Život je sastavljen iz trenutaka ljepote i zanosa koji kratko traju a navrate nam u goste porijetko. Za ljepotom i zanosom treba ustati i u susret im hrliti, jer život je kratak. U svojim hodoljubljima u mjesecu novembru svratih kod jednog zanimljivog insana, koji je usputile kazano je najstariji živeći član plemena Sivčević. Mogao sam, ali nisam se najavio ovom čestitom insanu koji duže vrijeme živi sam u svojoj kući (hanuma nedavno umrla). Zatekoh ga kako vrijedno čisti lišće u svojoj avliji, metlom brezovačom.
U toj avliji bosanskoj sve je bilo na svom mjestu. Čistoći i urednosti njegove avlije bi mogla pozavidjeti mnoge famelije sa hejbe zdravih i mladih članova. Napravio sam maksuzile fotografije Hamdijine avlije.
To je slika autentične bosanske i seoske avije sa bunarom, aharom, mutvakom, kuruzanom, ćumezom, halom, sitnom kaldrmicom, cvijećem, grožđem, stolom pod njim, malom kapijicom i mnogo štošta, što bi se trebalo naći i nalazi se u našoj bosanskoj avliji.
Povod
Čestitog Hamdiju sam znao još u vrijeme mog dugogodišnejg službovanja u Vražićima. Ovo je čovjek koji nije danas lijep, nasmijan, vedar sa sladunjavom pričom a već sutra namršten, pun sebe i sa drugom pričom i drugačiji. Hamdija je ostao onaj isti čovjek, pun vedrine, iskrenosti i lijepe starinske priče. Svake godine po mom dolasku u Vražiće ga sretnem u džamiji, na putu, u dućanu gdje se ispričamo onako iskreno i od srca. Baš tragom njegove priče posjetih ga u njegovoj kući.
Knjiga
Hamdija mi je kazivao da ima jednu knjigu koju on godinama sam piše. To je neka vrsta dnevnika-ljetopisa u koji zapisuje ono što se događa u Vražićima i u svijetu. U tu svoju knjigu unosi i neke citate iz mnogih knjiga koje do njega dođu i koje ima u svojoj kući. Zanimljivo je njegovo komentarisanje kur'anskih ajeta, hadisa koje brižljivo liijepo i krasno ispisuje u svoj dnevnik. Tu sam uvidio da tako treba malo da shvatimo poruke iz Allahove knjige. Mnogi od nas koji se svakodnevno bavimo pisanom riječju muku mučimo da napišemo novi tekst ili kakav ders, hutbu i predavanje. Gledajući Hamdijinu »knjigu« shvatih kako je Hamdija shvatio na svoj i jednostavan, a lijep i privlačan način značenje sure El-Fatiha i nekih drugih probranih ajeta iz uzvišene knjige Kur'ana a.š.
U kući
Sjedili smo uz sok i kahvu u njegovoj čistoj i urednoj kući. Kazuje čestiti Hamdija da mu kćerka i unuci koji žive u Vražićima svaki dan dolaze i brinu se da ima šta toplo pojesti i obući čisto, popeglano i uredno.
O svakom svom djetetu, unuku i zetu, Hamdija priča sa najvećom dozom ponosa, pri tom pokazujući slike uz objašnjenje gdje su, kako žive i kad su se zadnji put čuli, vidjeli i bili skupa. Šteta što smo mi ljudi vezani za sahat i vrijeme, koje nam puno znači u životu. Morao sam doći kod ovog čestitog insana a bome morao sam i krenuti iz njegove kuće za svojim poslom, i u susret svojoj nafaki i sudbini.
Ostavio sam Hamdiju Sivčevića u njegovoj svijetlom obasjanoj kući, a on se ispraćajući me sikirao kako ću uzići uz sokak Sivčevića na glavnu cestu (carsku džadu) kod »Pallmala«, paleći mi pri tom svoju vanjsku sijalicu.
Upamet!
Ni komentarjev:
Objavite komentar