23. avg. 2010

BOSNA U LJETU I MI OVOG LJETA U BOSNI (5.dio)


Nijaz SALKIĆ

Koliko god čovjek imao vremena za odmor sve to čovjek vaktom izharca i potroši. Zbog vrućine čovjek bi se zatvorio u kuću ili presjedio povazdan pored kakve ovdašnje rječice. Ipak valja vrata otvarati pred sobom a i neka prijateljstva osvježavati. Inače kraj jula je bio jako vruć. Naš narod iz dijaspore kome je bilo do dolaska na rodni toprak, stigao je odavno u Bosnu.


U Bosni je u zadnje vrijeme popularno održavanje vašara, teferiča, proslava, festivala i druženja uz estradne »zvijezde« pored bazena ili gledanje bikoborbi. Pijace su posebna priča. Svaka mjesna zajednica ima jedan dan u hefti za svoju pijacu. Tamo se na toj pijaci uglavnom prodaje sitnež, haljinka i kundure za sve uzraste i za svačiji džep.


ZIJARET DOBOJU

Bijasmo pozvani od svojih prijatelja iz Doboja da učinimo zijaret njihovoj fameliji. Bilo nam je drago i posebni ištah vidjeti još jedan dragi bosaski grad Doboj.  Jerbo, ne treba zaboraviti šta predstavlja ovaj grad za našu domovinu Bosnu i Hercegovinu. Zaputismo se preko srednjovjekovnog I starog grada Srebrenika po malo lošijoj asfaltnoj cesti bogatoj  rupčagama koja vodi kroz zanimljivo I velikačko selo Sladnu. Vozeći se plaho sam se ljutio na ovdašnju vlast.  Kiša je padala sam a ja sam povremeno upadao u kratere na putu prekrivene vodom. Kuće pored puta su lijepe i skupocjene kao iz bajke, a eto put im je iz ranog srednjeg vijeka. Eto zašto sam se ljutio na ovdašnju vlast.  Kada smo nastupili na gračaničku općinu i njihov hudud, put se naglo izmijeni. Cesta posta šira i pitomija. Gračanica je dragi moji razvijena općina koja radi i gradi za svoj narod. Vozeći se prema Doboj istoku nisam mogao skontati šta je selo a šta je čaršija. Bože Dragi ljepote i novih građevina i zgradurina.


Oko podne stigosmo u Orašje, jednu od prigradskih mjesnih zajednica općine Doboj. I ovdje je općinska vlast lijena. Niko ne održava nekadašnji ashalt koji čini mi se iz Titinog ili pekmezovog vakta. Mahalske ceste su u lošem stanju a asfaltni šahtovi ili su previše ispupčeni na cesti ili su propali u cestu pa prijeti opasnost vozačima i pješacima da polome noge ili oštete vozilo.






Srećom narod je ovdje dobar. Ko ima kakav takav posao on ga čuva i marljivo radi. Domaćini nas lijepo primiše i ukazaše nam istinski mertebet. Kako je lijepa domaća pogača, burek, sirnica i pita pekmezuša, kolači od domaćeg voća i kahva eglenuša.



Posjetismo idžematskog efendiju. Mlad je to i čestit imam. Domaćica začas pristavi kahvu dočekušu i razgovorušu. Muhabet je bio iskreni i drugarski. Pred veče bijasmo svratismo u komšiluk u kome se pripravljao tevhid povodom preseljenja na ahiret majke i komšinice.





 Tu smo upoznali i amidžu glumca Enisa Bešlagića  Na sijelo opet u komšiluk, ovaj put s druge strane mahale. Legosmo pokasno a ujutro kahva bi i rastanak. Naši prijatelji će nas za dva dana posjetiti u Vražićima.


U Vražićima

U srijedu dođoše nam musafiri iz Doboja. Poslije kahve i osoljaja krenusmo malo u razgledanje mog zavičaja. Ženama nije bilo do šetne po vrelom danu a mi muški obiđosmo nekoliko mahala.









Predveče svratismo na kahvu kod sestre u Čeliću. Bilo je zanimljivo sijelo jer su i sestra i zet razgovorni ljudi. Poslije sijela legosmo da se malo odmorimo. Ujutro posjetismo rođu Abdulaha u njivi zvanoj Derventa. 

 


Ubrasmo malo šljiva i krenusmo nazad. Prijatelji su se žurili kući mada smo ih zadržavali da ostanu duže. Ispratismo ih do Čelića gdje doručkovasmo u “Aščiluku”. Pomahasmo prijateljima koji preko Brčkog i Srebrenika odjezdiše bosanskom gradu Doboju.

Nastavićemo inšaAllah



Ni komentarjev:

Objavite komentar