Nijaz SALKIĆ
Kada djetetu bude četiri do pet godina, šalju ga u mejtef. Mektebi ili mejtefi su vjerske osnovne škole u kojima djeca uče toliko vjeronauke koliko im je nužno, da budu pravi muslimani i muslimanke; da naime znaju glavne istine svoje vjere i da se znaju Bogu moliti.
Veliko je veselje imati kćerku, a još veće sina za mejtef. Dok je sinčić još sasvim mlad, dok ni ne misli u mejtef, majka ga grli i ljubi i ljubeći ga, tepa mu: ,,Dvanaes' majčini srca i džigerica, dvanaes' majčini duša i zjenica, kad ćeš ti, radostan bio svojoj majci, hatmu proučiti, pa da majka veselje čini?'' Dok to govori ljubi dijete, diže ga na rukama uvis i spušta u krilo od majčine ljubavi i pomisli na onaj sretni čas kad će joj sinčić nauke u mejtefu svršiti i hatmu proučiti.
Prije nego će muško dijete u mejtef, dobije ono od oca sve ,,nove haljine, a majka mu načini finu kesicu za musafić, knjige, obično od plave ili sive čohe. Osim toga smalajisao, naručio, mu je sretni babo i nove firalice, mekahne cipele od crvene ili žute jareće kože, a na glavu mu metnuo nov, fino ukalufljen fesić, da bude što opremniji kad u školu pođe.
Kad dijete vidi da se roditelji toliko vesele danu kada će ono u mejtef i kad opazi, kako se oni brinu da ga što ljepše opreme i obuku, naravno je da se i samo veseli danu kada će u školu. Dijete kao dijete, pa sve pita: ,,A koliko ću noći, draga nano, još spavati dok pođem u školu?''
Kad osvane jutro onoga dana kada će dijete u mejtef, ljubi majka janjče svoje pa mu govori: ,,Ustani, dušo moja, sada ćeš s hajrom i sa srećom, prvi put u mejtef, pa kad se vratiš iz mejtefa, majka će ti kolač skuhati i meda ti u sahandžiku, bakrenoj posudici, doniti, neka ti je slađe učiti.''
Kada se je dijete probudilo i ustalo, majka ga mije i češlja koliko samo može ljepše, i sprema hodži bajramluk, dar, da se ,,dite ne stidi.'' Kada je majka dijete lijepo obukla, izmila i iščešljala, polazi ono u školu, ali prije valja da majku u ruku poljubi i da hajr dovu, blagoslov dobije. (Antun Hangi- ,,Život i Običaji BiH Muslimana'')
Mekteb je imalo skoro svako selo u Bosni. U njemu su se učila naša djeca o osnovama vjere. Obično se učilo na koljenima i (naizber) napamet.
Mekteb je bio rasadnik naše vjere, pismenosti i kulture. Naravno da se mektebska nastava odvijala prema uzrastu i znanju polaznika.
Početnici su učili na koljenima i (naizber) napamet a kasnije se išlo u mektebi ibtidaijju, gdje se učilo u klupama i po nastavnom planu i programu.
Ovo je nane Džafić (Ikeljić) Hasija, rođena 1928. godine u Ramićima kod Ključa. Rahmet joj dobroj duši!
Građu prikupio Nijaz SALKIĆ
Ni komentarjev:
Objavite komentar