MIRUH RAMAZANA (17)

 MUKABELA I RAZUMIJEVANJE POSLUŠANOG 17. džuz

 

Mukabela je učenje (čitanje) po 10 lista ili 20 stranica svakog dana u džamiji. Mukabela se može učiti u tri vremenska perioda, iza sabaha, iza podne ili iza ikindije namaza. Najviše je rasprostranjeno učenje mukabele iza ikindije namaza. Mukabelu uče imami, hafizi i oni koji znaju i umiju pravilno i tačno čitati Allahovu knjigu. 

Počinjemo sa prvom mukabelom dan prije ramazana a završavamo Hatma-dovom uoči Bajrama ili prije klanjanja Bajram namaza. Velika čast je znati pravilno učiti Kur’an a.š,, a velika nagrada čeka one koji dolaze da slušaju i prate učenje mukabele u džamijama.

Zašto nas je malo na mukabelama?

 Da bi mogli sebi odgovoriti nadvirimo se u dušu i srce. Ako su nam u životu prioriteti imetak, bogata sofra, ormari puni odjeće i obuće a mi i pored toga ,nemamo' vremena za abdest, za namaz, te da je jacija u kasne sate a sabah prerano, sa nama nešto u redu nije.

Povodon Noći Bedra

,,Bedr je svjedočanstvo čovjekovih izazova i poteškoća kroz prostor kojim hodi, jer život jest jednako problem, život jest jednako izazov, život je i patnja, a Lejletul-kadr je svjetlo radosti, nada i Božija milost".

U tom kontekstu je i Kur'an došao, kao radost čovjeku, da ukaže na to da čovjek nije stvoren samo radi igre i zabave.

,,Primarna zadaća ljudske zajednice, džemata, jeste čuvanje Bedra i čuvanje vjere, a noć Lejletul kadra Božija milost za sve ljude. Vjera je refleksija Božije milosti naspram čovjeka i vjernik je radostan što je u zaštiti Božijoj, on nije sačuvan od poteškoća i izazova, pa to jeste bedr".

U Ku'ranu se Bog obraća svima, mušku, žensku, i koji ga vjeruju  te koji ga ne vjeruju, onima koji su u mogućnosti da razumiju i oni koji to nisu, svi imaju pravo na tu istinu, na tu uputu.

,,Bog je milostiv prema svim ljudima i  daje život na ovom svijetu, jednako i onima koji ga vjeruju i onima koji ga ne vjeruju. Sunce sija za sve, kiša pada za sve, Bog nije izdvojio samo vjernike, ali jest jednu stvar određenu, to je dunjaluk koji daje svima jednako ili u različitim nijansama, ali vjeru daje samo onima koje voli", naglasio je.

Ljudima koji kreću stazom vjere, Bog otvara put do cilja, a oni koji se dvoume, treba im dati radosti i nade da i to što promišljaju je put ka njihovom cilju, to je dobro jer ne možemo biti na istom stupnju spoznaje, života, ljubavi, ali "treba da se poštuje Božije, da se cijeni ta ljudska dobrota".

,,Nažalost, mi smo u nekoj teškoj ljudskoj džungli života, a ramazan nas zbližava, Bog nas je pogledao svojom milošću. Ako budemo voljeli ljude bez obzira na to u kom su sadašnjem stanju, sutra mogu biti bolji od nas, i ne vjerujem da je iko napunio knjigu dobrih djela, da ne bi trebao biti i bolji''.

 S obzirom na to da Bedr simbolizira cjeloživotnu borbu sa svojim prohtjevima, znajmo da je životinjama dat instikt, a čovjeku je data duša.

,,Slomljena duša je slomljeni čovjek, nije slomljeno tijelo slomljeni čovjek, slomljena duša je slomljeni čovjek, a nas vjera uči da duša mora biti u odsjaju, refleksiji predanosti Bogu".

 Ako se čovjek veže za svog Gospodara on ne strahuje ni od koga, ali tu mora biti ljubavi, pravednosti, postupnosti, odnos prema svemu kao vrijednosti, jer je čovjek stvoren sa svrhom i smije ga niko skrnaviti, vrijeđati, ubijati.

 Inače, Islamska zajednica u BiH je 17. ramazan, dan kada se dogodila bitka na Bedru, proglasila i Danom bošnjačke dijaspore. (Mr.Nusret-ef. Abdibegović, direktor Uprave za vjerske poslove Rijaseta IZ BiH)

17. džuz

 Sura Vjerovjesnici počinje sjećanjem na smrt i Sudnji dan. Upravo se u ovom ajetu nalazi (ponavlja) ajet, odnosno dio ajeta, kojeg često čujemo na dženazi: Kullu nefsin zaikatul mevt... – Svaka duša, svako živo biće smrt će okusiti. Ovaj ajet možemo često naći na levhama. On je podsjetnik svakom čovjeku da bez obzira šta radio, koliko uživao, u kakvim blagodatima ili problemima bio, čeka ga smrt i nijedna osoba pa čak ni meleki pred Sudnji dan neće biti pošteđeni smrti.

 Neki pripadnici prvih, odabranih generacija su rekli: „Ko se ne bude prisjećao smrti zadesit će ga tri nesreće: odgađat će tevbu-pokajanje, neće biti zadovoljan sa onim što ima i bit će lijen u pokornosti svome Gospodaru.“ Poslanik, a.s., je jedne prilike kazao da su najpametniji  ,,oni koji se najviše sjećaju smrti i koji se za ono što je poslije nje najbolje pripremaju”.

 Kada čovjek ne bi znao nijedan hadis ili ajet niti bilo šta od islama ovaj dio ajeta bi mu bio dovoljan, odnosno navika da se sjeća smrti. Zamislimo prilikom propuštanja namaza da pomislimo i iskreno razmislimo o smrti; prilikom gledanja u zabranjeno da pomislimo na smrt u tom stanju; prilikom ogovaranja da umremo, a ne zatražimo halala… Teško bi ikada počinili grijeh. Smrt, odnosno razmišljanje o smrti je uistinu jak savjetnik.

 Ova sura nosi naziv Vjerovjesnici s obzirom da se spominje niz vjerovjesnika, jedan za drugim i u određenim slučajevima kratak osvrt na njihovu životnu priču. Danas je popularno poznavati ,zvijezde' iz svijeta glumaca, političara, fudbalera, tenisera i pjevača, mnogo nas  znamo imena, prezimena, godinu rođenja, šta jedu, kako se oblače i koje auto voze. Zapitajmo se koliko znamo vjerovjesnika nabrojati i njihovih životnih priča koje se spominju u Kur’anu. Oni se ne spominju tek tako, već se kazivanja o njima ponavljaju da bismo uzeli pouke iz njihovih života i sjećali ih se u životu u različitim situacijama.

 Kao što sura Vjerovjesnici počinje sa sjećanjem na smrt i Sudnji dan te se sličnim ajetima završava tako i slijedeća sura Hadž počinje sjećanjem na smrt i Sudnji dan. Sura Hadž je jedina sura koja nosi naziv po islamskom šartu. Govoreći o hadžu, Allah govori o budućnosti hadža kada je islam bio u vrlo uskom geografskom poručju pa upoznaje Poslanika, a.s, i ashabe s kasnijim generacijama koje će biti daleko od Mekke i Medine riječima: „...dolazit će iz mjesta dalekih“. Zajedno s hadžom spominje se i kurban te poruka vjernicima da do Allaha neće stići meso kurbana već iskrena djela naša.

 U kontekstu kurbana na lijep način skrenimo pažnju onima koji kolju kurban: da ga kolju u ime Boga, a ne zato što je to tradicija, što mu je otac klao pa mora i on ili ga stid komšija pa mora klati, jer do Allaha će stići taj kurban samo ako je iskrena namjera, zaklan u ime Njegovo i radi Njegovog zadovoljstva.

 U ovoj suri se nalazi jedan opis nevjernika kojeg se vjernici trebaju čuvati i opominjati jedni druge ovim ajetom, odnosno riječima da „nevjernici su, zaista, u beskrajnoj neslozi“ (53). Nesloga je rezultat šejtanskog djelovanja i osobina nevjernika, stoga čuvajmo se ove osobine kako u džamiji tako i na svakom drugom mjestu.

 Također, kada čujemo da se neko „riješio“ jacije, „kutarisao“ kurbana, jedva abdestio... sjetimo se ajeta s kojim Allah završava ovu suru, a koji sadrži poruku: „On vas je izabrao i u vjeri vam ništa nije teško propisao...“ (Preporod)