16. jan. 2012

TAKO MI VREMENA


Priredio: Nijaz SALKIĆ


Vrijeme je čovjeku najjeftiniji dar koji je dobio. Sve ostalo više poštuju i cijene osim nimeta prolaznosti. Zato današnji (kavm) ljudi izgledaju opijeni tokom cijelog života a tek na kraju se razbude i shvate da je njihovom filmu kraj. Inače čovjek je inačija, nezahvalnik i lijenština. Insan i pored očiju ne vidi, pored naučenih više jezika ne čita i ne uči, pored dobrog sluha neće da sluša, pa pored očitih dokaza prolazi kao pokraj groblja. Uzvišeni Allah s.v.t.a., sve nas opominje vremenom.
Tako mi vremena, čovjek, doista, gubi, samo ne oni koji vjeruju i dobra djela čine, i koji jedni drugima istinu preporučuju i koji jedni drugima preporučuju strpljenje. (El-Asr)
Imam Taberani zabilježio je predaju od Abdullaha ibn Abdullaha ibn Husejna el-Ensarija, koji je rekao: ''Praksa ashaba bila je da, prilikom susreta i rastanka, jedan drugom prouče suru El-Asr.'' A o vrijednosti ove sure, imam Šafija je rekao: ‘’Kada bi ljudi istinski razmišljali o ovoj suri bila bi im dosta kao putokaz i uputa.’’ Zapravo, sura El-Asr potvrđuje gorku stvarnost i zbilju ljudskog života koja se ne mijenja bez obzira na protok vremena, smjene generacija i različitost stanja u kojima se ljudi nalaze. Potvrđujući tu stvarnost, Allah, dž.š., kune se vremenom i kaže: ''Čovjek, doista, gubi!'' No, time se sura ne završava i Allah nas ne ostavlja u očaju zbog te stvarnosti, već nas nakon toga podučava da postoji samo jedan put i jedan način da se spasimo tog kobnog i strašnog gubitka, a to je iskreno vjerovanje u Allaha, dž.š., činjenje dobrih djela i preporučivanje Istine i strpljivosti.

Ni komentarjev:

Objavite komentar