17. jan. 2010

SAMO ZA VAS IŠČITAVAMO STARE KNJIGE – DIO 43.

Priredio: Nijaz SALKIĆ


ANTUN HANGI  - ŽIVOT I OBIČAJI MUSLIMANA



Šta djeci treba davat da  bolje pamte u školi?

Kao svuda, tako ima i kod naših Muslimana dosta djece koja slabo uče, jer joj se zihin, talenat, teško otvara. Kako naše Muslimanke, a osobito starije žene, rado bajaju i u grah vračaju, uroke i ograme skidaju i stravu salijevaju, isto tako nastoje one da saznaju zašto djeca slabo uče i kako bi se tomu pomoći dalo. Evo što one o tome kažu: »Ako imaš dijete koje slabo uči, daj mu svaki dan izjutra po nekoliko smokava, pak će mu se otvoriti zihin za ezberleisavanje«, pamćenje. Isto tako dobro je davati djeci da jedu što više lješnjaka dok idu u školu, jer oni prouzrokuju oštroumnost.



Ali ako je dijete i najoštroumnije, ne daj mu nipošto da jede mnogo oraha, jer će od njih postati tupoglavo. Ako se djetetu teško zihin otvara, pokušaj još i ovo: Gledaj da uhvatiš kućnu lastavicu, ulij joj u kljun nekoliko kapi čiste, bistre vode, pa onda odmah saspi onu vodu iz kljuna u usta onoga djeteta koje slabo uči. Tako uradi dva, tri puta, pak će dijete postati oštroumno i pamet će mu se otvoriti, jer lastavica svojom pjesmom Boga hvali, pak će i njemu Bog pomoći te će i ono onako brzo govoriti kako brzo lastavica cvrkuće. Odatle i dolazi da se u narodu često čuje da neko umije knjigu kao lastavica, da zna nešto kao lastavica itd.  U Arapa opet ima jedan prekrasni kitab, knjiga, koji se zove Ta'lim ul muteallim. U toj knjizi piše da dunluk, tamjan, sa šećerom i crvene rezaćije, grožnice, olakšavaju i učvršćavaju pamćenje ako izjutra izjedeš dvadeset i jedno zrno. Majke, koje imate djecu kojoj se zihin teško otvara, pokušajte i ovo, možda će joj koristiti!«







Zašto se šalje u mejtef?

U mejtef ne mora niko ići: prisilnoga polaska škole nema, niti ga je ikada bilo, ali je naš Musliman moralno obvezan da svoju djecu, i mušku i žensku, i radi Boga i radi ljudi, u mejtef šalje, jer djeca u mejtefima uče da živi i mrtvi od njih hajr, korist, vide i da na ovom i na onom svijetu s njima hošmud, zadovoljni, budu. Radi toga i polaze djeca vrlo marljivo mejtefe, pa su mejtefi obično uvijek kao košnice puni većih i manjih učenika i učenica. Najbolji je polazak zimi i u proljeće, nešto lošiji je ljeti, a najslabiji u jesen, jer onda moraju djeca roditeljima kod berbe kukuruza i drugog poljskog posla pomagati. Velikih ferija, kao što su u osnovnim i drugim školama, nema. Isto tako imaju djeca i u obične dane manje prosto, nego u osnovnim školama. Prosto imaju samo svakoga petka, zatim mjeseca ramazana kroz čitavo prije podne, da se mogu. ispavati, jer se u tom mjesecu vrlo kasno na počinak liježe. Pridodajte tome još sedam dana obaju Bajrama i to su im svi praznici.


Koliko ima mejtefa u Bosni?

Da naši Muslimani i bez obvezatna polaska škole svoju djecu tako marljivo u mejtefe šalju,
uzrokom je, kako smo vidjeli, njihova velika ljubav koju goje naspram Boga i svoga vjerozakona, a onda i ljubav nasprama djece svoje, pak žele da i ona, za njihovo dobro, upoznaju i obljube svoj zakon i da tako steknu »svital obraz na obadva svita«. Marljiv polazak mejtefa potpomaže i to što su džemati dosta maleni, a kuće u njima ponajviše na okupu. Svaki ovakav džemat ima svoj, makar i primitivni mejtef i svoga hodžu, koji u njemu djecu u zakonu podučava.



 U Bosni i Hercegovini našao sam više džemata u kojima nije bilo džamije, ali ga nema u kome ne bi bilo mejtefa. U takovim džematima mejtefi su ne samo škole, nego ujedno i bogomolje. Već prve godine iza okupacije, dakle još u doba nemira i ratne trzavice, bilo je u ovim zemljama preko pet stotina mejtefa i tako je na devet stotina muslimanskih stanovnika otpao po jedan mejtef sa po prilici devedeset za školu sposobne djece. Godine 1882. narastao je taj broj na 620 mejtefa, a danas ih ima tri puta toliko, premda se naša vlada za sibjan mektebe mnogo ne brine, jer ovakovi zavodi ne odgovaraju svojoj svrsi.






Šta se izučava u mejtefu?

Glavni je predmet u svakome mejtefu arapsko ili tursko pismo, a to zato jer je Kur'an pisan
arapskim slovima i arapskim jezikom, a naši Muslimani i ne teže za drugim, nego da mogu Kur'an čitati i barem donekle razumijevati. Osim Kur'ana uče još tedžvid i suniti salat ili šeraiti islam. Tedžvid je nauka, kako se pojedina arapska slova, a prema njima i riječi izgovaraju i naglašuju, naime, da li dugo ili kratko, da li na nos ili na grlo, ili se jezikom udara o zube ili nepce itd., da đaci mogu Kur'an pravilno čitati, a riječi i rečenice kako treba izgovarati. Suniti salat ili šeraiti islam jest nauka o Bogu, o abdestu, molitvi, postu, zećatu i drugim temeljnim istinama muslimanske vjeroispovijesti, koje mora znati svaki musliman i muslimanka.

Ako Allah da, nastavićemo!

Ni komentarjev:

Objavite komentar