الْحَمْدُ لِلَّهِ رَبِّ الْعَالَمِينَ، نَسْتَعِينُهُ
وَنَسْتَغْفِرُهُ، وَ نَسْألُهُ الكَرَامَةَ فِيماَ بَعْدَ الْمَوْتِ لَنَا وَ
لِجَمِيعِ الْمُؤْمِنِينَ. وَنَعُوذُ بِاللَّهِ مِنْ شُرُورِ أَنْفُسِنَا وَ مِنْ
سَيِّئاتِ أعْمَالِنَا. مَنْ يَهْدِهِ اللَّهُ فَلاَ مُضِلَّ لَهُ وَمَنْ يُضْلِلْ
فَلاَ هَادِيَ لَهُ.
وَأشْهَدُ أنْ لا إِلَهَ إِلاّ اللَّهُ وَحْدَهُ لاَ شَرِيكَ لَهُ، وَأَشْهَدُ
أنَّ مُحَمَّدًا عَبْدُهُ وَرَسُولُهُ، أرْسَلَهُ بِالْحَقِّ بَشِيرًا وَنَذِيرًا
وَ سِرَاجًا مُنِيرًا لِيُنْذِرَ مَنْ كَانَ حَيًّا وَ يَحِقَّ الْقَوْلُ عَلىَ
الْكَافِرِينَ. صلى الله تعالى عليه وعلى آله وأولاده وأزواجه وأصحابه وأتباعه.
وخلفائه الراشدين المرشدين المهديين من بعده. ووزارئه الكاملين في عهده. خصوصا
منهم على ساداتنا أبي بكر وعمر وعثمان وعلي. وعلى بقية الصحابة والقرابة
والتابعين. والذين اتبعوهم بإحسان إلى يوم الدين، رضوان الله تعالى عليهم وعلينا
أجمعين. أما بعد، فيا عباتد الله، اتقوا الله وأطيعوه. إن الله مع الذين اتقوا
والذين هم محسنون ...:
قال الله تعالى فى كتابه الكريم :
بِسْمِ اللَّهِ الرَّحْمَٰنِ الرَّحِيمِ
"...إِنَّمَا
يُوَفَّى الصَّابِرُونَ أَجْرَهُم بِغَيْرِ حِسَابٍ"
صدق الله العظيم
صدق الله العظيم
U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog
Hvala Allahu čija milost obuhvata svako
stvorenje i koji drži sva stvorenja a samo On zna njihov broj. On se smilovao
onome kome je On htio tako što im je dao da izvršavaju ono što im je naređeno
na ovome svijetu, podižući im stepene na drugom svijetu, pa su muslimani tako
ustrajni u pokornosti Allahu i u ibadetima. Ako ih zadesi kakva nevolja pa se strpe,
to će im biti uspjeh na Ahiretu, a ako ih Allah uzdigne na ovom svijetu a oni
ostanu zahvalni Njemu, to će im opet biti uspjeh na Ahiretu, i u vezi njih kaže
Allah: Samo oni koji budu strpljivi biće bez računa nagrađeni.(39;10).
Svjedočim
da nema boga sem Allaha kome niko nije ravan, i svjedočim da je Muhamed Allahov
rob i poslanik koji je poslan kao milost svim svjetovima, neka je Allahov
salavat na njega, njegovu porodicu i njegove časne ashabe.
Dragi
brate i poštovana sestro, danas je petak 12. muharrem 1435. ili 15. novembar
2013. godine. Ovo je 2. hutba u novoj
godini.
U 19 suri – Merjem
/ Merjema , u 55. ajetu Allah, dž. š., kaže:
وَاذْكُرْ فِي الْكِتَابِ إِسْمَاعِيلَ ۚ إِنَّهُ كَانَ صَادِقَ الْوَعْدِ وَكَانَ رَسُولًا
نَّبِيًّا. وَكَانَ يَأْمُرُ أَهْلَهُ بِالصَّلَاةِ وَالزَّكَاةِ وَكَانَ عِندَ
رَبِّهِ مَرْضِيًّا
“ I spomeni u Knjizi Ismaila!
On je ispunjavao dato obećanje i bio poslanik, vjerovjesnik./54/ Naređivao je
porodici svojoj da namaz obavljaju, i da
zekat udjeljuju , i Gospodar njegov je
bio njime zadovoljan." (Merjem, 55)
Allah,
dž.š., hvali Ismaila, a.s., zato što ispunjava dato obećanje. On je sin
Ibrahima, a.s., i predak Arapa iz Hidžaza. Ibn-Džerir kaže za njega da nikada
nije nešto obećao svome Gospodaru, a da to
nije ispunio, odnosno, nije se obavezao ni na jedan ibadet, a da ga nije
u potpunosti izvršio. Ibn-Džerir prenosi od Sehla ibn Ukajla da je Ismail,
a.s., zakazao sastanak sa nekim čovjekom na nekom mjestu. On je na to mjesto došao,
a čovjek je zaboravio doći. Ismail, a.s., ostao je i prenoćio na tom mjestu.
Kada je sutradan čovjek došao, upitao ga je: "Zar si čitavo vrijeme ovdje čekao?"
"Da", odgovori Ismail, a.s. Čovjek reče: "Ja sam zaboravio doći."
Ismail, a.s., reče mu: "Ja se odavde ne bih pomjerio sve dok ti ne dođeš."
On je zato: "onaj koji ispunjava dato obećanje ." Uzvišeni kaže:
"Naređivao je porodici svojoj da namaz obavljaju i da zekat udjeljuju, i
Gospodar njegov je bio njima zadovoljan." Ovo je, također, ljepota,
pohvalno svojstvo i ispravna karakteristika. On je bio strpljiv i istrajan u
pokornosti svome Gospodaru i isto je tražio od svoje čeljadi.
Slično se
objavljuje našem Poslaniku, s.a.v.s.: "Naredi porodici svojoj da namaz
obavlja i istraj u tome." Slavljeni kaže: "O vi koji vjerujete, sebe
i svoje porodice čuvajte od Vatre" , znači, naređujte im dobro, a sprečavajte
ih u zlu i nemojte ih zanemariti pa da ih na Sudnjem danu jede Vatra.
Ebu-Hurejre prenosi da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Allah se smilovao čovjeku
koji noću ustane pa klanja, probudi i svoju ženu, pa ako ona odbije, on je po
licu polije vodom. Allah se smilovao ženi koja noću ustane i klanja, probudi
svoga muža, pa ako on odbije, ona ga po licu polije vodom..." Ebu-Seid i
Ebu-Hurejre kažu da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Ako se čovjek probudi
noću, a zatim probudi i svoju ženu i njih dvoje klanjaju dva rekata, upisani su
među one koji se Allaha puno sjećaju." (Ovaj hadis bilježe Ebu-Davud, Nesai, i Ibn-Madže).
Za svako dobro potreban je
sabur-strpljenje. Strpljenje je podnositi teškoće kao što se podnose lijepe
stvari. Korijen riječi sabr u arapskom jeziku znači sprječavanje i
lišavanje. Tako bismo sabr mogli definisati kao sprječavanje duše od
beznađa, sprječavanje jezika od samosažalijevanja i kukanja na sudbinu, sprječavanje
ruku od sicidnih radnji, ranjavanje svga tijela, cijepanje odjeće, itd. U
praksi sabur označava uzvišena svojstva duše koja čovjeka sprječavaju da čini
ono što nije lijepo i umjesno.Sabr je sinonim za duševnu snagu koja navodi na
dobro i ispravno postupanje.
Svako djelo i svaki naš
pokret braćo i sestre zahtijeva strpljenje; za odustajanje od harama je
potrebno strpljenje, za činjenje dobra je potrebno strpljenje, za obavljanje
namaza potrebno je strpljenje, za slušanje Kur'ana, hutbe ili predavanja, potrebno
je strpljenje, za odgoj djece, potrebno je strpljenje... U konačnici, naš život
je protkan strpljenjem! Pogledajmo koliko sabura treba da se rodi i podigne
dijete, koje će biti samostalnim ljudskim bićem!
Allah dž.š. je odredio da
dunjaluk bude mjestom nevolja i iskušenja; dan smo radosni, a drugi tužni,
zdrav će se razboljeti, star oronuti, živ će umrijeti i sve što ima na
dunjaluku, nestaće, osim Uzvišenog Allaha, Koji je vječan.
Dobra samokontrola nam pomaže da su naše
aktivnosti uvijek usmjerene određenom namjerom, ciljem, svrhom. Ona nam pomaže
da u određenim situacijama budemo odmjereni i promišljeni, a ne eksplozivni i
brzopleti. Zahvaljujući njoj, možemo
sebi da priuštimo da prije nego što nešto kažemo ili učinimo prethodno
razmislimo o svojim rječima ili postupcima, i da kontrolišemo situaciju, a ne
da dozvolimo da situacija kontroliše nas.
Ljudi funkcionišemo na dva načina:
racionalno i emocionalno. Za većinu ljudi, emocionalna strana dominira. Zbog
toga naše djelovanje i postupci su vođeni emocijama. Malo ljudi živi racionalno
razmišljajući logikom, i obično ovi ljudi su oni koji su uspješni u poslu,
državnici itd., to su ljudi sa jakim samopuzdanjem, koji su primjer drugima u
hajru. Oni razmišljaju o cjelokupnoj situaciji i odmjeravaju stvari, ne
dozvoljavajući da osjećaji preovladaju njihove akcije, u riječima i dijelima.
Ali, danas mnogi od nas se susrećemo sa situacijama gdje naši poznanici, komšije,
kolege sa posla, često prijatelji koji su nam braća u vjeri, ne mogu
mirno da posmatraju kako se moralno usavršavamo, kako se mijenjamo na bolje i
napredujemo tamo gdje oni ne mogu.
Trebamo izbjegavati uzvraćanje uvredama
na uvredu, i odgovarati sarkastičnim rečenicama. Ako uspijemo da očuvamo sabur
i mirnoću, desiće se da mirno tijelo, neće odati šta je stvarno u nama, a to je
ono najbolje što nam se treba desiti u ovakvim situacijama.
Isto tako trebamo imati na umu da sve što
nam se trenutno događa a nije prijatno i podnošljivo, jednom će doista biti
juče i iza nas. Ibn Ebi Dunya u
svojoj knjizi El-I’tibar ve a’kab es-surur vel-ahzan, spominje predaju od Ibn
Abbasa u kojoj je on rekao: “Nećete sresti ljude da im drugi govore: ‘Blago
njima’, a da im vrijeme nije pripremilo dane kada će im govoriti: ‘Teško njima’.”
A Ibn Mes’ud je rekao: “Svaka radost sa sobom nosi tugu, i nema ni jedne kuće
koja se ispuni radošću a da nakon toga neće biti ispunjena žalošću.” Prenosi se
od Jezida ibn Mehleba da je rekao: “Jedanput sam nosio dva tovara miska iz
Horosana za halifu Sulejmana ibn Abldulmelika, pa sam došao pred vrata dvorca
njegovog sina Ejuba koji je bio prestolonasljednik. Njegov dvorac je blistao od
sjaja, a kompletna posluga je bila obučena u žute uniforme nakićene zlatom.
Zatim sam ušao u drugi njegov dvorac u kojem je bila posluga sa zelenim
odijelima i nakitom od smaragda. Ušao sam u sobu u kojoj je bio Ejub sa svojom
ženom i predao mu dva tovara miska. Jedanaest dana nakon toga, ponovo sam došao
u Šam, ali su sada Ejubovi dvorci zjapili prazni. U njima nije više bilo ni
Ejuba, ni njegove porodice, niti posluge. Svi su pomrli od kuge.”
Dova
Gospodaru, daj mi da
redovito obavljam namaz, ja i moje potomstvo! Gospodaru naš, i uslišaj molbu
moju! Gospodaru naš, oprosti meni, mojim roditeljima i svim vjernicima onog
dana, kada počne obračunavanje!
Milostivi Allahu,
podari nam poštovanje prema našim džamijama i onima koji nas vode na pravi put.
Učini da volimo džamiju pa da se radujemo petku i džumi namazu u njemu. Ne daj
nam da zaboravljamo svoju islamsku zajednicu.
ان الله يأمر بالعدل و
الإحسان ، و ايتاء ذي القربي و ينهي عن الفحشاء و المنكر و البغي يعظكم لعلكم
تذكرون. صدق الله العظيم
Literatura: Tefsir ibni Kesir, Sahihul Buhari, Iz knjige Knjiga
uputa za strpljive i zahvalne, Ibn Kajjim el-Dževzijje, Edvin Šarić, Muhammed Abdun-Nasir el-'Uvejd
Nijaz Salkić
Ni komentarjev:
Objavite komentar