Nijaz SALKIĆ
Ova zima je konačno slična onoj zimi koja je mirisala na jabuke, koje su u zimskim dugim noćima vađene iz zemljanog trapa. Te jabuke su mirisale na slamu kojom su bile obložene da ne smrznu. Dok bi se krompir pekao u pregrijarnoj rerni furune iz ćoška sobe pune sijeldžija, na sofru se donosio sir, vruća pogača, maslenica, kiselo mlijeko, so i velike glavice crvenog luka. Sve je mirisalo i odavalo atmosferu domaćeg ognjišta a prezasićeni zrak se dodatno punio domaćim duhanom koji je sagorijevao iz muštikli, cigara i lula starih i ozbiljnih sijeldžija. Onda bi se veliki i vreli krompiri gulili, nadijevali sirom iz čabra, miješali sa crvenim lukom a kiselo mlijeko je služilo da zalogaji lakše klize niz grlo.
U toj zadimljenoj sijeldžijskoj sobi ljudi su pričali svoje doživljaje vezane za posao, ženidbu, udaju, odrastanje djece i ratne događaje. Dječica su piljila svojim sjajnim okicama u govornike i divila se junaštvu, mudrosti, lukavstvu i prepredenosti junaka u priči. Noć je polahko odmicala a na sofru se iznosila kahva, suhi sir, čitavice, suhe šljive, orasi i kokice.
Na jednom od takvih sijela pričalo se i o prijašnjim ženidbenim običajima. Evo kako je taj naš bosanski adet ispričao Vražićanin, Emin Salkić iz mahale Potok.
Upamet!
Ni komentarjev:
Objavite komentar