الْحَمْدُ لِلَّهِ رَبِّ
الْعَالَمِينَ، نَسْتَعِينُهُ وَنَسْتَغْفِرُهُ، وَ نَسْألُهُ الكَرَامَةَ فِيماَ
بَعْدَ الْمَوْتِ لَنَا وَ لِجَمِيعِ الْمُؤْمِنِينَ. وَنَعُوذُ بِاللَّهِ مِنْ
شُرُورِ أَنْفُسِنَا وَ مِنْ سَيِّئاتِ أعْمَالِنَا. مَنْ يَهْدِهِ اللَّهُ فَلاَ
مُضِلَّ لَهُ وَمَنْ يُضْلِلْ فَلاَ هَادِيَ لَهُ.
وَأشْهَدُ أنْ لا إِلَهَ إِلاّ اللَّهُ
وَحْدَهُ لاَ شَرِيكَ لَهُ، وَأَشْهَدُ أنَّ مُحَمَّدًا عَبْدُهُ وَرَسُولُهُ،
أرْسَلَهُ بِالْحَقِّ بَشِيرًا وَنَذِيرًا وَ سِرَاجًا مُنِيرًا لِيُنْذِرَ مَنْ
كَانَ حَيًّا وَ يَحِقَّ الْقَوْلُ عَلىَ الْكَافِرِينَ.
صلى الله تعالى عليه وعلى آله
وأولاده وأزواجه وأصحابه وأتباعه. وخلفائه الراشدين المرشدين المهديين من بعده.
ووزارئه الكاملين في عهده. خصوصا منهم على ساداتنا أبي بكر وعمر وعثمان وعلي. وعلى
بقية الصحابة والقرابة والتابعين. والذين اتبعوهم بإحسان إلى يوم الدين،
رضوان الله تعالى عليهم وعلينا
أجمعين. أما بعد، فيا عباتد الله، اتقوا الله وأطيعوه. إن الله مع الذين اتقوا
والذين هم محسنون
قال الله تعالى فى كتابه الكريم :
بِسْمِ اللَّهِ الرَّحْمَٰنِ الرَّحِيمِ
وَمَنْ أَحْسَنُ
قَوْلًا مِّمَّن دَعَا إِلَى اللَّهِ وَعَمِلَ صَالِحًا وَقَالَ إِنَّنِي مِنَ
الْمُسْلِمِينَ
صدق
الله العظيم
U ime
Allaha, Milostivog, Samilosnog!
Hvala Allahu, Gospodaru svih svjetova. Salavat i
selam Muhammedu, a.s, njegovoj porodici, ashabima i svim vjernicima i
vjernicama.
Jedan ajet iz časnog Kur’ana je ono što je mene
inspirisalo i što želim danas s vama u ovoj hutbi podijeliti. To je 33. ajet
sure Fussilet, koji otkriva kakav put treba biti onome koji za sebe kaže da je
musliman: ,,A ko govori ljepše od onoga
koji poziva Allahu, koji dobra djela čini i koji govori: ”Ja sam, doista,
musliman!”
Allah, dž.š., nam u ovom kratkom ajetu šalje signal
i odgovor, kada to čovjek može ponosno i bez ustručavanja kazati da je
musliman. Veoma često suprotno gornjem ajetu, mi islamu pristupamo obrnutim
redom - ja sam musliman, a šta radim i govorim, to i nije baš toliko bitno. Allah,
dž.š., nas uči da prvo trebamo o onome što govorimo pripaziti: „A ko govori ljepše od onoga koji poziva
Allahu!”
Salavat i selam neka je na Allahova poslanika,
Muhammeda, s.a.v.s., koji je rekao:
A zatim: dragi brate i poštovana sestro,
danas je petak 28. rebiu-l-ahir 1440. ili 04. januar 2019. godine. Ovo je
17. hutba u novoj godini. Prošli petak imasmo temu, ,Iskrice imana', a današnja
je, ,Rad na sebi.'
Poštovana braćo i sestre.
Mu'min vjernik je vrijedna i brižna duša. Njemu
nikad nije dosadno jer uvijek ima posla. Ako nema kome otići on dođe sebi. Mu'min
je insan koji voli da popravlja okolinu, a najviše popravlja sebe. Jedan mudrac je kazao: ,,Ako ne znaš šta da
radiš, radi na sebi, tu uvijek imaš posla.''
Raditi na sebi je veliki nimet i velliki
posao. Mnoge od nas nisu o tome učili oni kojima smo bili povjereni, vjerovatno
ni oni nisu znali podijeliti savjet i usmjeriti nas. Kada počnemo raditi, na
sebi neće biti nimalo lahko. Mnogi smo dobrano prešli polovicu darovanog
života. Da moramo nešto uraditi na sebi, svjesni smo. Na putu promjena biće
bolova i pitanja kako se promijeniti. Ljekari
su rekli: ,,Kada boli, znači da raste.” Sjetimo se da kada naše tijelo raste u
periodima kada je rast ubrzan, kada smo dijete bili to kosti ili
ligamenti, zglobovi ili mišići. Isto tako kada raste naša svijest i duša,
javlja se emocionalna bol. Neka nam ona bude vodič da ste na dobrom putu i
nemojmo bježati od nje. Bol će vremenom zamijeniti mir, radost, ljubav,
povjerenje.
Kada radeći na sebi odbacimo alkohol iz stana
i kuće, sa svog stola neki ljudi će jednostavno otići iz naših živita, a oni
pravi prijatelji i partneri će ostati i nakon nekog vremena će ti odnosi
postati sve bolji i bolji
Promjenom i radom na sebi prestaćemo kupovati
stvari zato da bi ih posjedovali i pokazivali se i svoj novac ćemo trošiti na
ono što nas zaista usrećuje i ispunjava.
Počećemo birati društvo i sužavati krug ljudi
oko sebe. Skontaćemo da je ponekad bolja zabava biti sam sa sobom nego u
velikom društvu i radićemo ono što nas usrećuje a ne ono što od nas drugi očekuje.
Na društevenim mrežama imamo hejbe savjeta
kako ovo uraditi a zašto ne trebamo tako nešto raditi i živjeti. Haman svko ko
zna dvije rečenice napisati i ko zna brzo čitati, ima drugome pravo ukazivati
šta je pravo i šta je pogrešno. Youtuberi polomiše jezik dijeleći upute. Obični
insan se isprepada od svih tih modernih ,stručnjaka'. Ja siromah sam našao mir
i shvatio sam da smijem govoriti, pisati i savjetovati, samo ako su moje riječi
i rečenice u skladu i se ne kose sa Kur'anskim tekstom i hadisom, riječima
našeg Poslanika s.a.v.s.
Budimo zahvalni, redovno klanjajmo. Neuronaučnici su otkrili, da
kada praktikujemo zahvalnost, naš mozak šalje poruku da se više proizvode
serotonin i dopamin, a to su hormoni koji direktno
Šumu ne čini jedno drvo, ali kvaliteta šume ovisi o
svakom drvetu zasebno.
Većini nas je poznat ajet iz sure El-Maide koji kaže da ubijanje jednog nevinog
čovjeka znači kao ubijanje cijelog svijeta. Iz ajeta jasno proizlazi kolika je
važnost i težina pojedinca, da je zapravo svaki čovjek najvažniji dio
zajednice. Nije svako samo „važan“, već je svako „najvažniji“ dio.
Moramo raditi na sebi, da se ne mijenjamo na
bolje. Ummet je poput kuće. Temelj mu
je islam, a krov muslimani. Ako se krov oštetiti, kako ćemo sačuvati
toplinu doma i čistoću zidova? Poslanik,
salallahu alejhi ve sellem, izgrađivao ljude da postanu bolje verzije sebe.
A mi? Mi jesmo muslimani. Muslimani smo imenom, muslimani smo dolaskom u
džamiju, muslimani smo klanjanjem pet dnevnih namaza, ali koliko smo zapravo
muslimani kad je u pitanju rad na sebi? Koliko radimo na boljoj verziji
sebe?
Allah, džellešanuhu, u Kur’anu u suri Er-Rad
kaže da neće promijeniti stanje jednog naroda sve dok taj narod ne promijeni
sam sebe. Shodno ovim riječima Uzvišenog, tek nakon promjene dolazi promjena.
Škrt čovjek ne može postati darežljiv samo žaljenjem na tu svoju mahanu. On
mora prvo, željeti riješiti se te mahane, drugo, nastojati riješiti se te mahane
što se očituje u borbi sa samim sobom, a nema ništa bez te, svima nam dobro
poznate, borbe sa samim sobom! Vjera nije samo padanje pet puta dnevno na
sedždu, vjera znači konstantno se preispitivati, vagati ono što si uradio,
razmišljati bolje, o boljem i za bolje. Sjetimo se našeg Poslanika, salallahu
alejhi ve sellem, koji je svaki posao uradio najbolje što je mogao. Džemat ne
čini jedan musliman, ali kvaliteta džemata ovisi o svakom muslimanu u tom
džematu. Vjera nam se svela na formu, vjera nam se svela na pripadnost, a
unutra? Što je unutar nas?
Čudimo li se tome što svaki dan vidimo ljude kako odlaze u džamiju, uključujući i sebe, namaz klanjamo, dovu činimo, Bogu se obraćamo, a nakon izlaska, oštro smo suprotstavljeni jedni drugima, u saffu stojimo jedan do drugoga, a po izlasku iz džamije tako strasno ogovaramo jedni druge. U pola sahata od skrušenog obraćanja i stajanja pred Bogom do svađe i ogovaranja. Zašto je to tako i kakvi smo to muslimani? Ili je još interesantnije pitati se zašto nakon četrdeset ili pedeset godina ibadeta djela ne pokazuju da je srce ispunjeno vjerom? Zar to nije vrijedno pčuđenja i propitivanja i želje za radom na sebi?!
Čudimo li se tome što svaki dan vidimo ljude kako odlaze u džamiju, uključujući i sebe, namaz klanjamo, dovu činimo, Bogu se obraćamo, a nakon izlaska, oštro smo suprotstavljeni jedni drugima, u saffu stojimo jedan do drugoga, a po izlasku iz džamije tako strasno ogovaramo jedni druge. U pola sahata od skrušenog obraćanja i stajanja pred Bogom do svađe i ogovaranja. Zašto je to tako i kakvi smo to muslimani? Ili je još interesantnije pitati se zašto nakon četrdeset ili pedeset godina ibadeta djela ne pokazuju da je srce ispunjeno vjerom? Zar to nije vrijedno pčuđenja i propitivanja i želje za radom na sebi?!
Mijenjajmo se nabolje i od petka do petka
naučimo bar jednu suru ili ajet ili dovu. Jedan stariji čovjek je savjetovao mladića: ,,Dvije
su riječi, drage Milostivom, lahke za izgovor,a teške na vagi dobrih
djela: SUBHANALLAHI VE BI HAMDIHI,
SUBHANALLAHIL-‘AZIM (Slavljen i hvaljen neka
je Allah, slavljen neka je Uzvišeni!)
„Dijete
moje, ponovi ih“, pa sam ih ponovio, a on opet reče: „Ponovi opet“, pa sam ih
ponavljao sve dok nije rekao: „Zapamtio sam.“
Tada
je ovaj čovjek izašao i svakome koga bi sreo, govorio bi: „Braćo, Poslanik, sallallahu alejhi ve
sellem, kaže: Dvije su riječi, drage Milostivom, lahke za izgovor, teške na
vagi dobrih djela: SUBHANALLAHI
VE BI HAMDIHI, SUBHANALLAHI-L-‘AZIM – Slavljen i hvaljen neka je
Allah, slavljen neka je Uzvišeni!“ Kada su ga posjećivale kćerke i
i selamile ga, on im je govorio: „O kćeri, Poslanik, sallallahu alejhi ve
sellem, kaže: Dvije su
riječi…“, i naveo bi joj ovaj hadis. I gdje god bi se zadesio, na
svakom skupu, kad bi mu došao neko od rodbine i posjetio ga u kući, prenosio je
ovaj hadis.
Jednoga dana ovaj čovjek se razbolio se i
odveli ga u bolnicu. Nakon određenog vremena, posjetile su ga kćerke, bližnji i
rođaci. Dok su svi stajali okupljeni oko njegovog bolničkog kreveta, otvorio je
oči prvi put otkad se razbolio. I pogledala su djeca u oca, nadajući se dobru
što je otac otvorio oči. Doktor je gledao i obradovao se, približio mu se,
stavio je slušalice na njegove grudi. Gledao je u bolesnika i ovaj je bolesnik
gledao u doktora. Znao je da je on doktor, prepoznao je po slušalicama i
odijelu, i rekao mu je: ”O doktore… Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže
- Dvije su riječi, drage
Milostivom, lahke za izgovor, teške na vagi dobrih djela! O doktore… SUBHANALLAHI VE BI HAMDIHI, SUBHANALLAHIL-‘AZIM .” Izgovorivši to, ispustio
je dušu. Preselio je izgovarajući ove riječi kojima je pozivao Allahu. Vodimo
računa o svom govoru, braćo!
Dova
Allahu dragi, pomozi nam da
budemo onakvi kakvi muslimani trebaju biti. Pomozi nam da vjeru tvoju, blagodat
ovu, časno i s ponosom u srcima nosimo, a djelima i jezikom da
potvrđujemo.
Milostivi
Allahu, daruj mudrost onima koji nas na pravi put vode. Neka nam srca ustrepte
u džamiji i na džumi namazu. Čuvajmo svoju islamsku zajednicu. Amin!
ألا
إن أحسن الكلام و أبلغ النظام. كلام الله الملك العزيز العلام. كما قال الله تبارك
و تعالي في نظم الكلام: و إذا قريئ القرآن فاستمعوا و أنصتوا لعلكم ترحمون.
أعوذ
بالله من الشيطان الرجيم. بسم الله الرحمن الرحيم: إِنَّ الدِّينَ عِندَ اللَّهِ
الْإِسْلَامُ.
[جلوس]
بارك
الله لنا و لكم و لسائر المؤمنين و المؤمنات و المسلمين و المسلمات الاحياء منهم و
الاموات يرحمتك يا أرحم الرحمين
الخطبة
الثانية
الحمد
لله حمد الكاملين. و الصلاة و السلام علي رسولنا محمد و آله و صحبه أجمعين. تعظيما
لنبيه و تكريما لفخامة شأن شرف صفيه. فقال عز و جل من قائل مخبرا و آمرا: إن الله
و ملائكته يصلون علي النبي, يا أيها الذين آمنوا صلوا عليه و سلموا تسليما.
اللهم
صلي علي محمد و علي آل محمد, كما صليت علي ابراهيم و علي آل ابراهيم, إنك حميد
مجيد.
اللهم بارك علي محمد و علي آل محمد, كما باركت علي ابراهيم
و علي آل ابراهيم, إنك حميد مجيد.
اللهم أصلح أحوالنا, و أحسن أعمالنا, و بلّغْنا مما
يرضيك آمالنا, و ولِّ اُمورنا خيارنا, و لا تولَّ اُمورنا شرارنا, و لا تؤاخذنا
بما فعل السفهاء منّا, و كن لنا و لا تكن علينا. اللهم اجعل هذا البلدآمنا, مؤمنا,
مطمئنّا و سائر البلاد المسلمين برحمتك يا أرحم الرحمين.
ان الله يأمر بالعدل و الإحسان ، و ايتاء ذي القربي و
ينهي عن الفحشاء و المنكر و البغي يعظكم لعلكم تذكرون
صدق الله العظيم
Literatura:Tefsir ibni Kesir, Sahihul Buhari,Nermina Piragić, Danijela Medaković.
Nijaz Salkić
Ni komentarjev:
Objavite komentar