30. jan. 2014

MIMBERA – ČOVJEK KAO BILJKA



الْحَمْدُ لِلَّهِ  رَبِّ الْعَالَمِينَ، نَسْتَعِينُهُ وَنَسْتَغْفِرُهُ، وَ نَسْألُهُ الكَرَامَةَ فِيماَ بَعْدَ الْمَوْتِ لَنَا وَ لِجَمِيعِ الْمُؤْمِنِينَ. وَنَعُوذُ بِاللَّهِ مِنْ شُرُورِ أَنْفُسِنَا وَ مِنْ سَيِّئاتِ أعْمَالِنَا. مَنْ يَهْدِهِ اللَّهُ فَلاَ مُضِلَّ لَهُ وَمَنْ يُضْلِلْ فَلاَ هَادِيَ لَهُ.
وَأشْهَدُ أنْ لا إِلَهَ إِلاّ اللَّهُ وَحْدَهُ لاَ شَرِيكَ لَهُ، وَأَشْهَدُ أنَّ مُحَمَّدًا عَبْدُهُ وَرَسُولُهُ، أرْسَلَهُ بِالْحَقِّ بَشِيرًا وَنَذِيرًا وَ سِرَاجًا مُنِيرًا لِيُنْذِرَ مَنْ كَانَ حَيًّا وَ يَحِقَّ الْقَوْلُ عَلىَ الْكَافِرِينَ. صلى الله تعالى عليه وعلى آله وأولاده وأزواجه وأصحابه وأتباعه. وخلفائه الراشدين المرشدين المهديين من بعده. ووزارئه الكاملين في عهده. خصوصا منهم على ساداتنا أبي بكر وعمر وعثمان وعلي. وعلى بقية الصحابة والقرابة والتابعين. والذين اتبعوهم بإحسان إلى يوم الدين، رضوان الله تعالى عليهم وعلينا أجمعين. أما بعد، فيا عباتد الله، اتقوا الله وأطيعوه. إن الله مع الذين اتقوا والذين هم محسنون ...:
قال الله تعالى فى كتابه الكريم :
بِسْمِ اللَّهِ الرَّحْمَٰنِ الرَّحِيمِ
وَاللَّهُ الَّذِي أَرْسَلَ الرِّيَاحَ فَتُثِيرُ سَحَابًا فَسُقْنَاهُ إِلَىٰ بَلَدٍ مَّيِّتٍ فَأَحْيَيْنَا بِهِ الْأَرْضَ بَعْدَ مَوْتِهَا ۚ كَذَٰلِكَ النُّشُورُ.
صدق الله العظيم
U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog! 
       ''Hvala Allahu. Njemu se zahvaljujemo, od Njega pomoć i oprost tražimo. Njemu se utječemo od poroka i ružnih djela svojih. Svjedočimo da je samo Allah bog i da je Muhammed Njegov rob i Njegov Poslanik, koga je On uistinu poslao da radosnu vijest donese i da opomene prije nego što nastupi Sudnji čas.
       Dragi brate i poštovana sestro, danas je petak 30. rebiu-l-evvel 1435. ili 31. januar 2014. godine.  Ovo je 13. hutba u novoj godini.
    Prošli petak istraživasmo kur'anska kazivanja o džennetskim druženjima. Danas ćemo o nikad do kraja istraženoj misteriji stvaranja čovjeka. Malo je poznato da čovjek ima sličnosti sa biljkom. Ponekad i za živog čovjeka kažemo da vegetira.
      Uzvišeni Allah kazuje nam tajnovitost stvaranja i funkcionisanje života. U 10. suri  Junus/Junus u 24. ajetu veli:
إِنَّمَا مَثَلُ الْحَيَاةِ الدُّنْيَا كَمَاءٍ أَنزَلْنَاهُ مِنَ السَّمَاءِ فَاخْتَلَطَ بِهِ نَبَاتُ الْأَرْضِ مِمَّا يَأْكُلُ النَّاسُ وَالْأَنْعَامُ حَتَّىٰ إِذَا أَخَذَتِ الْأَرْضُ زُخْرُفَهَا وَازَّيَّنَتْ وَظَنَّ أَهْلُهَا أَنَّهُمْ قَادِرُونَ عَلَيْهَا أَتَاهَا أَمْرُنَا لَيْلًا أَوْ نَهَارًا فَجَعَلْنَاهَا حَصِيدًا كَأَن لَّمْ تَغْنَ بِالْأَمْسِ ۚ كَذَٰلِكَ نُفَصِّلُ الْآيَاتِ لِقَوْمٍ يَتَفَكَّرُونَ
       ″Život na ovom svijetu sličan je bilju zemaljskom na koje Mi spustimo s neba kišu s kojim se ona iz miješa, kojim se onda hrane ljudi i stoka. Pa kad se Zemlja ukrasi svojim ruhom i okiti, i kad stanovnici njezini pomisle da su oni toga gospodari, dođe zapovijed Naša, noću ili danju, i Mi to pokosimo kao da prije niče ga nije ni bilo. Eto tako Mi potanko izlažemo dokaze narodu koji hoće da razmisli. ″ /24/
      U hadisu koji prenosi El-Lejs od Džabira bin Abdullaha, r.a., stoji da je rekao:  ″Izašao nam je Allahov Poslanik, s.a.v.s., jednog dana, zatim je rekao: ′Vidio sam u snu kao da je Džibril kod moje glave a Mikail kod mojih nogu, pa je jedan od njih dvojice govorio svome drugu: Navest ću primjer: Slušaj, čule ti uši, i poimaj, srce ti poimalo! Primjer tog i tog naroda jeste kao primjer vladara koji je uzeo predio zatim sagradio u njemu kuću i priredio u njoj gozbu, zatim poslao izaslanika da pozove ljude na ručak, pa su se neki odazvali, a neki nisu. Allah je Vladar, predio je islam, kuća je Džennet, a ti, o Muhammede, poslanik si; ko ti se odazove ući će u islam, a ko uđe u islam ući će u Džennet, a ko uđe u Džennet, jesti će iz njega.′″ (Prenosi Ibn-Džerir). 
      Stilistika je govorna ili pisana forma navođenja primjera u iskazivanju prefinjenih i krajnje preciznih značenja. Allah, s.v.t.a., navodi mnogo primjera u Svojoj časnoj Knjizi, za čim se povodi i Vjerovjesnik, s.a.v.s., u hutbama, vazovima i govoru općenito.''
    Opisujući mu'mina i munafika, Poslanik, s.a.v.s., kaže:  ,,Primjer vjernika je kao primjer sirove mlade stabljike – kada puhne vjetar – povije se, a kada se (vjetar) smiri – ispravi se; (tako se i vjernik) ispravi kroz iskušenje. A pokvarenjak (fadžir) je kao kedar, (vrsta mediteranskog bora) – čvrst i nesavitljiv dok ga Allah ne polomi kada htjedne.'' (Sahihul-Buhari)
      U Kur'anu Uzvišeni Allah i jako i stabilno drvo uzima kao lijep primjer: ''Zar ne vidiš kako primjer Allah navodi: Lijepa riječ je kao lijepo drvo: korijen mu je je čvrst u zemlji, a grane prema nebu, ono plod svoj daje u svako doba koje Gospodar njegov odredi – a Allah ljudima navodi primjere da bi pouku primili. A ružna riječ nalik je ružnu drvetu – izvaljenom drvetu iz zemljina tla nema opstanka!
      Uzvišeni Allah nam je obećao vječni život:  “On je taj koji ti je dao život (ahyakum), zatim On će prouzrokovati da umreš (yumitukum), potom će ti dati život (yuhyikum) (ponovno).”
Ebu-Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ”Zemlja će proždrijeti svaki dio sina Ademova (nakon njegove smrti) osim jedne kosti: repnjače, iz koje je stvoren, i iz koje će njegovo tijelo biti ponovo izvedeno na Dan proživljenja.”
     U brojnim hadisima  Poslanik, s.a.v.s., navodi da je ”adžebu-z-zeneb” mala kost, mala poput sjemena gorušice, pri dnu kičmenog stuba. To je ostatak prvobitnog vlakna od kojeg je stvoreno ljudsko tijelo u stadiju embrija i ono ostaje nakon njegove smrti, pa čak i nakon što njegovo tijelo istruhne. Iz ove male kosti će čovjek biti vraćen u život na Dan proživljenja. Poslanik, s.a.v.s., nas je obavijestio da će Allah poslati kišu i da će svi leševi izniknuti poput biljaka. Svaki dio čovjekovog tijela će istruhnuti, osim jedne kosti: repnjače, male trokutaste kosti pri dnu kičmenog stuba čovjeka iz koje će ljudsko tijelo biti ponovo stvoreno na Dan proživljenja. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je izrekao naučnu činjenicu koja je otkrivena tek prije nekoliko godina.
      Poštovani džemaate! Islam je živa vjera, nije to vjera u kojoj će se izmjeriti naš iman samo u džamiji, pa ćemo izvagati koliko smo sati bili u džamiji i reći: 'Ja sam dobar musliman.' Ne, džamija je program, a rezultat se bere van džamije. Ne mjeri se koliki si musliman u džamiji, nego izvan džamije. Ti silni namazi i dove koje si proučio u džamiji je program, to je voćka, to je biljka, to je drvo, ali nije plod. Plod voćke se bere izvan džamije. U porodici, na poslu, u društvu, u komšiluku, u odnosu prema ljudima, bližnjim i daljnjim. Na tome se polaže islam. Ako vidimo kod jednog namazdžije nevaljale stvari: izašao iz džamije, još ni drugu cipelu nije obuo, a pustio jezik i ogovara, laže, petlja, onda se i pitamo šta je sa njegovim namazom. Ništa. Nema ga, nije ga ni klanjao. On se samo mehanički pokretao, a razum mu je ogovarao dok je bio još u džamiji. Jedva je čekao da izađe da to iz sebe istovari. Tu je, braćo i sestre, ključ. Tu je problem. Vidite, musliman namazdžija a nervozan, maltretira porodicu, galami na oca, na majku, na ženu, na djecu, svi mu krivi.
   Kada dođeš iz džamije neka se vidi da sijaš, da se razlikuješ od onih drugih. Da se vidi da si se napojio nura. Da tvoj govor, tvoje ponašanje budu drugačiji. Da svi oni kojima se obraćaš kažu: 'Ovaj čovjek je bolji od mene zato što ide u džamiju.'  E, to vam je islam.
       Dova
    “"Ja samo želim da učinim dobro koliko mogu, a uspjeh moj zavisi od Allaha, u Njega se uzdam i Njemu se obraćam!" (Hud, 88.)
     Milostivi Allahu, podari mi poštovanje prema našim džamijama i onima koji nas vode na pravi put. Učini da volim džamiju pa da se radujem petku i džumi namazu u njemu. Ne daj mi da zaboravljam svoju islamsku zajednicu.

ألا إن أحسن الكلام و أبلغ النظام. كلام الله الملك العزيز العلام. كما قال الله تبارك و تعالي في نظم الكلام: و إذا قريئ القرآن فاستمعوا و أنصتوا لعلكم ترحمون.
أعوذ بالله من الشيطان الرجيم. بسم الله الرحمن الرحيم: قَالَ كَمْ لَبِثْتُمْ فِي الْأَرْضِ عَدَدَ سِنِينَۖ وَمَن يَبْتَغِ غَيْرَ الْإِسْلَامِ دِينًا فَلَن يُقْبَلَ مِنْهُ وَهُوَ فِي الْآخِرَةِ مِنَ الْخَاسِرِينَ.
[جلوس]
بارك الله لنا و لكم و لسائر المؤمنين و المؤمنات و المسلمين و المسلمات الاحياء منهم و الاموات يرحمتك يا أرحم الرحمين
الخطبة الثانية
الحمد لله حمد الكاملين. و الصلاة و السلام علي رسولنا محمد و آله و صحبه أجمعين. تعظيما لنبيه و تكريما لفخامة شأن شرف صفيه. فقال عز و جل من قائل مخبرا و آمرا: إن الله و ملائكته يصلون علي النبي, يا أيها الذين آمنوا صلوا عليه و سلموا تسليما.
اللهم صلي علي محمد و علي آل محمد, كما صليت علي ابراهيم و علي آل ابراهيم, إنك حميد مجيد.
اللهم بارك علي محمد و علي آل محمد, كما باركت علي ابراهيم و علي آل ابراهيم, إنك حميد مجيد.
اللهم أصلح أحوالنا, و أحسن أعمالنا, و بلّغْنا مما يرضيك آمالنا, و ولِّ اُمورنا خيارنا, و لا تولَّ اُمورنا شرارنا, و لا تؤاخذنا بما فعل السفهاء منّا, و كن لنا و لا تكن علينا. اللهم اجعل هذا البلدآمنا, مؤمنا, مطمئنّا و سائر البلاد المسلمين برحمتك يا أرحم الرحمين.
ان الله يأمر بالعدل و الإحسان ، و ايتاء ذي القربي و ينهي عن الفحشاء و المنكر و البغي يعظكم لعلكم تذكرون. صدق الله العظيم

Literatura: Tefsir ibni Kesir, Sahihul Buhari, Dr. Ragib Elsergani, Nermin Gicić, Prof. dr. Nazmi Halil Ebul-'Ata Musa, profesor botanike u Egiptu


Nijaz Salkić 

Ni komentarjev:

Objavite komentar