BISERJE RAMAZANA

 Nijaz SALKIĆ

Ponovo je zavladala vrućina i sparina. Ljeto se očegledno ne da. 0smi i deveti dan blagoslovljenog mjeseca ramazana prođoše uobičajeno. Vjernički ramazanski dan počinje ustajanjem na sehur. Nekada s kahveniše a većinom ne, pa glava zna zaboljeti zbog nedostatka kofeina u krvi. Jede se pomalo a najviše mi je draga sutlija. Hem što je slatka, hem je s rižom, hem razgaljuje srce i ponutricu pa zato redovno kupujem mlijeko ali ne ono punomasno već ono od 1,5% masnoće. Što bi babo rahmetli kazao, jedem sutliju radi mlijekovog i šećerovog hatera. Poslije ručka (sehura) uči se mukabela do vremena klanjanja sabah namaza. Ramazanski insan odspava tek toliko da se tijelo malo odmori a onda slijede tekući poslovi do podne, ikindije i mukabele. Poslije, zna se, svuda je poznata i cijenjena uzrečica ”Dok čekamo iftara”.

ŠESTI BISER-RAMAZANSKI SAFOVI

Čuli ste bar hiljadu ako ne i tisuću puta onu imamovu čuvenu rečenicu kada se iz mihraba okrene prema džematu prije zajedničkog klanjanja: “Safajte se, poravnajte i zbijte safove, Allah vam se smilovao! (da šejtan ne prolazi između vas)”. Saf je muslimanski red. To je prije svega disciplina, urednost, ozbiljnost, svjesnost, jedinstvo, blagost, dostojanstvenost trening samodisipline, to je spremnost. Ko ne poravna saf (red) prije namaza on je aljkav i nije ozbiljan vjernik.

Helem, kaži mi u koji saf staješ da ti kažem kakav si vjernik. Za prelazak iz safa u saf se ne treba pisati molba, sam čovjek treba vidjeti prazno mjesto ispred sebe pa ga popuniti kao što se u autobusu ukaže prazno mjesto pa čovjek leti iz svog ineresa dag a zauzme. U Kur’anu a.š. ima jedna sura koje se zove Es-Safat-Safovi.

Uzvišeni u svojoj knjizi veli kada spominje meleke:  وَإِنَّا لَنَحْنُ الصَّافُّونَ  "... i mi smo u redove poredani." (As-Saffat, 165)

Moramo znati, da je džema`at dužan da slijedi i sluša imama. Buharija prenosi hadis od Ebu Hurejra r.a. da je Allahov Poslanik, s.a.v.s. rekao:

"Imam je postavljenj da se za njim povodi i ne razilazite se s njim: kada čini ruku`, činite ga i vi, kada izgovori ‘Semi`allahu li men hamideh", vi recite "Rabbena lekel-hamd", kada krene na sedždu, krenite i vi, a kada klanja sjedeći, klanjajte sjedeći i vi, svi skupa! Ispravljaj redove namaza, jer ispravljen namaski red je sastavni dio ljepote namaza."

Ashabi su u potpunosti shvatili ove Poslanikove a.s. riječi i istog momenta ih primjenjivali u svakodnevnom životu. Otuda nije ni čudo što je halifa Omer r.a. zadužio jednog čovjeka koji je ravnao redove u džamiji i početni namaski tekbir izgovarao tek kada bi mu javio da su safovi izravnani. Ovo je bilo i kod h. Osmana i h. Alije. H. Alija r.a. bi se po proučenom ikametu okrenuo prema džema`atu i rekao: "Ti se pomakni naprijed, a ti malo unazad." Ja se živo sjećam mujezina koji su lično redali i ravnali narod u safovima na teravijama, džumama i dženazama u Bosni i Hercegovine a kad bi mujezin javio imamu 'gotovo je' imam bi zanijetio namaz.

Zato po dolasku u džamiju radi obavljanja namaza u džematu vjernici moraju povesti računa o formiranju safova (redova). Pri tome muškarci trebaju nastojati da klanjaju u prvim safovima ukoliko je to moguće, budući da je Allahov Poslanik, s.a.v.s. to preporučio. Vrijednost prednjeg safa jasno je istaknuta u slijedećem hadisu: Kada bi ljudi znali kakve su vrijednosti u pozivu na namaz i u prvome saffu, oni bi – kad to ne bi mogli postići na drugi način osim bacanja kocke – bacali kocku za to. Isto tako, kada bi znali kakva je vrijednost poraniti na namaz, zasigurno bi se utrkivali u tome.

Naši ljudi često griješe u džamijama kod formiranja safova. Pravilo je da se saf (red klanjača) formira od sredine, a ne počevši od desne strane. Dakle, prva osoba koja pristiže staje u sredinu, slijedeća s njegove desne strane, naredna s njegove lijeve strane i tako redom.

Safovi u namazu moraju biti popunjeni i poravnati. Popunjen saf znači red klanjača u kome nema praznog mjesta, tako da se međusobno dodiruju ramenima, a poravnat saf znači red klanjača u kome vrhovi njihovih nožnih prstiju stoje u jednoj liniji. Po mišljenju Ebu Hanife ravnanje i popunjavanje safova je sunnet, što je stanovište i Malika i Šafije. No, ima pravnika koji smatraju da je ravnanje i popunjavanje safova fard, odnosno vadžib. Pravilnim redanjem safova, namazu se daje vanjski sklad i ljepota. Ispravno formirani safovi odaju sliku kompaktnog i disciplinovanog džemata, dok neuredni safovi predstavljaju odraz aljkavog i nemarnog džemata. Naši ljudi često oklijevaju da poslušaju uputu imama te da popune i poravnaju safove, pod izgovorom da »nema potrebe da se tiskaju kad ima prostora u džamiji«. No, imami ne trebaju posustati u upozoravanju na važnost pravilnog formiranja safova i insistiranju da muktedije to i urade prije nego što tekbirom otpočnu klanjanje namaza. Oni trebaju imati na umu da je Allahov Poslanik, s.a.v.s. stalno upozoravao ashabe na ravnanje i popunjavanje safova kao vid upotpunjavanja namaza. S druge strane, muktedije trebaju imati na umu da je Poslanik, s.a.v.s. upozorio da Allah, dž.š. zapostavlja i unazađuje one ljude koji odugovlače i oklijevaju sa popunjavanjem safa. Ukoliko se, nakon donošenja tekbira i vezivanja ruku, ukaže prazno mjesto u safu koji se nalazi ispred, klanjač koji stoji izza tog mjesta napravit će korak naprijed i popuniti prazno mjesto bez odvezivanja ruku i prekidanja namaza.

Literatura: Tefsir ibni Kesir, ‘Znaci’