Nijaz Salkić
Bosna je dragi moji,
odškrinuti prozor od Džennata. U proljeće ona miriše svakovrsnim cvijećem,
travama od čijeg mirisa umine svaka sandžija. Voda je bosanska, bir iladž za svakojaku bolu.
Ljeti je Bosna okićena
baščama zrelim u kojima uspijeva raznorazna miva,koja je lijek za srce i dušu, stomak i glavu. Od jabuka
i krušaka se priprema najbolji pekmez i slatko za po kriški namazat' i u tegli gostu peškeš ponijeti, da se nađe za
hrz i obraz osvjetlati.
Od oskoruša, mušmula i
šljiva nije bilo ništa ljepše za svakoga dočekati i sijelu, sijeldžije
poslužiti do kasnih noćnih sati. To je najbolji poklon musafiru da mu eglena
potraje do jutra i sutra.
Jeseni se Bosna bogatim ruhom okiti. Lišće žuti i i podastire šareni jorgan po šumama i proplancima bosanskim. Sve se odmara pa se i drveće se priprema na počinak. S jeseni selo oživi od brujanja motorki koje rastakaju bukovinu, grabovinu i hrastovina za gladne furune, uz koje će se zimi grijati Bošnjaci i Bošnjakinje.
Upamet!
Ni komentarjev:
Objavite komentar