRUGI CVIJETAK – NIŠAN
Ovog ramazana sam mnogo razmišljao o
bijelom, crnom, zelenom i inom nišanu. Nišan je naš uzglavnik i višeglavnik,
koji će zboriti potomcima gdje je se ustavio čovjek. Nišan je joštene naša
zadnja adresa na kapiji dunjalučke kuće. Na njoj je adresa gdje nas neće
tražiti obična i tajna policija. Možda će nas povremeno potražiti djeca i neko
od rodbine, da koju minutu posjede kod uzglavnog nišana našeg.
Nišan iznad glave nije jednak onom ispod
nogu. Bezbeli zato da se i na mezarju zna, gdje je glava, a gdje noga. Mnogi ne
vole razmišljati o svome nišanu, a trebali bi. Ako znademo kako će izgledati
naš nišan i zadnja dunjalučka adresa, možda ćemo još štošta za života znati
urediti i srediti. Nišan nije isto što i bašluk. Nišane uglavnom podižu djeca i
rodbina. Nedaj Bože nikome da nišane na mezar usađuju roditelji. Nišani svojim
izgledom i materijalom od kojeg su napravljeni, mnogo kazuju. Nekada su ljudi za života oporučivali da im na nišanu ne
piše ništa osim rečenice: „Posmatraču moga groba, jednaki smo skoro oba! Juče
sam bio tak'i, sutra ćeš biti vak'i!“ Ne znam zašto i kako, nišanom na
Balkanu nazivaju i onu mušicu na koju se škilji i mjeri na izlaznu cijev, u
puške nam.
Danas gdjekude i kojekude, vidimo da nisu isti nišani imućnih i
sirotinje, nažalost. U doba starih dobrih Bošnjana i Bošnjanki, nišani su imali
svoj tabijat. Izgled nišana je (u)kazivao da se radilo o pobožnim insanima jer
su na vrhu imali turbane. Mogli su pripadati šejhovima-mevlevijama, pa su imali
mevlevijski turban izrađen u kamenu ili prepletani mušebek turban, ako su
stajali iznad glave alima, imali su u kamenu izrađenu fes i ahmediju. Stalnim
progonima koji su bili izloženi muslimani na Balkanu, uništavana su nam anselja
i zaoravana brojna mezarja. Ne treba zaboraviti na hiljade muslimanskih sela i
čaršija u kojima su ubijeni i iz kojih su protjerani muslimani.
Sile zla, naši bivši i sadašnji neprijatelji
su brisali naš vjekovni trag i bitisanje na prostorima Balkana. Zaorana su
mezarja u Šumadiji i Srbiji, Crnoj Gori, Dalmaciji i Slavoniji. Nišani, naši
uzglavnici i pokaznici postojanja su zauvijek nestali. Da nam svima bude
jasnije šta nam se to dešavalo i kroz kakve genocide, urbicide, kulturocide smo
prolazili prije 250-300 godina unazad, najbolje su upečatljiva taze slike
genocida u Bosni i Hercegovini, od prije 20 godina. Vidjeli smo uživo šta nam
je bilo sa nišanima, šta sa mezarjima a gdje je nestalo 1000 džamija za kratko
vrijeme .
Nišane, ta naša uzglavlja i kazivače naše
autohtonosti uništavamo i mi Bošnjaci-muslimani. Koliko je samo uništeno nišana,
dok su se gradile i proširivale veleljepne džamije u poslijeratnoj Bosni i
Hercegovini. Nišani stari i do 300 godina sa turbanima i natpisima na arapskom
pismu a na jeziku bosanskom, bacani su i (h)lupani da se od njih načini kaldrma
i kamen tucanik po blatnjavim seoskim putevima i džadama. Zar nema toliko
drugog kamena u Bosni kamenitoj?
Nišan je naš znak i naša koda i tapija
Bošnjačka i bosanska. Čuvajmo naše nišane, jer smo već 500 godina na nišanu
naših dušmana. Dušmani sa lijeve i sa desne strane čekaju i pomažu nam da
potrijebimo naše nišane, pa da nas svakih 50 godina ne drže na nišanu i nišane,
već nas jednom i bez nišana konačno istrijebe.
Upamet!
Hej mubarek ramazan!
Ni komentarjev:
Objavite komentar