MIRUH RAMAZANA (18)

MUKABELA I RAZUMIJEVANJE POSLUŠANOG 18. džuz

 

Mukabela je učenje (čitanje) po 10 lista ili 20 stranica svakog dana u džamiji. Mukabela se može učiti u tri vremenska perioda, iza sabaha, iza podne ili iza ikindije namaza. Najviše je rasprostranjeno učenje mukabele iza ikindije namaza. Mukabelu uče imami, hafizi i oni koji znaju i umiju pravilno i tačno čitati Allahovu knjigu. 

Počinjemo sa prvom mukabelom dan prije ramazana a završavamo Hatma-dovom uoči Bajrama ili prije klanjanja Bajram namaza. Velika čast je znati pravilno učiti Kur’an a.š,, a velika nagrada čeka one koji dolaze da slušaju i prate učenje mukabele u džamijama.

Zašto nas je malo na mukabelama?

 Da bi mogli sebi odgovoriti nadvirimo se u dušu i srce. Ako su nam u životu prioriteti imetak, bogata sofra, ormari puni odjeće i obuće a mi i pored toga ,nemamo' vremena za abdest, za namaz, te da je jacija u kasne sate a sabah prerano, sa nama nešto u redu nije.

18. džuz

U prvih deset ajeta sure Vjernici Allah opisuje ko i kako će zaslužiti džennet. Vrlo kratak, a sadržajan opis vjernika. Prvo je namaz, bez namaza ne možemo postići ono što želimo, odnosno Njegovu milost i džennet. Drugo je izbjegavanje onoga što nas se ne tiče, poput grijeha, tuđih mahana, privatnih stvari i tajni drugih ljudi isl. Također, i Poslanik, a.s., je kazao da čovjek neće biti pravi vjernik sve dok ne ostavi ono što ga se ne tiče.

 U današnjem vremenu, vremenu informacija, svakodnevnog kontakta s brojnim ljudima i drugim izazovima zaista je teško imati društvo koje se neće zanimati za one stvari koje se ne tiču njih. Stoga, prilikom naših druženja i sijela često se pokrenu rasprave ili teme o onim stvarima o kojima imamo malo znanja i koje se uopšte ne tiču nas. Vjernik bi u toj situaciji, ako želi biti dio ovog opisa vjernika, trebao reagirati i prekinuti ove teme.

  Slijedeća osobina vjernika jeste udjeljivanje sadake, četvrta čuvanje stidnih mjesta osim od svojih žena, peta koji preuzete amanete ispunjavaju i vode brigu o svojim obavezama. Ova osobina je uveliko dovedena u pitanje kod muslimana, koji preuzmu određenu funkciju, vrše dužnost prosvjetnog radnika ili državnog službenika, rade u firmi ili su nadređeni nekome… i onda se nemarno odnose prema svom poslu: ne daju svoj maksimum u poslu, ne izvršavaju ga najkvalitetnije što mogu, iskorištavaju poziciju, vrše mobing nad drugim ljudima itd.

 Drugim riječima, amanet koji im je dat ne izvršavaju kako treba i ne vode brigu o njemu. Čovjek treba znati da je milost Božija što obavlja određenu funkciju ili ima radno mjesto te da možda postoji kvalitetnija osoba od njega za to mjesto, stoga šta čini i kako se ponaša da bi pokazao Allahu svoju zahvalnost što je on umjesto nekoga drugog na tom mjestu.

 Šesta osobina vjernika jeste obavljanje namaza na vrijeme. Da ne znamo za važnost pravovremenog obavljanja namaza vaja jet, u ovom opisu vjernika, bio bi nam dovoljan da shvatimo važnost kada je pored ostalih osobina vjernika Allah naglasio upravo ovu. Ova sura je objavljena u Mekki dok su ljudi prihvatali islam, upoznavali se s njim, što dalje govori da je ovo među prvim obavezama.

 U suri se u nastavku govori o Musau i Nuhu te blagodatima koja su data čovjeku. U njoj se nalazi i slikovit opis džehennema kao ni na jednom drugom mjestu: ,,vatra će im pržiti lica i iskešenih zuba će u njemu ostati''. Sura se završava riječima koje bismo trebali što češće izgovarati u ovim danima: Gospodaru moj, oprosti i smiluj se, Ti si najmilostiviji!“

 Sura Nur je sura propisa. Počinje opisom kazne za bludnike i bludnice, ali i opisom, od 11. ajeta, onih koji potvaraju vjernike i vjernice. Ovi ajeti su objavljeni kada su ljudi potvorili hazreti Aišu za blud. Poslaniku je bilo teško sve do objave ovih ajeta koji su ukazali na istinu te muslimane koji su je potvorili. Ovdje je upravo najinteresantniji dio kada se Allah obraća vjernicima koji su počeli prepričavati ovu potvoru, ne razmišljajući kakav grijeh čine. Sjetimo se početka prethodne sure, kada smo kazali da je osobina vjernika da se ne bavi onime što ga se ne tiče. U ovoj suri, govoreći o ovom slučaju, Allah pita ove vjernike koji su pričali o ovom slučaju (,,kada ste to svojim jezicima prepričavati stali i kad ste na sva usta govorili ono o čemu niste ništa znali, vi ste to sitnicom smatrali, ali je ono Allahu krupno''): ,,zašto niste, čim ste to čuli, rekli: ,Ne dolikuje nam da o tome govorimo, hvaljen neka si Ti! To je velika potvora' Allah vam naređuje da više nikad tako nešto ne ponovite, ako ste vjernici.“

 Koliko puta danas vjernici prepričavaju događaje koji se tiču drugih muškaraca i žena, ne razmišljajući o pogubnosti tog djela? Sjetimo se komentara drugog džuza da postoje vjernici čija su srca furkan, imaju alarm za ovakve priče, i Allah nam poručuje da budemo kao oni, da pomislimo lijepo o našoj braći i sestrama kada čujemo nešto o njima: ,,Zašto, čim ste to čuli, nisu vjernici i vjernice jedni o drugima dobro pomislili i rekli: Ovo je očita potvora!''

 Koliko je Gospodaru mrsko optuživanje vjernika i vjernica govori i dokazivanje, kao ni u jendom drugom slučaju, bluda, odnosno čovjek mora četiri svjedoka dovesti ako nekoga želi optužiti. Četiri svjedoka!

 Ova sura se završava riječima ,,Allah sve dobro zna''. On zna naše tajne i javna djela, zna ko i šta radi i ,,On će ih obavijestiti o svemu što su radili na Dan kad se budu Njemu vratili''. (Preporod)