7. avg. 2020

MIMBERA - NOVA GODINA

 الْحَمْدُ لِلَّهِ  رَبِّ الْعَالَمِينَ،  نَسْتَعِينُهُ وَنَسْتَغْفِرُهُ، وَ نَسْألُهُ الكَرَامَةَ فِيماَ بَعْدَ الْمَوْتِ لَنَا وَ لِجَمِيعِ الْمُؤْمِنِينَ. وَنَعُوذُ بِاللَّهِ مِنْ شُرُورِ أَنْفُسِنَا وَ مِنْ سَيِّئاتِ أعْمَالِنَا.  مَنْ يَهْدِهِ اللَّهُ فَلاَ مُضِلَّ لَهُ وَمَنْ يُضْلِلْ فَلاَ هَادِيَ لَهُ.

وَأشْهَدُ أنْ لا إِلَهَ إِلاّ اللَّهُ وَحْدَهُ لاَ شَرِيكَ لَهُ، وَأَشْهَدُ أنَّ مُحَمَّدًا عَبْدُهُ وَرَسُولُهُ، أرْسَلَهُ بِالْحَقِّ بَشِيرًا وَنَذِيرًا وَ سِرَاجًا مُنِيرًا لِيُنْذِرَ مَنْ كَانَ حَيًّا وَ يَحِقَّ الْقَوْلُ عَلىَ الْكَافِرِينَ.

صلى الله تعالى عليه وعلى آله وأولاده وأزواجه وأصحابه وأتباعه. وخلفائه الراشدين المرشدين المهديين من بعده . ووزارئه الكاملين في عهده. خصوصا منهم على ساداتنا أبي بكر وعمر وعثمان وعلي. وعلى بقية الصحابة والقرابة والتابعين. والذين اتبعوهم بإحسان إلى يوم الدين،

رضوان الله تعالى عليهم وعلينا أجمعين. أما بعد، فيا عباتد الله، اتقوا الله وأطيعوه. إن الله مع الذين اتقوا والذين هم محسنون.

قال الله تعالى فى كتابه الكريم:

بِسْمِ اللَّهِ الرَّحْمَٰنِ الرَّحِيمِ

إِنَّ عِدَّةَ الشُّهُورِ عِندَ اللَّهِ اثْنَا عَشَرَ شَهْرًا فِي كِتَابِ اللَّهِ يَوْمَ خَلَقَ السَّمَاوَاتِ وَالْأَرْضَ مِنْهَا أَرْبَعَةٌ حُرُمٌ ۚ ذَٰلِكَ الدِّينُ الْقَيِّمُ ۚ

صدق الله العظيم

Hvala Allahu, dž.š., donosimo salavat i selam Njegovom posljednjem poslaniku Muhamedu, a.s.

A zatim: dragi brate i poštovana sestro, danas je petak 17. zu-l-hidždže 1441. ili 07. avgust 2020. godine. Ovo je 49. hutba u novoj godini. Prošli petak imasmo temu, ,Bajram u nas', a današnja je, ,Nova godina.'

Draga braćo i poštovane sestre!

Obilježavajući Novu hidžretsku godinu prisjećamo se događaja po kojem je ova godina dobila ime. Hidžret, odnosno seoba prvih muslimana iz Meke u Medinu, desio se 622. godine. Bio je to jedini način da muslimanska zajednica opstane, jer su mekanski idolopoklonici, nakon brojnih verbalnih provokacija i zlostavljanja, bili donijeli odluku da ubiju i samog Poslanika Muhammeda s.a.v.s.

Tri godine su muslimani u Mekki bili izloženi izolaciji i svakovrsnoj torturi. Na udaru su posebno bili oni koji nisu imali odgovarajuću zaštitu. Osman Ibn Affan, Halid Ibn Seid, Sad ibn Ebu Vekas, Ammar Ibn Jasir, Bilal Habeši, Abdullah Ibn Mes'ud i još drugih ashaba r.a. Među prvim ashabima koji je javno učio Kur'an bio je Abdullah ibn Mes'ud. Citirao im je suru Ja-sin, a kada je došao do 13. ajeta: ,,Navedi im kao pouku stanovnike jednog grada kada su im došli poslanici", i čuvši ovaj ajet kazali su, zašto da mi udaramo na muke, bolje da mi na njega da udarimo, i udrite ga koliko god možete! 

Sumeja je prva žena šehid r.a. Osmana Ibn Affana su vezali u konopce i tražili od njega da napusti islam i Allahovog poslanika, a on im je odgovorio, da to nikada neće učiniti niti će se od Poslanika udaljiti! Halida Ibn Seida je tukao njegov babo, čvrstim predmetom po glavi, sve dok ga nije okrvavio. Zabranjivao je njegovoj braći da sa njim konktaktiraju. I mnogi drugi muslimani su mučeni i proganjani od mekanskih višebožaca. Poslanik a.s je dopustio da oni koji su bili više ugroženi napuste Meku. Grupa muslimana muhadžira otišla je  u Abesiniju, neki su tražili spas u Taifu i konačno učinjena je hidžra u Medinu. 

Građani Medine ponudili su utočište Muhammedu a.s. i muslimanima, koji su napustili svoj rodni grad. ,,Hidžra je bila veličanstven poduhvat koji je bio prekretnica u povijesti ljudskog roda, početak novog doba u znaku oslobađanja od okova neznanja, neznaboštva, ropstva, zuluma i nemorala.

Po dolasku u Medinu Muhamed, a.s., je naredio da se odmah izgradi džamija. Bilo je to u mjestu Kuba i to je prva izgrađena džamija. Time je Muhamed, a.s., želio istaći važnost i mjesto džamije u islamu.

Braćo i sestre!

Svako mora učiniti hidžru, baš kao i gotovo svi poslanici, hidžra je na neki način sudbina muslimana.

Hidžra, Medinski period, donosi i nešto što se zove munafikluk, licemjerstvo, dvoličnost, kojeg nije bilo u Mekki. Omer ibn El-Hattab, r.a. prenosi da je Allahov Poslanik rekao: ,,Djela se mjere prema namjerama i svakome pripada ono što je naumio. Čija hidžra bude u ime Allaha i Njegova Poslanika ona je u ime Allaha i Njegova Poslanika, a čija hidžra bude radi dunjaluka kojim bi se okoristio ili žene kojom bi se oženio njegova hidžra je radi onoga zbog čega ju je i učinio“.   

Ovaj hadis nam i ukazuje na tu pojavu i bolest koja je danas jako prisutna među muslimanima. Dolazi period kada ljudi počinju prikrivati svoje namjere, a djelima pokazuju sasvim drugo. Ako valja nijet valja i djelo. Ako ne valja nijet onda ne valja niti djelo.

Budimo iskreni u svojim djelima, jer samo tako ćemo od njih imati koristi kod Allaha dž.š. Moramo se uvezati u općem dobru i hajru, ali samo u ime Allaha Uzvišenog. Djela se zaista mjere prema namjeri, a ne prema onome što će nas neko vidjeti da to radimo, a sa drugim nijjetom.

U jednom predanju se kaže, da je h. Omer pri­mio iz neke pokrajine izvještaj u kome se govorilo o nekom događaju u mjesecu šabanu. Kako stvar nije bila jasna, na koji se šaban odnosi, to je dalo povoda, da se stavi na dnevni red pitanje kalenda­ra. U Alejhisselamovom životu isticala su se četiri događaja, od kojih je svaki mogao biti uzet za po­četak islamske ere. Ta četiri velika trenutka su: Alejhisselamovo rođenje, prva objava, Hidžret i Po­slanikova smrt. Hazreti Alija istupa sa prijedlogom, da se Hidžret uzme za početak islamske ere. Obrazlažući svoj prijedlog, reče: ,,Hidžret je rastavio istinu od laži. On je doprinio, da islam zasja punim sjajem!''

Riječ muhadžirluk je duboko urezana u tkivo balkanskih muslimana, stara je više od 500 godina. Risala Mehmeda Tevfika Azapagića na temu muhadžirluka u Bošnjaka, bila je namijenjena onovremenoj bosanskoj ulemi, kod koje su postojala nedoumice o statusu Bosne pod austrougarskom okupacijom. U trećem dijelu Risale Azapagić se dotakao hidžre, i bio je mišljenja da emigracija nije vjerska dužnost poslije fetha (osvojenja) Meke. Uzeo je u obzir realnost muslimana, njihove bitne interese, perspektive i ciljeve. Njegov položaj muftije Tuzle i reisu-l- uleme Bosne, dali su mu dovoljno kredibiliteta da znatno smanji val iseljavanja u Tursku.

Hidžra poručuje da se čvrsto pouzdavamo u Allaha, dž.š., kao što su se pouzdavali i prvi muslimani, da pošteno radimo, strpljivo podnosimo sve životne tegobe, mirimo zavađene, dijelimo od svog imetka onima kojima je to potrebno, da se borimo protiv svih zala i u svemu po­stupamo prema načelima Časnog Kur’ana i Sunneta Resulullahova u skladu s kur’anskom više puta po­novljenom porukom:  ,,Pokoravajte se Allahu i pokoravajte se Poslani­ku!''

Najbolju Hidžru učinit ćemo ako ostavimo ono što nas se ne tiče. Hidžra nije samo preseljenje iz jednog mjesta u drugo, Hidžra je napuštanje svega lošeg što nas okružuje

,,Hidžra je aktivan odnos prema stvarnosti – ostavimo sve što nas udaljava od Boga. ,,Čuvajmo dobro društvo i budimo dobro društvo jer je Muhammed a.s. prilikom hidžre-seljenja iz Meke u Medinu, odabrao Ebu Bekra. Čuvajmo ono što radi Allaha radimo jer je to istinski iman i znajmo da našu Domovinu i Ummet, muslimane i muslimanke jedino može čuvati dobročinstvo koje činimo drugima i svojim bližnjima, baš onako kao što dobročinstvo naših dobrih roditelja, nena i djedova čuva nas danas.''

Glede obilježavanja Nove h. godine, bitno je upoznavanje svoje porodice i prijatelja da je nastupila nova godina. Putem sms-a, podsjetimo ih i čestitajmo nešto što je naše, nešto što je taze pristiglo u džemat i u našu kuću. Mogu to biti riječi, ,,Kullu amin ve entum bi hajr'', ili samo sretna i berićetna nova godina.

Ukrasimo mjesec muharrem ponekim danom posta, otklanjajmo koju nafilu, podijelimo sadaku i upućujmo iskrene dove našem Gospodaru! Dobro je to za mentalno zdravlje, za pamćenje, za našu djecu, za nezaborav svojih adeta i (pra)djedovskih korijena.

Za kraj poslušajmo kazivanje o tome da uvijek možemo učiniti hidžru iz lošeg stanja u dobro stanje. Nekad davno živio čovjek koji je ubio 99 ljudi. Jednog dana ovaj čovjek poče da raspituje ko je najučeniji čovjek na svijetu. Uputiše ga na jednog svećenika i čovjek se uputi njemu.

Kada ga ugleda reče mu da je ubio 99 ljudi, i upita ga ima li za njega pokajanja. Svećenik mu odmah kratko odgovori da za njega nema ni pokajanja ni spasa. Čovjek se naljuti i ubi i njega.

Nakon toga nastavi se ponovo raspitivati o najučenijem čovjeku te ga najzad uputiše na jednog alima. Čovjek se odmah uputi ka njemu a kad ga nađe reče mu da je ubio 100 ljudi, i upita ga ima li za njega pokajanja.

Alim mu odgovori: ,,Naravno da ima. Ko može biti prepreka između tebe i tobe? Ali moraš učiniti sljedeće: postoji to i to mjesto, tamo žive Allahovi dobri robovi. Otići ćeš tamo i zajedno s njima činiti ibadet, i više se nećeš vraćati u svoju domovinu. Jer to je loše mjesto.''

Čovjek odmah krenu na put, međutim na pola puta ga presrete melek smrti. Dođoše meleki rahmeta i meleki kazne. I počeše da se prepiru. Meleki rahmeta rekoše, čovjek je umro kao pokajnik, srce je okrneuo Allahu. A meleki kazne su govorili: On nema ni jedno dobro djelo.''

Dok su oni tako razgovarali dođe još jedan melek i svi se složiše da on presudi među njima.

Melek im tada reče: ,,Izmjerite razdaljinu između njega i mjesta sa kojeg dolazi, a zatim izmjerite koliko ima do mjesta gdje je krenuo. Kojoj strani je bliži tu pripada.'' Izmjeriše i vidješe da je malo bliži mjestu gdje je krenuo te ga meleki rahmeta odmah uzeše i odnesoše.'' (Buhari)

 Dova

 Svemogući Allahu, učini da se okoristimo porukama i poukama hidžre, dozvoli da budemo od onih muhadžira koji izgrađuju svoje jedinstvo, slogu i bratstvo na istini i pravdi, uvijek se vraćajmo čvrstoj vjeri, vraćajmo se domu i domovini – svome zavičaju.

Molimo Te Uzvišeni, obogati nas ljubavlju do naših džamija i do onih koji nas vode na pravi put. Uzvišeni, učini da džamija budi ponos, džuma namaz radost, a islamska zajednica naša halka i uzdanica! Amin! 

Literatura: Tefsir Ibni Kesir, Sahihul Buhari, Idriz-ef. Karaman.

Nijaz Salkić

 

Ni komentarjev:

Objavite komentar