Nijaz SALKIĆ
Prošlo je još jedno ljeto toplo u suncu i u povremeno hladnim kišama. Nastupila je rana jesen sa kišama heftenjačama i gustim maglama. Uglavnom se na vrijeme čovjek ne smije žaliti. Svaki dan u našem životu je blagodat ako ustanemo optimistički raspoloženi. Za svoje dobro raspoloženje se ipak treba potruditi.
Vražići imaju lijep položaj i klimu kao iz bajke. U tom malom raju nejma šta ne uspijeva od povrća, voća i ostale zerzevati. Ako kažem da od ovdašnjih smokvi napravimo na stotine kilograma slatkog, onda bi to trebalo dovoljno da govori o našem položaju i bogastvu koje nam je Uzvišeni dao.
Helem, jesen je među nama a mi smo toj maglovitoj jeseni još uvijek živi. Živi čovjek je u pokretu jer je živ. Živi zna da je bereket u hareketu, u pokretu. Zato se obilaze prijatelji i posjećuje rodbina. Na dugim večernjim sijelima se peku kokice, na hastale se iznosi slatki i ljekoviti pekmez koji brzo plane uz vruću pogaču. Dok vatra pucketa u ovdašnjim furunama ponekad se očuju svirene na svatovskim automobilima. Stariji odgrnu storu na pendžeru pa prokomentarišu sebi u njedra, ko li se to opet oženio?
Narod se priprema za Kurban bajram. Zdraviji i kočoperniji dio vražićke populacije izlazi u centar Vražića-'kod Doma', pa u ovdašnjim prodavnicama kupuje zahiru za kućnu bešlemu. Oni dokoni što nemaju šta raditi kod kuće ili su se privremeno sklonili da ne smetaju svojim ženama u kući, sjede na autobuskoj čekaonici pa sejre i tračaju one koji prolaze u centar ili se vraćaju kućama.
Ni komentarjev:
Objavite komentar